PRIJELAZ na čistu energiju mogao bi smanjiti globalni BDP za dva posto do 2050. godine, a najviše će na gubitku biti zemlje koje nemaju rezervi za ulaganja u nefosilne sektore, utvrdila je konzultantska tvrtka za resurse Wood Mackenzie.
Ulaganja u tehnologije poput solarnih elektrana i vjetroelektrana i baterija generirat će radna mjesta, ali tranzicija će istodobno vjerojatno ugasiti ona u proizvodnji fosilnih goriva i smanjiti porezne prihode, upozorava Wood Mackenzie u najnovijem izvješću.
"Time nipošto ne želimo reći da ne bismo trebali težiti tranziciji ili da bismo je trebali usporiti. Kratkoročni gubitak isplatit će se na dulji rok", rekao je glavni ekonomist WoodMaca Peter Martin.
Ograničavanje rasta temperatura na 1.5 Celzijevih stupnjeva, kako traže Ujedinjeni narodi, donijet će prednosti koje bi mogle potaknuti rast globalnog BDP-a za 1.6 posto do 2050., izračunali su u Wood Mackenzieju.
No mjere poticanja tranzicije mogle bi u istom vremenskom razdoblju smanjiti globalni BDP za 3.6 posto, što znači da bi ga tranzicija neto trebala smanjiti za dva posto, odnosno za 75 tisuća milijardi dolara, ističu.
Taj trošak neće biti ravnomjerno raspoređen, pa bi oko 27 posto tog iznosa trebalo otpasti na Kinu, a oko 12 posto na SAD.
Udio Europe trebao bi iznositi 11 posto, a Indije oko 7 posto.
Najveće gubitke mogla bi pretrpjeti gospodarstva poput Iraka, koja nemaju financijske rezerve za ulaganje u sektore nefosilnih goriva, navodi se u izvješću.
Zdrava gospodarstva s dubokim tržištima kapitala koja već bilježe velika ulaganja u tehnologije energetske tranzicije ili su sklona ulagati u nove tehnologije bit će u boljoj poziciji, pa će tako, primjerice, Francuska i Švicarska vjerojatno bilježiti skroman poticaj gospodarskom rastu.
Ekonomske prednosti energetske tranzicije trebale bi se početi pokazivati nakon 2035. godine, a izgubljeni ekonomski proizvod trebao bi biti nadoknađen prije kraja stoljeća, utvrdili su u Wood Mackenzieju.