Srpska zajednica u Hrvatskoj provela je demografsko istraživanje koje je potvrdilo zabrinutost njezina vodstva za sudbinu te nacionalne manjine, kod koje su dvostruko snažniji inače izraženi procesi depopulacije i demografskog starenja za Hrvatsku općenito.
Dugoročni procesi i tendencija smanjenja broja žena u fertilnoj dobi ukazuju da srpska zajednica nema snagu za demografsku revitalizaciju i da trenutačna situacija vodi nastavku te demografske depopulacije, sažela je svoje nedavno istraživanje Sanja Klempić-Bogadi sa zagrebačkog Instituta za istraživanje migracija.
Vodstvo Srpskog narodnog vijeća (SNV), koje je financiralo istraživanje, svjesno je negativnih procesa, na što su upućivale brojne statistike, poput one da je u Hrvatskoj 2021. utvrđeno 900.000 stanovnika manje u odnosu na 1991. a da su polovica toga Srbi.
Predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže da su istraživanjima željeli znanstveno doznati što se iza toga krije kako bi mogli planirati projekte koji bi umanjili negativne trendove.
Ključno je prirodno kretanje stanovnika. "Veći broj umrlih od rođenih, za srpsku zajednicu kontinuirano je negativno već od sredine osamdesetih", kazala je demografkinja Sanja Klempić-Bogadi prilikom predstavljanja knjige Zajednica zaslužuje budućnost - Demografska slika i budućnost Srba u Hrvatskoj.
Knjiga je izišla u nakladi SNV-a i kuće Jesenski - Turk, a u njoj su izloženi rezultati istraživanja.
Migracije, negativna migracijska bilanca, tj. veći broj iseljenih od doseljenih, također je ključna komponenta koja je oblikovala demografske procese srpske manjinske zajednice u posljednjih 30 godina. Tijekom postojanja Jugoslavije bila je vidljiva sklonost seljenju Srba u Srbiju iako je Hrvatska bila ekonomski razvijenija, kazala je Klempić-Bogadi, ali je napomenula da je značajan dio Srba iz Bosne i Hercegovine dolazio u Hrvatsku raditi, uglavnom u industriji.
Jedan od elemenata su i migracije u Europsku uniju, u kojima su sudjelovali svi državljani Hrvatske, pa tako i značajan broj Srba iz Hrvatske.
Na sve to dolazi treći element, etnička mimikrija i asimilacija srpskog stanovništva, koja je u Hrvatskoj još uvijek jako prisutna, ističe demografkinja uz napomenu da je visina etničke mimikrije i koliko ljudi se asimiliralo prepreka u otkrivanju migracijskog salda Srba u Hrvatskoj.
U ruralnim zajednicama svi sve znaju i u njima je asimilacija puno manja, ali u gradovima se veliki broj Srba asimilira, posebno ljudi s međuetničkim brakovima. Ako je brak s jednim pripadnikom većinskog naroda, vjerojatnost izjašnjavanja većinskoj narodnosti je veća, dodaje.
Pored slabe dobne i obrazovne strukture, života u ruralnim dijelovima s lošim prometnim vezama, udaljenim medicinskim centrima i drugim činiteljima kvalitete života, neki društveno-politički pritisci ljude dovode u situaciju da se ne osjećaju slobodni izjasniti kao Srbi u Hrvatskoj, jedan je od njezinih zaključaka.
Milošević je iz svog iskustva potvrdio problem etničke mimikrije i asimilacije.
"U Zagrebu srećem ljude srpske nacionalnosti koji mi otvoreno kažu da se skrivaju. Razlog je stvaranje društvene i političke klime koja Srbe stigmatizira i stavlja im kolektivnu krivnju, protiv čega se jako teško boriti, kazao je i dodao da tome idu u prilog političke prilike i stalno trvenje u susjedstvu. Odnosi među državama na političkoj razini sigurno ne pomažu smirenju", smatra.
S druge strane, sociologinja Margareta Gregurović je, pozivajući se na istraživanje stavova hrvatskih građana prema pripadnicima nacionalnih manjina, rekla da su jedino prema Srbima koji žive u Hrvatskoj stavovi ostali isti, odnosno nisu negativni. Za sve ostale skupine su se stavovi 2024. u odnosu na prethodna dva istraživanja pomaknuli u negativnom smjeru.
"Za sve ostale skupine postoji percepcija da se manjine ne prilagođavaju većinskoj kulturi, da ugrožavaju same hrvatske građane, njihovu imovinu, dok su u padu i zapravo u pozitivnom smjeru iskazivani stavovi prema Srbima u Hrvatskoj", kazala je.
Prema Gregurović, hrvatski građani koji možda iskazuju pozitivnije stavove su visoko obrazovani, oni koji žive u urbanim sredinama i u istočnom dijelu zemlje. To su također simpatizeri lijevih političkih stranaka i onih koji su politički naklonjeni izražavanju pozitivnih stavova prema manjinama.
Na osnovu postojećih demografskih indikatora može se pretpostaviti da će demografska budućnost Srba u Hrvatskoj biti znatno nepovoljnija nego već vrlo nepovoljna budućnost ukupne populacije Hrvatske, rečeno je i postavljeno pitanje kako oslabiti te procese.
Stoga sugovornici vide mogućnost u doseljavanju stanovništva koje bi ublažilo demografski slom. Sanja Klempić Bogadi ne vidi perspektivu u tzv. drugom povratku Srba, odnosno povratku djece odseljenih Srba.
Prvo je pitanje koliko je njihova poveznica s Hrvatskom realna. Dalje, mnogi ljudi su otišli iz ruralnih nasilja, žive u gradovima i ne žele se više vratiti u ruralna naselja. Stariji su imali jaku poveznicu sa svojom lokalnom zajednicom, tradicijom i sl., ali od mladih to ne možemo očekivati, kazala je i ocijenila: "Ako nema ekonomske aktivnosti koja njih zadovoljava, nekakvih dinamičnih poslova i sl., teško ćete dovesti nekoga zato što on ima imanje u Ravnim Kotarima."
Boris Milošević vidi mogućnosti useljavanja ljudi srpske nacionalnosti iz Srbije i Bosne i Hercegovine koji "ovdje dođu raditi". "Ima ih jako puno, pogotovo preko sezone. Izglede umanjuje što je Hrvatska ušla u Europsku uniju i što su postrožila pravila o boravku i stjecanju državljanstva. Ali, njihova integracija ovdje je vrlo jednostavna i oni se vrlo brzo mogu uklopiti, da nije papiroloških problema", kaže Milošević.
S druge strane, SNV nastoji pomagati u razvijanju socijalnih usluga u ruralnim sredinama prema postojećem stanovništvu.
"Borimo se za infrastrukturne projekte i razvijanje socijalne usluge. Razvijamo program od vrata do vrata, gledamo kako razviti programe dnevnog boravka, kako smanjiti socijalnu izoliranost. Naravno, to ne ide lako i to teško možemo sami", zaključio je predsjednik SNV-a.