UKUPNO 25 palčića skrivalo se od zime u portirovoj kućici ispred Petrove bolnice ujutro 22. ožujka, kada je cijeli Zagreb bio na nogama. Prije pet godina fotografije beba i majki koje su u spavaćicama bježale iz oštećene bolnice obišle su Hrvatsku, a u humanitarnoj akciji nakon potresa za uređaje je bilo prikupljeno više od milijun eura.
Ovih dana novom akcijom pomoći Kluba nedonoščadi Palčići i Dinamove zaklade Nema predaje pokušava se prikupiti novac za 33 uređaja na odjelu neonatologije. Na tom je odjelu prije pet godina u inkubatoru rasla i palčica Lukrecija Bračić, danas zdrava i vesela petogodišnjakinja.
"Kad znam da je ona sad dobro i da je zdrava, onda više na tu cijelu situaciju ne gledam s nekakvom tugom", započinje nam priču njezina majka Antonija dok se prisjeća teškog perioda prije dolaska Lukrecije.
Antonija je rodila sina u 24. tjednu trudnoće, a maleni je na svijet došao s tek 600 grama. Nakon svega 16 dana obitelj Bračić je izgubila dijete, tako da, kad je Antonija drugi put ostala trudna, znala je da mora ostati snažna.
"Krstili smo sina u bolnici. Ja sam ga držala u rukama, dali su mi priliku da se oprostim s njim. S Lukrecijom sam stvarno bila uvjerena da će sve biti dobro, jednostavno nije postojala druga opcija. Bila sam relativno mirna dok je bila u bolnici jer sam znala da su jedini koji joj mogu pomoći te sestre i doktori", kaže.
Antonijin porod u zagrebačkoj Petrovoj, ovoga puta u 26. tjednu trudnoće, prošao je sasvim u redu. Svoju kćer, koja je na svijet došla s 870 grama i 33 centimetra, uspjela je nakratko i vidjeti nakon poroda, no više od toga nije bilo dozvoljeno jer je u to vrijeme na snazi bio lockdown.
Treće jutro od poroda, taman nakon što ju je sestra prikopčala na infuziju s antibioticima, Antonija i druge rodilje osjetile su potres. Ubrzo su stigle i sestre koje su rodiljama u sobi rekle da moraju izaći u predvorje.
"Dobro se streslo u bolnici, kreveti su letjeli s jedne strane na drugu, no ja uopće nisam mislila da je tako strašno. Kada je drugi put streslo, rekli su nam da moramo izaći u dvorište. Realnost me lupila tek kad su vani ljudi počeli pričati da se srušio toranj na katedrali. Zvala sam svoje da vidim je li sve OK i na to su svi malci izašli", prepričava nam Antonija.
U tom trenutku, kada su svi okolni objekti bili potencijalna opasnost zbog potresa, a ostati na otvorenom nije bilo opcija jer su temperature tog jutra bile blizu nule, za osoblje bolnice nije bilo druge nego malene naslagati u portirovu kućicu ispred bolnice.
"Nismo imali ključeve kućice, pa su doktori probali razbiti vrata letvama i štangama dok nije došao portir. Mi uopće nismo mogli vidjeti koje je čije dijete jer su inkubatore omotali dekicama", kaže Antonija.
Kako je Antonija istrčala u dvorište tek u spavaćici i šlapama, jedan stanar iz okolne zgrade donio joj je i obuo čarape kako bi joj bilo barem malo toplije. "Baš sam mu zahvalna. I dan-danas te čarape čuvamo u našoj kutiji sjećanja", kaže Antonija.
Antonija je, kao i druge mame, nakon zagrebačkog potresa bila otpuštena iz bolnice, a liječnici su joj na ulici vadili braunilu s kojom je istrčala van. Njezina Lukrecija je s drugim palčićima bila prebačena u KB Dubravu, a u bolnici je provela ukupno 88 dana prije nego što su Bračiće nazvali da mogu doći po svoju kćer.
"Sjećam se kad su mi rekli da će ići za dva dana doma. Prvi dan je još nekako prošao, ali kada su me idući dan poslijepodne nazvali i rekli da mogu doći po nju, osjetila sam istovremeno i sreću i strah. Svašta mi se vrtjelo po glavi. Mjesec dana smo samo sjedili pokraj nje, nismo uopće spavali, stalno smo provjeravali diše li. To dijete je spavalo cijelo vrijeme, nisi je mogao probuditi", priča Antonija.
Sigurnost je Bračićima ulijevala činjenica da je malena Lukrecija, unatoč tome što je jela manje od količine koju su preporučili liječnici, cijelo to vrijeme dobivala na težini. Bilo je svakakvih situacija, od refluksa pa do infekcija kojima su palčići skloniji od druge djece.
Lukrecija je danas kao vesela i zdrava petogodišnjakinja svjesna da je njezina priča o rođenju gotovo nevjerojatna. "Ispituje me što je to potres, zašto su je vozili, gdje sam ja bila i zašto nisam bila s njom...", prepričava hrabra mama pa nastavlja da je Lukrecija bila posebno zabrinuta kada je ona u ožujku 2023. ponovno išla u Petrovu kako bi rodila Gloriju, također palčicu.
"Otkrili su mi trombofiliju dok sam bila trudna s Glorijom. U 29. tjednu trudnoće, jedno jutro mi je počela curiti plodna voda i znala sam da je krenulo, i to opet ranije. U svemu tome meni je samo bilo važno da se Gloria ne rodi 19. ožujka, kada je rođena i Lukrecija - htjela sam da to bude prije da mogu stići njezinoj sestri na rođendan", kaže mama Antonija.
Sestre su danas razigrane i vesele djevojčice, kao i druga djeca. Lukrecija je prohodala već s godinu dana, a jedina posljedica preranog rođenja ostala je dioptrija koju je dobila zbog inkubatora.
"Nisam imala problem odlaziti kod doktora često jer mi je to davalo nekakvu sigurnost, onda sam znala da je sve u redu. Bilo bi mi sto puta gore da nisam dolazila, a da se nešto dogodilo", smatra Antonija.
Ova Zagrepčanka jedna je od majki iz Kluba roditelja nedonoščadi Palčići, koji je pokrenuo veliku humanitarnu akciju s Dinamovom zakladom Nema predaje. U naredna dva mjeseca akcija je za cilj postavila prikupljanje 290.000 eura za uređaje u KB-u Sveti Duh.
"Ja sam majka triju palčića tako da, ako mogu bilo što napraviti za njih, to ću i napraviti. Želim pomoći podići svijest o njima. Kada kažete da je vaše dijete palčić, ljudi vas gledaju sa sažaljenjem jer misle da nešto nije u redu s djetetom. Sva ta djeca su zdrava, samo su rođena ranije", poručuje Antonija.
IBAN: HR8224020061500148172
Model: HR00
Poziv na broj: datum uplate u obliku npr: 05042025
Opis plaćanja: Donacija za Palčiće