ISTRAŽILI SMO Truje li netko zaista naše kućne ljubimce?

Foto: Facebook/Pixsell/Davor Javorović

STRUČNJACI za toksikologiju u policijskom laboratoriju Ivan Vučetić u Zagrebu zaprimili su više uzoraka životinja koje su navodno uginule zbog namjernog trovanja, međutim, u njima za sada nisu našli tragove otrova, doznali smo danas od MUP-a.

„Policija je zaprimila nekoliko dojava građana o pronalasku sumnjivih tvari na javnim prostorima. Dojave su zaprimljene u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Puli“, stoji u odgovoru policije na Indexov upit.

„Sumnjive tvari pronađene na području Zagreba i Osijeka izuzete su i dostavljene na vještačenje u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".  U do sada provedenim toksikološkim vještačenjem nije utvrđena prisutnost pesticida niti drugih otrova u dostavljenim supstancama. Policijska uprava zadarska nije zaprimila niti jednu dojavu vlasnika kućnih ljubimaca o navodnim trovanjima, niti dojava građana o pronalasku sumnjivih tvari“, pojašnjavaju iz MUP-a.

Dojave po Facebooku

Podsjetimo, posljednjih dana u medijima i na društvenim stranicama pojavile su se brojne informacije prema kojima se u mnogim hrvatskim gradovima truju životinje.

Kako smo već pisali na Indexu, glumica Monika Berberović objavila je na Facebooku da je mogući otrov pronađen u više zagrebačkih kvartova od Utrina, Dugava i Travnog, preko Ravnicama i Maksimira do Jaruna i Cmroka. Ona je na Facebooku uz lokacije objavila i fotografije bijelog praha koje su prikupili građani.
 
Na Jarunu i kod Dubravkinog puta na Cmroku navodno su otrovana dva psa. Prema informacijama objavljenim na Facebooku policija i komunalni djelatnici izašli su na uvide na više lokacija.

Otrov je navodno pronađen i u Puli na Verudi, u Rijeci, na Korčuli, u Vinkovcima, Trogiru i u Dugom Ratu.

Najčešće se piše da se radi o bijelom prahu, no spominju se i otrovi u drugim bojama, zrnate strukture. Neki su građani prah poslali na analizu, a prema dostupnim informacijama u nekoliko slučajeva je već potvrđeno da je riječ o otrovu.

Riječani su se čak organizirali i prikupili par tisuća kuna nagrade za informaciju koja će odvesti do počinitelja.


Prenapuhana situacija

No, na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu rekli su nam da nemaju pokazatelja da se zbiva nešto izvanredno, odnosno da pretpostavljaju da je situacija uobičajena, a panika koja se širi društvenim mrežama i medijima pretjerana je lančana reakcija, što se znalo događati i prijašnjih godina.

Prof. dr. sc. Emil Srebočan, sa Zavoda za farmakologiju i toksikologiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kaže da o konkretnim slučajevima ne zna mnogo više nego što se može doznati iz medija jer policija u takvim situacijama više ne surađuje s njihovim laboratorijem, no ipak nije uvjeren da je u svakom od medijski popraćenih slučajeva stvarno riječ o trovanju.

„Meni se čini da situacija nije neuobičajena. Svake godine bude po nekoliko trovanja, ali i lažnih dojava. Što se Osijeka tiče, prikazani bijeli prah nije otrov nego sol. Bijeli prah podsjeća na strihnin, no on se kod nas ne može nabaviti. U nekoj reportaži spominjali su se antikoagulansi, odnosno popularnim rječnikom mišomor. No on je jako slabo toksičan za ptice, a ondje su se spominjali mrtvi golubovi. Te ptice vjerojatno je otrovalo nešto drugo, a moguće je da isto vrijedi i za uginulu vidru. Ne mogu reći o čemu je riječ. To bi mogli utvrditi zavodi za javno zdravstvo, a osobito Institut Ivan Vučetić“, rekao je.

Revolt građana

Srebočan smatra da je glavni povod trovanja životinja revolt zbog buke ili zbog izmeta.

„Trovanja životinja imali smo često i u prošlosti. Mislim da su ona, kada je doista riječ o trovanju, uglavnom posljedica revolta ljudi koji ne vole da im mačke šeću po dvorištu ili da im psi glasno laju u susjedstvu ili da im ostavljaju izmet po zelenim površinama. Neki dan sam išao kući pored jednog malog ograđenog prostora za igranje djece s igračkama i njihaljkama. U njemu sjede dvije mlade djevojke. Pitao sam ih zašto su sa psima u tom malom prostoru koji je rezerviran za djecu iako se samo malo dalje u Branimirovoj ulici nalazi ograđen prostor za pse. One mi odgovore da su tamo neki opasni psi. Ja njima kažem, ali ovdje se igraju mala djeca, a vaši psi zagađuju njihov prostor. One na to nisu uopće reagirale. Neki ljudi, koji nisu čisti u glavi, na takve stvari puknu pa reagiraju trovanjem“, ističe naš iskusni toksikolog.

No kaže da su Austrijanci mnogo revniji u obradi svih mogućih slučajeva trovanja.

„Prije nekih 15 godina bio sam s kolegom na toksikologiji u Beču. Oni u Austriji imaju sistem da se sve što se nađe uginulo, bilo da je divlja ili domaća životinja, prijavljuje vlastima. Na teren izlazi služba koja lešine stavlja u metalne posude i šalje u dobro opremljen centar u kojem radi patolog, botaničar i kemičar. Svaki slučaj temeljito se obradi. Kod nas se ne radi tako sustavno. Nitko se previše ne uzbuđuje zbog par mačaka ili pasa. Rješavaju se samo slučajevi u kojima je policija pozvana na uviđaj. Tada se to obrađuje u njihovom laboratoriju. Oni više ne surađuju s nama“, pojasnio je.