Stranke krajnje desnice imaju u svojim uredima poprsja Mussolinija, koja se mogu kupiti i na raznim mjestima, a ima i vina koja su nazivana imenom talijanskog Ducea. No, ima i vina s imenima Staljina, Lenjina itd. Postoje zakoni po kojima se mogu zabranjivati stranke i isticanje fašističkih obilježja, ali se u praksi dopuštaju neki istupi. Procjenjuje se kako je bolje imati vidljivom i javnom neku stranku ili nečije ponašanje, nego li tjerati takve osobe u ilegalu.
U rodnom mjestu Mussolinija, u Predapiju u regiji Emiliji Romagni, postoji muzej posvećen tom talijanskom fašističkom čelniku i tu se okupljaju najmanje jednom godišnje nostalgičari toga režima. Također se na groblju u Rimu okupljaju nostalgičari fašizma i odaju počast svojim palim suborcima. Počast se održava uz uzdignute ruke, tipični fašistički a nekada starorimski pozdrav, te uz prozivke.
Postoje i mjesta na kojima su sedamdesetih godina u sukobima s policijom ili s pripadnicima Crvenih brigada poginuli neofašisti, i na kojima se, na godišnjicu smrti, održava počasna straža pripadnika tog pokreta. Te događaje čuva policija kako bi se izbjegle eventualne provokacije.
Pokraj olimpijskog stadiona u Rimu, gdje je i sjedište Talijanskog olimpijskog odbora, u naselju koje je građeno još u vrijeme fašizma, gdje je i poznati stadion na kojem se održavaju teniski turniri, postoji i obelisk s natpisom kojim se kliče Duceu (Dux, na latinskome jeziku), poglavaru, a umjetno jezero u EUR-u, naselju koje je građeno za svjetsku izložbu koja se trebala održati 1943. godine, ima oblik snoplja (fascio, odakle riječ fašizam).
Od novih zdanja načinjenih u poslijeratno vrijeme, a vezanih uz razdoblje fašizma, podignut je muzej u Predapiju posvećen Mussoliniju. Nazivi trgova i ulica posvećenih Mussoliniju su izmijenjeni, primjerice Foro Italico u Rimu, oko olimpijskog stadiona, nekada se nazivao Foro Mussolini. No, i dalje postoje kipovi, reljefi, vina, pa i restorani koji nose obilježja onoga vremena, a isto tako se s oprezom postupa prema nekim pokretima, s time što se i ispadima i pretjerivanjima ne pridaje velika pažnja u informativnim glasilima. Primjerice, održavanje mise zadušnice za Mussolinija, ili okupljanje nostalgičara u Predapiju vijesti su koji ne dobivaju prostor u glavnim talijanskim glasilima, jer se smatra da je pretjerano pisanje o nečemu i određena propaganda same te pojave.
Što se tiče djelovanja krajnje ljevice ono se zakonom ne regulira. Postojali su prijedlozi za donošenjem zakona kojima bi se branilo osnivanje staljinističkih i sličnih stranaka ali to nije usvojeno vjerojatno i zato što takva ideja za osnivanjem stranke ekstremne ljevice nije nikome pala na pamet.
Esktremno lijeva organizacija Crvene brigade, koja je osobito bila aktivna 70-ih godina ubivši među ostalim i bivšeg talijanskog premijera Alda Mora, smatrana je terorističkom organizacijom a ne političkim pokretom. Takva vrsta djelovanja regulirana je zakonima koji se odnose na borbu protiv terorizma, a to se odnosi i na krajnju desnicu i na krajnju ljevicu. Tih 70-ih godina usvojeni su privremeni specijalni zakoni upravo za suzbijanje terorističkih pokreta.