TREBA li liječnicima zabraniti da rade i u javnim bolnicama i privatno, pitanje je koje se nameće već godinama i koje je ponovno pokrenula Dijana Zadravec nakon što su je u KBC-u Sestre milosrdnice smijenili s pozicije predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Smijenjena je, podsjetimo, nakon što je Index otkrio da su brojni radiolozi zbog nje dali otkaz, zbog čega je Radiologija u Klinici za tumore spala na samo tri liječnika. Nakon toga još 17 djelatnika Radiologije optužilo je i prijavilo Zadravec za mobing, o čemu smo već iscrpno pisali.
No kako je Zadravec krenula s optužbama da neki liječnici rade i privatno, odlučili smo kontaktirati razne udruge pacijenata te ih pitati treba li se liječnicima i dalje dopustiti rad i u privatnoj praksi ili im se on treba zabraniti, a isto smo pitali i ministra zdravstva Vilija Beroša.
Milanovićev ministar donio pravilnik kojim se liječnicima dozvoljava rad i u privatnoj praksi
Prije svega podsjetimo kako je liječnicima i u Hrvatskoj te u Europi dozvoljen rad i u bolnicama i privatno. U Hrvatskoj je sve regulirano Pravilnikom o dopunskom radu zdravstvenih djelatnika koji je na snazi od 2016. godine, kad je ministar zdravstva bio Dario Nakić, a Pravilnik je podržala i Hrvatska liječnička komora.
Liječnik specijalist koji ispunjava uvjete mora tražiti od ravnatelja javne zdravstvene ustanove u kojoj radi posebno odobrenje za rad izvan matične ustanove. Tada se potpisuje ugovor s privatnom praksom u kojoj liječnik dodatno radi te se tako isplaćuje novac. Privatna praksa uplaćuje honorar ustanovi, koja ga prosljeđuje liječniku. Dozvola se obnavlja svakih godinu dana, a prema ovom modelu naplate, kontrolira se i protok novca.
Po starom Pravilniku, koji je donesen za vrijeme vlade Zorana Milanovića, liječnici u čijoj su djelatnosti liste čekanja bile duže od 60 dana nisu mogli raditi privatno. Također, odobrenje za dopunski rad moglo je dobiti najviše 50 posto zdravstvenih radnika jednog odjela. No obje odredbe kasnije su poništene. Tadašnji ministar zdravstva Dario Nakić tvrdio je kako su takve odredbe diskriminirajuće prema dijelu liječnika te je predložio i novi Pravilnik, koji je usvojen i koji je još uvijek na snazi.
Index je o ovom pitanju kontaktirao i aktualnog ministra zdravstva Vilija Beroša .
Beroš: Nije problem paralelni rad liječnika u javnom i privatnom sektoru, ali...
Beroš je Indexu na pitanje treba li se i dalje dozvoliti liječnicima zaposlenima u bolnicama da rade i privatno ili im se to treba zabraniti kazao kako nije problem paralelni rad liječnika u javnom i privatnom sektoru, već relativno neuređen i nedovoljno transparentan odnos ta dva segmenta.
"Ta tema nije novost, ona je prisutna duže vrijeme i kao takva se ne može riješiti jednom brzopoteznom odlukom, već se mora rješavati iz temelja - reformom zdravstva. Prvi korak smo učinili, reformske mjere su na međuresornom razmatranju i vjerujem da će uskoro uslijediti daljnji napredak na putu do ovog važnog cilja. Trudit ću se da u mom mandatu reforma zdravstva ne ostane slovo na papiru i učinit ću sve da zaživi na dobrobit hrvatskog zdravstva i naših pacijenata", rekao je Beroš za Index.
Index je razgovarao s troje ljudi iz raznih udruga pacijenata. Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata, protivnik je toga da liječnici smiju raditi i u bolnicama i u privatnim klinikama i ordinacijama. Za je Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, a Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same, kaže da nije ni za ni protiv. Njihova mišljenja o ovoj temi donosimo u cijelosti.
Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu - ZA to da liječnici rade i u bolnicama i privatno
"Liječnici i sveučilišni profesori jedini imaju pravo raditi 130 posto radnog vremena, dok mi ostali 100 posto. Ako liječnici uredno odrade 100 posto na radnom mjestu u bolnici, onda je ono što rade u tih 30 posto njihova stvar. No problem je što većina liječnika na vodećim pozicijama radi i na fakultetima. Treća stvar je - znamo li koliko doista provode vremena na svom matičnom radnom mjestu u bolnici, a koliko na drugim radnim mjestima, na faksu ili u privatnoj ordinaciji? To bi trebale regulirati zdravstvene ustanove u kojima su zaposleni. Tako da sam ja za da im se dopusti i rad privatno, ali treba uvesti reda.
U slučaju da im se zabrani rad i u privatnoj liječničkoj praksi, onda bi se dogodilo to da bi relevantni stručnjaci otvorili svoje privatne prakse i radili samo tamo.
Dakle, u tom bismo slučaju imali veliki prelazak liječničkog kadra u privatnu sferu. Osim toga, liječnici bi masovno i napuštali Hrvatsku pa bismo imali odljev iz države, što smo već imali. Ovo jest problem, ali pri tome ne mislim samo na zdravstvo već općenito na sve privatnike koji rade s državom i naplaćuju se do neke mjere iz proračuna.
Ja sam za to da liječnici i svi ostali mogu raditi i privatno, ali da se njihove usluge naplaćuju isključivo iz džepa onih koji naručuju od njih usluge. U trenu kad ne znamo koji su kapaciteti javnog zdravstva, što je dobro, a što nedostaje, a pritom se ugovaraju i zdravstvene usluge s privatnim ustanovama jer ih javni sustav ne može pružati u tom razmjeru, onda nema smisla zabraniti rad i privatno.
Na kraju krajeva, ne mislim da bi ijedna zabrana mogla izroditi nešto pozitivno. Druga stvar je ta da zaista treba uvesti reda i kontrolirati koliko se vremena provodi na matičnom radnom mjestu, dakle u javnoj bolnici, a ne na fakultetu ili u privatnoj klinici. Da to znamo, onda bismo imali drugačiju situaciju."
Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata - PROTIV toga da liječnici rade i u bolnicama i privatno
"Mi smo strogo protiv toga da se liječnicima koji su zaposleni u javnim bolnicama dozvoljava da rade i u privatnim klinikama. Smatramo da je to početak pokapanja solidarnog javnozdravstvenog sustava jer mi nismo na razini jedne Njemačke ili Danske da miješanje tih praksi može funkcionirati. Smatramo da je uvođenje takvih zakonskih mogućnosti uzrok svih problema u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu. Pokušava se sklapati ugovor s privatnicima i to svrstati pod javno zdravstvo, a to nije javno, privatno je privatno, javno je javno. Mi smo druga najsiromašnija zemlja u EU i, nažalost, naš puk ne može plaćati privatne usluge. Liste čekanja su toliko duge da se i po tome preusmjeravaju oboljeli iz solidarnog javnog u privatno zdravstvo. Jer ljudi koji su ozbiljno bolesni ne mogu dobiti zdravstvenu uslugu kod odgovornih zdravstvenih djelatnika u trenu potrebe, već obitelji oboljelog prolaze kalvariju tražeći način da plate zdravstvene usluge kod privatnika. Prodaju svoju imovinu i nerijetko ostaju bez krova nad glavom.
Ne mogu razumjeti ljude koji rade u solidarnom javnozdravstvenom sustavu i sramno lobiraju za tajkunizaciju našeg općeg dobra da bi moguće oboljele preusmjerili iz solidarnog u privatno zdravstvo u kojem rade. Iz svih navedenih razloga, ako u Hrvatskoj ima iole odgovornih političara koji žele služiti svome narodu, onda treba strogo odvojiti solidarno od privatnog. Jedino tako u našoj Hrvatskoj mogu funkcionirati i jedan i drugi sustav.
Neka im se omogući da biraju gdje žele raditi. Sadašnje stanje u javnom zdravstvenom sustavu je neodrživo, generiraju se ogromni troškovi, nikad nije bilo više novca. Čak 9.1 posto BDP-a ili 34 milijarde kuna ide nam za osnovno osiguranje, a nikad nismo imali manje stanovnika u Hrvatskoj. Ako imamo javni podatak da je 150.000 usluga u pandemiji učinjeno manje, a toliko su nam porasli dugovi, sasvim je opravdano čuđenje ministra Zdravka Marića kako je to moguće. To je zato što se miješa praksa, stvorile su se ekipe koje rade bez nadzora.
Jedan od prijedloga u našem prijedlogu reforme je osnivanje specijaliziranog neovisnog zdravstvenog USKOK-a i mi smo duboko uvjereni da za to ima mjesta. Taj bi USKOK kontrolirao te 34 milijarde kuna budžeta HZZO-a i tko što i koliko radi. I ako tome dodamo da se mora strogo centralizirati sve i da s jednog mjesta ide sva javna nabava u javnom zdravstvenom sustavu, onda smo uvjereni da novca u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu ima dovoljno i da se zdravstvena usluga mora pružati u trenutku potrebe po odluci savjesnih i odgovornih zdravstvenih djelatnika i da će nam na kraju sustav biti u debelom suficitu.
Mi u Udruzi hrvatskih pacijenata godinama tražimo zakonsko reguliranje rokova u kojima se mora dobiti pojedina zdravstvena usluga u javnom zdravstvenom sustavu. Ti rokovi ne postoje, a već 17 godina inzistiramo na tome. Nijedna vlada i ministar nisu htjeli prihvatiti taj naš prijedlog. Privatno zdravstvo počiva na profitu, a solidarno liječi ljude u potrebi i kad funkcionira na nuli. Solidarni javnozdravstveni sustav ne može profitirati. Mi u Udruzi podržavamo sve ljude, zaposlenike u solidarnom javnozdravstvenom sustavu koji ukazuju na mito, korupciju, nepotizam, preusmjeravanje oboljelih na taj način.
Ljudi nisu roboti, neki, koji miješaju prakse, kad dođete u javnozdravstvenu ustanovu, jedva prozbore s vama riječ-dvije, mrki su, nerazgovorljivi. Kad kod istih dođete privatno, toliko su ljubazni. No, liječnici se moraju platiti. Naš je stav da liječnik početnik po završetku Medicinskog fakulteta treba imati minimalnu plaću u visini najniže plaće saborskog zastupnika. A medicinske sestre polovicu te plaće liječnika početnika. Liječnici i medicinske sestre u solidarnom javnozdravstvenom sustavu su nam važniji od nekog saborskog zastupnika jer liječnik ne može biti svatko, za to se treba školovati puno godina. I zato je naš stav da liječnici, kad završe fakultet, trebaju imati dobru plaću i tad ne bi imali potrebe miješati prakse i odlaziti."
Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same - nije ni ZA ni PROTIV
"Nisam ni za zabranu ni protiv toga, situacija je kompleksna. Ako im to zabranimo i svi raditi odu privatno, što smo s tim postigli? Iskreno, meni nije svejedno tko će me pregledavati, tko će mi očitavati nalaze i sve. Liječnici su nam masovno odlazili raditi privatno te su odlazili u inozemstvo kad im se zabranio paralelni rad.
Nije nam cilj da izgubimo vrhunske doktore, zato im se opet i omogućilo da rade i privatno. Po meni, ako oni rade privatno u svoje slobodno vrijeme kako bi mogli više zaraditi i ako imaju kapacitete, onda neka rade što žele u svoje privatno vrijeme. No, problem je što ispada da rade cijeli dan, u bolnici, na faksu i privatno.
Lako je sad napraviti hajku na one liječnike koji rade privatno, ali idemo uzeti za primjer i one koji su profesori na faksu. Oni isto predaju i privatno, a neki su čak i dekani. Onda sve na neki način treba urediti.
Cijeli je niz problema u sustavu koji je potpuno neuređen. Evo, mogu dati svoj primjer. Doktorica me naručila u 9 sati zajedno s još dosta pacijenata i u 14 sati me još uvijek nije primila. Kad sam pitala sestru gdje je doktorica, odgovorila mi je da je ona sa studentima. Kako može istovremeno naručivati pacijente i voditi studente?"