"JA nemam straha. Mogu samo izgubiti život. Nastavit ću se boriti za Srbiju jer od toga nema ničeg važnijeg", izjavio je danas srpski predsjednik Aleksandar Vučić u svom obraćanju medijima povodom jučerašnjeg upada nezadovoljnih građana u zgradu javnog servisa RTS-a, kulminacije prosvjeda "1 od 5 milijuna" koji su započeli 8. prosinca u Beogradu.
A nakon jučerašnjih zbivanja te današnje okupacije zgrade Predsjedništva, o kojima izvještavaju mediji diljem regije, čini se kako se Vučićeva sigurna pozicija zaklimala. No glavno pitanje je jesu li jučerašnja i današnja zbivanja, odnosno radikalizacija prosvjeda, korak k destabilizaciji vlasti ili pak učvršćivanje Vučićevih pozicija zbog nezadovoljstva dijela prosvjednika razvojem događaja.
Prosvjednici širokog spektra
Povod prvom prosvjedu, koji će tek kasnije dobiti ime "1 od 5 milijuna" kao reakcija na Vučićevu izjavu da neće udovoljiti zahtjevima prosvjednika makar ih izašlo i pet milijuna, bio je premlaćivanje predsjednika Ljevice Srbije Borka Stefanovića. U narednim tjednima okupljanja su se proširila na nekih dvadesetak gradova u Srbiji, prosvjednike je poduprlo nekoliko stotina sveučilišnih profesora, suradnika i znanstvenih radnika sveučilišta u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu, ali i opozicijski političari iz Saveza za Srbiju, među kojima i ekstremni desničari stranke Dveri. Prosvjednim šetnjama u početku prisustvovao je i povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Hrvoje Klasić koji se u jednom od prvih tjedana našao u Beogradu.
Amorfna masa prosvjednika
"Kad sam došao u tu kolonu, vidio sam da je ustvari njena najveća vrijednost amorfnost. Shvatio sam da kad se počne uobličavati da će doći do velikih problema", rekao je Klasić objašnjavajući kako su već tih prvih dana bok uz bok šetali ljudi s duginim zastavama te neki koji su o njima govorili vrlo ružne riječi. Odnosno, nacionalistički i četnički raspoložen Boško Obradović šetao je u istoj koloni kao i ljevičar Borko Stefanović. Riječima analitičara Žarka Puhovskog, radikalni desni nacionalisti okupljeni oko Dveri s jedne strane, liberali i ljevičari s druge, te incidentni političari poput Vuka Jeremića s treće.
Prosvjedi u Srbiji dio su vala nezadovoljstva od Pariza do Tirane
No Puhovski upozorava kao prosvjede u Srbiji treba gledati u kontekstu sličnih zbivanja od Pariza preko Beograda, Podgorice do Tirane jer svi imaju jednu zajedničku točku - "odbijanje legitimnosti državne vlasti koje su bile legalno izabrane". Počivaju na ideji da je ta legitimacija izgubljena pogrešnim postupanjem te da sad postoji pravo naroda da vrati vlast u svoje ruke.
"To je jedna vrsta konglomerata potpuno različitih stavova, svjetonazora i ideologija i zato su ti pokreti samo negativno relevantni i djelotvorni. Onog časa kad bi došli u poziciju da o nečem odlučuju oni bi se unutar sebe rasuli", kaže Puhovski.
Prosvjedi kao ispušni ventil
Klasić tvrdi kako je od početka bilo jasno da prosvjedu nedostaje politička poruka, odnosno artikulacija zahtjeva koji se žele postići. Prema njegovom mišljenju prosvjedi su poslužili kao ispušni ventil za iskazivanje nezadovoljstva trenutnim stanjem u državi.
"Koje su to poruke i zahtjevi te tko će eventualno kapitalizirati uspjeh tog prosvjeda - sve je to bilo od početka nejasno", kaže Klasić.
A s obzirom na to da su prosvjedi počeli gubiti zamah, njihovi organizatori su, kaže Puhovski, počeli osjećati da treba poduzeti nešto radikalnije da bi se ljude dodatno motiviralo. U tom kontekstu treba gledati i jučerašnji upad na RTS.
Osipanje prosvjednika
No pitanje je hoće li takav nasilni čin kao i isticanje u prvi plan nacionalističkog lidera ekstremne desnice Boška Obradovića odvratiti veći dio prosvjednika koji pripadaju liberalnom spektru. Klasić smatra kako je već i ove subote došlo do osipanja koje je upadom na televiziju odvratilo i dio onih koji su još uvijek sudjelovali u prosvjednim šetnjama.
"Tko nabije, taj dobije"
"U takvoj situaciji važi nešto što je bila popularna igra dok sam ja bio klinac, a glasi - tko nabije, taj dobije. Tko je radikalniji, taj je u prednosti", kaže Puhovski i dodaje kako dio oporbenjaka ne shvaća da upravo nasilje odgovara Vučiću jer on tada ispada kao onaj koji brani red i spašava novinare. Uz to, napominje Puhovski, interesantno je da su sindikati vojske i policije u najmanju ruku neutralni, a to znači da nisu na Vučićevoj strani, što je nešto što nije uobičajeno u Srbiji.
Također, kaže Puhovski, mediji u razvoju situacije igraju značajnu ulogu. Pritom napominje kako je oporba rekla da pristaje na izvanredne izbore, ali samo uz jednak pristup televiziji. I doista, kaže Puhovski, "RTS ima jedan koncept doista ulizničkog odnosa spram Vučića". Za razliku od HRT-a, koji u posljednje vrijeme doživljava slične prigovore, usporedba s hrvatskim javnim servisom tu nije ni približno moguća.
"RTS ima manje profesionalnih gluposti nego HRT, ali više direktnog podilaženja vlasti", kaže Puhovski.
Vučić gubi imidž čovjeka koji bez prigovora drži Srbiju
No, neovisno o medijima, Vučić, smatra Puhovski, nije spreman na razgovore s prosvjednicima jer bi to značilo da pristaje na neki oblik diobe moći, a to ne odgovara njegovom imidžu čovjeka koji drži Srbiju u rukama. Jer ono što je bilo njegova najveća prednost - imidž čovjeka, koji bez prigovora drži Srbiju u rukama, sad mu postaje nedostatak te ga nazivaju diktatorom, premda je korektno izabran, tvrdi Puhovski.
"Vučić nije bitno poljuljan, ali je oslabljen"
"Meni se čini da Vučić u ovom trenutku nije bitno poljuljan, ali je oslabljen", kaže Puhovski i objašnjava kako Vučić više nema imidž jedinog premda možda i je jači od drugih. No to nije samo zbog policije nego i građana, koji ga podupiru. Jer se ne smije zaboraviti, tvrdi Puhovski, da Srbija nije samo Beograd i gradovi koji su u prosvjedu.
Tko će preuzeti ulogu govornika opozicije?
"Međutim on više nije jedini, a to njega slabi i simbolički, ali i pragmatički u smislu pregovora s EU-om i diplomacijom koja je do sada samo s njim razgovarala", kaže Puhovski i dodaje kako se sad postavlja pitanje tko će preuzeti poziciju govornika u redovima prosvjednika. A ako se to želi postići, prema mišljenju Puhovskog, slijedi "bratoubilački rat".
Kako će završiti "kotrljanje po ulicama"?
"Situacija je na rubu održivosti, može u nekom incidentu otići na različite strane. Dosad nije bilo većeg stupnja nasilja, što je iznenađujuće za Srbiju. Tu ima puno stvari koje zahtijevaju da se kotrljanje po ulicama ili kanalizira na neki organizirani način kako bi bili mogući pregovori ili će se stvar naprosto ispuhati", kaže Puhovski.
Klasić pak smatra kako će se generalno smanjiti broj ljudi te da će se prosvjedi više politički filtrirati. Dodaje kako će prema njegovom mišljenju prosvjede sad preuzeti oni koji su politički više povezani uz Dveri i Boška Obradovića, navijači i slične grupacije.
Osipanje prosvjeda ide Vučiću na ruku
"Bojim se da oni ljudi, građani, studenti, intelektualci, dakle ljudi koji žele demokratsku pravnu državu u Srbiji će polako početi zazirati od nasilja i prosvjeda", kaže Klasić i dodaje kako to najviše ide na ruku Vučiću koji bez obzira na sve ima i dalje ima veliku podršku u Srbiji.
"I nema jaku konkurenciju. A to je razlika Srbije i Hrvatske", kaže Klasić.
Nema dobrog scenarija za Srbiju
"Sve skupa to ne izgleda kao neki najbolji scenarij. S jedne i druge strane nalaze se političari za koje ja ne bih volio da vode moju državu. A Srbija treba jednu sasvim drugačiju paradigmu. Ne čini mi se da oni koji vode prosvjed predstavljaju alternativu koja Srbiju može izvući iz trenutne situacije, a to je stanje jedne političke, ekonomske, socijalne i društvene krize", kaže Klasić.