DOBRO kaže Ivan Šuker, "sve je isto kao lani". Samo gore. Država i dalje usisava novac, nezaposlenost raste, a prihodi padaju, traktori opet kreću prema Zagrebu, sindikati se ponovno spremaju na štrajk, a ministar financija nas opet uvjerava kako neće biti potreban rebalans proračuna.
Premijera Ivu Sanadera zamijenila je Jadranka Kosor, ali opet je "sve isto kao lani". Samo gore. Uveden je harač, povećan PDV, uvedene trošarine ne bi li sve pod svaku cijenu ostalo "isto kao lani". Osim što je još gore.
Isto je izbjegavanje rezova
I opet, baš kao prije godinu dana, vladajuća stranka izbjegava rezove i reforme kako bi sve bilo "isto kao i lani". I sada se, kao i prije godinu dana, razmišlja isključivo o ostanku na vlasti, a ne opstanku države. I ove godine premijerka Kosor apelira na poslodavce da ne otpuštaju ljude, baš kao što je lani njezin prethodnik apelirao na banke da ne dižu kamate i na trgovce da spuste cijene.
Lani nas je Sanader uvjeravao da krize nema, danas nam Kosor poručuje da se strpimo još ovu godinu, jer će nam "već iduće biti bolje". Premda postaje sve jasnije da onaj tko je preživio prošlu godinu, neće ovu. A onaj tko će preživjeti ovu, neće iduću.
Isto je i ignoriranje savjeta
Prošle godine Sanader je želio ostaviti dojam kako Ekonomsko vijeće služi za pomoć Vladi u kreiranju puta k izlasku iz onoga što se još nije nazivalo krizom. Nakon što je ta izmišljotina umrla prirodnom smrću, Kosor sada želi ostaviti dojam da joj u izlasku iz krize pomaže četveročlani savjetnički tim za ekonomska i gospodarska pitanja. Ako ih uopće sluša, možda je vrijeme da prestane.
I ove godine, baš kao i prošle, seljaci pale traktore i kreću na Zagreb. Sanader ih je lani smirio slanjem Jadranke Kosor. A koga će Kosor poslati ove godine? Možda Pankretića koji je lani mudro pobjegao. Ove godine mu ne gine.
I ove godine, možda još i više nego prošle, poslodavci kukaju da im država mora pomoći, da se mora spasiti privatni sektor kako bi javni preživio, da je potrebno primijeniti barem neke od mjera koje su dale ploda u drugim zemljama, a očajniji među njima vape da Vlada konačno povuče neki potez, makar pogrešan. Ali opet nema koristi. Sve je isto kao i lani. Samo beznadnije.
Isti su i naivci
I kad već nabrajamo što je sve isto kao i lani, onda svakako valja spomenuti da su isti i svi oni naivci koji su vjerovali da će s premijerkom Kosor biti bolje. Samo što je zapravo još gore. Mislili su da će se pokrenuti neke stvari, ostvariti pompozne najave rezova i reformi, da će u Banskim dvorima gorjeti svijeća do kasno u noć te da će se izbrisati Sanaderovo naslijeđe, a kad ono... Dobili smo novi harač i stare ministre, ali i istu ekonomsku politiku, isto kolebanje, isto nečinjenje, isto blefiranje i šarmiranje... Samo su posljedice još gore nego lani.
Isti je HDZ
I to je HDZ. Bio na čelu Vlade Sanader ili Kosor, glumili premijeri odlučnost ili koncilijantnost, govorili da nema krize ili da se protiv nje bore svim silama, na kraju se sve svodi na isto. A najgore je kad nas uvjeravaju da je sve pod kontrolom. Onda je vrijeme da počnemo paničariti.
Iste su laži i obmane
Prošle godine Ivan Šuker nas je uvjeravao da su državne financije pod kontrolom. Pa su slijedila tri rebalansa, harač, PDV i dodatna panična zaduženja. Ove godine Šuker ponavlja istu mantru: država je likvidna, nema razloga za strah, mirovine se isplaćuju na vrijeme, nema potrebe za rebalansom... Dakle, vrijeme je za paniku.
I ne samo za paniku. Vrijeme je da se napokon razbiju iluzije o tome da je HDZ-ova vlada sposobna i voljna izvući zemlju iz krize. Možda su prestali krasti, ali pitanje je kad će opet početi. Možda su pokazali dobru volju, ali nije dugo trajalo. Možda su pronašli još prstiju da začepe rupe na brani, ali to neće dugo trajati. HDZ ne zna i neće drugačije. Ne zna i neće.
I što nam onda preostaje? Samo ono na što apelira i novi predsjednik Republike: sjesti na obalu rijeke i čekati da se problemi riješe sami od sebe. Ili da ih riješi netko drugi. Pritom je poželjno paničariti. Na sav glas. Možda nas netko čuje.