Sigmund Freud bio je austrijski doktor i neurolog, poznat po doprinosima modernoj psihologiji. Rodio se kao Sigismund Schlomo Freud u gradiću Priboru u današnjoj Češkoj. Utemeljio je psihoanalizu, a njegovi radovi predmet su rasprave i danas. Umro je 1939. godine u Beču.
Odrastanje i promjena imena
Rodio se u židovskoj obitelji 1856. godine u Moravskoj. Otac mu je bio trgovac vunom, a majka domaćica koja je bila 20 godina mlađa od oca. Imali su šestero djece, a očev posao je ubrzo postao neisplativ, pa se cijela obitelj preselila u Beč.
Freud je tamo završio studij medicine, no pored škole zanimali su ga i jezici i filozofija, pa je učio engleski, talijanski, francuski i španjolski, a posebno je volio čitati Nietzschea, Hegela i Kanta. Tijekom studija upoznao je prijateljicu svoje sestre, Martu Bernays, s kojom se kasnije vjenčao.
1877. godine promijenio je ime u Sigmund Freud. Kako je većinu života proveo u Austriji, a smatrao se Bečaninom, htio je da njegovo ime zvuči više germanski. Osim toga, promjena imena dogodila se i zbog praktičkih razloga jer je s njemačkim imenom mogao lakše postići status priznatog akademika i doktora.
Ostatak njegove mladosti uglavnom je nepoznat. Sam je uništio spise o svojoj mladosti, a ono što je nastalo kasnije čuva se u njegovom arhivu kojem samo određeni broj ljudi ima pristup.
Bogata liječnička i znanstvena karijera
S 25 godina života zapošljava se na Institutu za cerebralnu anatomiju te istražuje mozgove. Uspoređivao je mozak odraslog čovjeka s mozgom fetusa kako bi došao do spoznaja o cerebralnom razvoju čovjeka. Par godina kasnije piše studiju o kokainu i otkriva analgetska svojstva. Terapiju je probao na sebi.
U akademskim krugovima stasao je kao respektabilni znanstvenik i doktor. Uskoro odlazi u Pariz kako bi istraživao uzroke histerije. Surađivao je s jednim od najpoznatijih neurologa tog vremena - Jeanom Charcotom. Nakon što se vratio u Beč, otvorio je privatnu praksu, gdje je oboljele od histerije liječio elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od tih metoda i odlučiti se za analize snove. O tome je puno pisao te izazvao kontroverzu.
Idućih deset godina radio je u privatnoj praksi i upoznao se s nizom slučaja različitih neuroloških bolesti. Paralelno piše ono što će kasnije biti poznato kao psihoanalitička teorija. Otkrio je Edipov kompleks 1897. godine, a tri godine kasnije izdao knjigu Tumačenje snova, u kojoj analizira svoje snove.
1905. godine izdaje Tri rasprave o teoriji seksualnosti gdje iznosi tvrdnju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a da su njihovi prvi seksualni objekti njihovi roditelji. Zbog tih teza u Beču su ga proglasili luđakom.
Umro je od raka usne šupljine koji je zaradio pušenjem
Nakon što su nacisti anektirali Austriju 1938. godine, napustio je dom i preselio u Englesku. Tamo nastavlja raditi kao liječnik. Međutim, uskoro mu je dijagnosticiran rak nepca koji je dobio zbog previše pušenja. Prošao je kroz gotovo trideset operacija, no 23. rujna 1939. godine preminuo je u Londonu.