OSJEČKO Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera uspjelo je nešto nevjerojatno: sačuvalo je akademski status Vice Mihanovića, predsjednika splitskog HDZ-a, ali mu i istodobno propisalo obavezu ispravljanja doktorske disertacije "Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja" obranjene 28. veljače 2018. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Mentorica mu je bila Ivana Barković Bojanić, a stručno su povjerenstvo činili profesori Joško Dvornik, Željko Turkalj i Mane Medić.
> Ekskluzivno: HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita je plagirao doktorat
Rektor odbija odgovoriti na kojem je propisu utemeljena sveučilišna odluka
Takva mogućnost nije propisana ni u jednom zakonskom ili podzakonskom članku na koje se Sveučilište poziva u svojim odlukama. I dekan Ekonomskog fakulteta potvrdio nam je da ne zna na kojim je propisima utemeljena ova neobična inovacija, dok rektor Sveučilišta Vlado Guberac zasad odbija odgovoriti na upit o temi.
Navodimo imena najvažnijih aktera: Senat Sveučilišta, na čijem je čelu Guberac, imenovao je peteročlano Povjerenstvo za znanstvenu procjenu rada Vice Mihanovića. Vodio ga je Vinko Kandžija, bivši savjetnik Franje Tuđmana i njegov veleposlanik u zemljama Magreba, dok su članovi, nakon odustajanja nekolicine profesora iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, postala dva profesora s osječkog Ekonomskog fakulteta Zdravko Tolušić i Jerko Glavaš, inače aktivni član HDZ-a, Mostarac Zdenko Klepić, podržavatelj HDZ-a BiH te Ivana Šandrk Nukić s osječkog Građevinskog i arhitektonskog fakulteta.
Bitnu ulogu u procesu ima i Boris Crnković, dekan Ekonomskog fakulteta na kojem su doktorske i specijalističke statuse stekli brojni dalmatinski HDZ-ovci.
Povjerenstvo je, kao što je jučer objavljeno, zaključilo da je Mihanović "konceptom, izvedbom i rezultatima istraživanja poduzetog u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom 'Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja' uspio dokazati postavljene znanstvene hipoteze i ostvariti postavljene ciljeve istraživanja. Na taj je način doktorand izradio izvorni znanstveni rad i njime dao znanstveni doprinos u znanstvenom području Društvenih znanosti, znanstvenom polju ekonomije."
U zaključku, nadalje, stoji kako je sustav provjere izvornosti teksta Turnitin pokazao da se Mihanovićev uradak "nalazi u zelenoj zoni podudarnosti. Od ukupno 94 izvora podudarnosti, 10 izvora je označeno s 1% podudarnosti, 81 izvor s manje od 1%. Ovi numerički podaci ukazuju na izvornost doktorske disertacije te pokazuju izvornost empirijskog dijela istraživanja kroz metodologiju, dokazivanje hipoteza i davanje zaključaka istraživanja."
Kandžijino povjerenstvo hvali Mihanovića pa odjednom spominje nedostatke i propuste
Dosad je sve u redu, Mihanovićev je rad, vjeruju Kandžija, Glavaš, Tolušić, Klepić i Šandrk Nukić, originalan i znanstveno vrijedan. Slijedi neobjašnjiv zaokret:
"Nedostaci i propusti navedeni kod organizacije i uređivanja teksta (oznake za reference, fraze koje su nespretno prevedene ili citirane na krivom mjestu te propusti kod lektoriranja teksta) ne dovode u pitanje doktorsku disertaciju kao cjelinu niti znanstveni doprinos doktorske disertacije."
I sad slijedi još neobjašnjiviji dio: Povjerenstvo istodobno potvrđuje da Mihanovićeva disertacija "ima znanstveni doprinos u znanstvenom području Društvenih znanosti, znanstvenom polju ekonomije", ali predlaže Senatu da se uočeni nedostaci i propusti kod organizacije i uređivanja teksta "otklone na način da Ekonomski fakultet u Osijeku otisne poseban dokument koji će sadržavati lekturu, redakturu i korekciju pojedinih dijelova teksta i umetne u doktorsku disertaciju dr. sc. Vice Mihanovića pod naslovom 'Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja' kao sastavni dio doktorske disertacije".
Povjerenstvo s enormnim razumijevanjem pristupa glupostima u Mihanovićevu tekstu. Ono tvrdi da "prilikom ocjene osporavanih dijelova disertacije valja uzeti u obzir mjesto preuzetog teksta unutar znanstvenog rada, kao i sadržaj i opseg preuzetog bez potpunog i/ili pravilnog navođenja reference. U disertaciji nema preuzimanja većine ili cijelog rada drugog autora bez odgovarajuće naznake niti se uočeni propusti mogu tretirati kao prikriveno citiranje", navodi Povjerenstvo u svojemu mišljenju.
Čak ni Povjerenstvo nije moglo zaobići Mihanovićeve nesuvislosti
Interesantno - ili ne? - Povjerenstvo zanemaruje Upute za pisanje seminarskih, završnih, diplomskih radova i doktorske disertacije koje je Ekonomski fakultet u Osijeku donio 2014. godine, a bile su na snazi u vrijeme kad je Mihanović doktorirao. One propisuju način pravilnog citiranja, pa navode kako je preuzimanje teksta, bez navođenja autora, plagiranje.
"Plagiranje označava preuzimanje tuđih ideja, mišljenja, stavova, rezultata i sl. bez navođenja originalnog izvora, čime se tuđi rad prikazuje kao vlastito djelo. Plagiranje je strogo zabranjeno te prema Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, članak 7, stavak 5, predstavlja tešku povredu studentskih obveza i neispunjavanje obveza za što su predviđene sankcije kao što su zabrana polaganja ispita, privremeno isključenje sa studija ili isključenje sa studija", piše u Uputama osječkog Ekonomskog fakulteta.
Nema veze, ne zanima to Povjerenstvo. Ono kaže: "Autor je u disertaciji koristio 158 izvora iz relevantne literature, koji su svi navedeni u 9. poglavlju Literatura, a koji su i u tekstu disertacije uglavnom ispravno navođeni, iz čega proizlazi da on nije imao namjeru bilo što prikrivati ili neovlašteno prisvajati tuđe.
Uočeni propusti, više tehničke naravi (npr. označavanje izvora na pogrešnom mjestu), u inače (većinom) korektnom navođenju izvora u svakom slučaju ne predstavljaju povredu koja bi dovela u pitanje vrijednost doktorske disertacije i njezin izvorni znanstveni doprinos, osobito u empirijskom (istraživačkom) dijelu rada u kojemu nema zabilježene podudarnosti s rezultatima primarnih istraživanja drugih autora. Dakle, nema podudarnosti u izvornosti rezultata primarnog istraživanja."
Kandžija i društvo pokušali su objasniti kultnu teorijsku paradigmu
Ukratko, čak i Kandžija s društvom navodi da su izvori "uglavnom" ispravno navođeni i da su "većinom" korektno navođeni. U redu, sad znamo da nisu sasvim korektno navođeni.
Potom slijede pasusi u kojima Kandžijina petorka pokušava objasniti Mihanovićeve propuste dobrim namjerama, a nadljudske napore ulažu i u obrazlaganje kultne rečenice.
"Formulacija 'Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera' kao i ostali potencijalni dijelovi teksta koji nisu u duhu hrvatskog standardnog jezika su trebali biti otklonjeni lekturom.
Doktorska disertacija je bila u postupku lektoriranja s ciljem da se isprave jezične pogreške te da se poboljša cjelokupni tekst u skladu s pravopisnim i gramatičkim pravilima hrvatskog standardnog jezika. Iako se propusti lektora mogu uočiti u pojedinim dijelovima teksta, doktorska disertacija je u svojoj cjelini napisana u duhu hrvatskog jezika te ne dovodi do značajnih sadržajnih nedoumica", pišu Kandžija i društvo.
Njima je, dakle, sasvim u redu da doktor znanosti napiše idiotsku rečenicu. Lektor je taj koji treba opismeniti doktora. Neke druge Mihanovićeve besmislice ne spominju.
Ovo su najveće gluposti iz doktorata Vice Mihanovića
Nećemo dalje citirati Povjerenstvo. Zamislimo da je sve što je napisalo točno. Zašto onda predlaže otiskivanje nekog posebnog dokumenta s ispravcima? Tko će ispravljati tekst i, recimo, prevesti "teorijsku paradigmu" na standardni hrvatski?
Odnosno, ako je Mihanovićev doktorat korektan, zašto ga treba naknadno ispravljati?
Puhovski: Ideja da se ispravlja obranjeni doktorat naprosto je karikatura
Žarko Puhovski, doktor znanosti, 35 godina radio je kao sveučilišni profesor i kaže kako još nije čuo da se nečija disertacija dopunjava četiri godine nakon što je obranjena.
"To je upravni postupak i on je završen. Može se poništiti ili prihvatiti kako takav. Ideja da se ispravlja obranjeni doktorat naprosto je karikatura. To ne postoji. Mi smo imali dosta čestu praksu da bi komisija uputila kandidata da primjedbe koje je dobio od Povjerenstva uzme u obzir bude li objavljivao tekst. I točka. Taj tekst je u sveučilišnoj knjižnici, ne možete ga mijenjati, ne možete ubacivati unutra. Po zakonu to nije moguće. Zakon kaže - stvar je završena onog časa kad je komisija prihvatila doktorat, osim, naravno, ako se ne poništi, ali komisija je odlučila da se ne može poništiti. Nema mogućnosti da imate produžetke", naglašava Puhovski.
Po njegovu mišljenju, za propuste u Mihanovićevoj disertaciji najodgovornije je stručno povjerenstvo.
"Odgovorna je komisija, ne kandidat. Ja imam pravo reći da sam otkrio perpetuum mobile, ali povjerenstvo mi ne smije dati doktorat iz fizike... Imam pravo biti lud, biti lopov, zato postoji povjerenstvo ili komisija. Akademski gledano - nije Mihanović odgovoran, nego komisija. Oni su bitno odgovorni. I Sveučilište koje ih je postavilo", veli Puhovski.
I još je jednom kritizirao najavljeno naknadno prepravljanje disertacije:
"Mene je naprosto izbezumilo to, kako je rekao Toma Bebić - nije gotovo kad je gotovo, nego kad ja kažem da je gotovo. Sad će on to malo ispraviti u tekstu koji postoji kao bibliotečna jedinica. Ja bih sad mogao ubaciti u svoj doktorat dvije stranice i reći da sam 20 godina prije Habermasa neke stvari u filozofiji shvatio, na primjer. To je baš skandalozno i pokazuje apsolutni prezir spram akademskih normi".
Blaženka Divjak: U Zakonu ne piše da se nešto naknadno popravlja
Slično govori i Blaženka Divjak, bivša ministrica znanosti. Također doktorica. Pitali smo je zna li za slučaj sličan Mihanovićevu.
"Pa ne, moram priznati da to nisam čula, ali sam svjedočila postupcima i sudjelovala u jednom, kad se oduzimao znanstveni stupanj. Procedura nije nepoznata, ali moram priznati da mi je vraćanje na doradu, nakon toliko vremena, potpuno nepoznato. Pogotovo jer su primjedbe koje se mogu pročitati u medijima vrlo ozbiljne, ni Povjerenstvo ih nije moglo izbjeći. U Zakonu ne piše da se nešto naknadno popravlja.
U cijeloj priči vidim tri razine: moralnu, gdje postoji moralna obveza dekana, rektora i, na koncu konca, svakog od nas, sveučilišnih profesora, da iskažemo jasan moralni stav da su svi veliki propusti i ozbiljna narušavanja akademskih uzusa nešto što se ne bi smjelo dogoditi. Moramo reći - to je nedopustivo, ne smije se tako.
Drugo je pitanje etičnosti. Treba vidjeti kako to u kontekstu etičnih postupaka izgleda. Nije to samo neka visi Pedro, pa ćemo žrtvovati mentoricu koja sigurno snosi dio odgovornosti, ali postoji povjerenstvo, postoji vijeće doktorskog studija. Temu doktorata prihvaćaju Fakultetsko vijeće i Senat, sve to prolazi kroz cijelu proceduru i nikako nije one man show.
Konačno, treći dio se odnosi na zakonsku regulativu", napominje Divjak.
Blaženka Divjak o spašavanju Vice Mihanovića: Ovo je prostituiranje znanosti
E to sa zakonom vraća nas na početak ove priče: po kojem propisu Mihanović i dalje može doktor ako mu rad treba nadopunjavati?
Rektor Sveučilišta Vlado Guberac odbio nam je odgovoriti na pitanje. Uz nalaz Povjerenstva poslao nam je Odluku Rektorata koja, zapravo, sadržava zaključke analize Povjerenstva.
Dekan Ekonomskog fakulteta: Morat ćemo zvati Vicu da to popravi
Boris Crnković, dekan Ekonomskog fakulteta, javio nam se: "Kad se odluka napiše, vidjet ćemo što ćemo. Kako stvari stoje, morat ćemo zvati Vicu da to popravi i dalje ćemo vidjeti."
Slijedilo je naše pitanje: Na temelju kojih propisa će se popravljati Mihanovićeva doktorska disertacija?
Dekan Crnković odgovara: "E to vam ja ne mogu ništa reć dok ne vidim šta piše u odluci."
Zanimalo nas je sjeća li se sličnog slučaja.
"Ne znam. Eto, stvarno ne znam."
Pitali smo i predviđaju li interni akti Fakulteta ili Sveučilišta takvu mogućnost. Tad nas je Crnković uputio da mu pitanja pošaljemo mailom. Hoćemo.
Konačno, nazvali smo Kandžiju, ali ni s njim nismo imali sreće. Ni on ne zna po kojem bi se propisu mogao naknadno korigirati Mihanovićev rad iako njegovo Povjerenstvo sugerira baš to.
I tako se lagano uobličuje jedna akademska farsa.
Zbirka nesuvislih rečenica istaknutog člana vladajuće partije, o čijoj je akademskoj čestitosti svjedočio i premijer Andrej Plenković, uz pomoć partijskih kolega promovirana je u uzoran komad znanosti.
Nedostaju samo adekvatni propisi da to potvrde.
Ali nema veze, kad su propisi sputavali hadezeovce?