ZATVORITE oči i zamislite svijet bez Rusije. Ako ste na Baltiku, u Poljskoj, Ukrajini ili bilo kojem drugom teritoriju koji je stoljećima patio pod ruskom represijom, taj scenarij bi mogao zvučati kao oslobođenje.
"Rusija će se raspasti", nedavno je predvidio bivši češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg, istaknuti aristokrat i dugogodišnji pouzdanik Václava Havela. "Veliki dijelovi tražit će neovisnost čim budu mogli."
Dok većina stručnjaka kaže da je Schwarzenbergovo predviđanje i dalje malo vjerojatno, rizik da će Rusija eksplodirati pod pritiskom svog neuspjelog napada na Ukrajinu ipak je upalio zvona za uzbunu od Berlina do Washingtona, dok vojni i diplomatski stratezi razmišljaju o poslijeratnom scenariju u kojem se zemlja raspada u dijelove pod kontrolom gospodara rata, sličnih onima koji su dominirali Afganistanom 1990-ih ili današnjom Libijom, piše u svojoj analizi Politico.
"Kada su se to u povijesti Rusi suočili s uistinu velikim porazom a da je njihova politika ostala netaknuta?" upitao je Peter Rough, bivši dužnosnik u administraciji predsjednika SAD-a Georgea W. Busha koji sada vodi Centar za Europu i Euroaziju pri Institutu Hudson, trustu mozgova sa sjedištem u Washingtonu. "Ne vidim kako bi veliki vojni poraz mogao omogućiti Putinu da ostane na vlasti i da granice Ruske Federacije ostanu kakve su danas."
Mračni scenariji
Scenariji se kreću od pobuna među više od 20 ruskih etničkih teritorija raspršenih u 11 vremenskih zona zemlje do potpunog pada u vrstu sukoba i bezakonja poput onih koji su zahvatili Libiju od pada njenog diktatora Moamera Gadafija.
Oboje bi predstavljalo ozbiljne prijetnje regionalnoj stabilnosti, s potencijalno dubokim posljedicama za Europu, uključujući daljnji poremećaj opskrbnih lanaca, sukobe između nuklearno naoružanih frakcija i nove valove izbjeglica koji bježe iz destabilizirane Rusije, piše Politico.
Tema je toliko osjetljiva da dužnosnici odbijaju javno govoriti o svojim raspravama ili čak priznati svoje planove za nepredviđene situacije, iz straha da će ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pružiti dobrodošlicu za razgovor i potaknuti rusku potporu ratu.
Kada ih je Politico zamolio da razgovaraju o takvim scenarijima tijekom Münchenske sigurnosne konferencije prošlog tjedna, zapadni dužnosnici odbili su službeno govoriti o toj temi.
"Može li se dogoditi? Sigurno", rekao je Ivan Krastev, politolog i predsjednik bugarskog Centra za liberalne strategije koji je savjetovao niz europskih čelnika. Krastev je naglasio da raspad "nije vjerojatan, ali nije nemoguć".
"Ali fokusiranje na ovu opciju potpuno je kontraproduktivno", dodao je. "Ako kažete 'mi smo ovdje da demontiramo Rusiju', dajete snažan argument za Putinov narativ da je Zapad agresor."
"Ako Rusija izgubi, bit će raskomadana"
Zapravo, ruski se predsjednik ponovno vratio na tu temu u utorak u obraćanju političkom i vojnom establišmentu zemlje o stanju uoči prve godišnjice njegovog sveobuhvatnog napada na Ukrajinu. "Elite Zapada ne skrivaju svoju svrhu", rekao je sugerirajući da SAD i njegovi saveznici imaju za cilj uništiti Rusiju.
Jučer je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev otišao još dalje, rekavši da će Rusija "nestati" ako izgubi rat u Ukrajini, za što je okrivio SAD.
"Ako Rusija zaustavi specijalnu vojnu operaciju bez postizanja pobjede, Rusija će nestati, bit će raskomadana", rekao je Medvedev u postu na Telegramu, koristeći eufemizam za rusku invaziju na Ukrajinu.
Pobune
Ova poruka odjekuje u zemlji koja je opetovano razorena vojnim sukobima i još uvijek traumatizirana raspadom Sovjetskog Saveza.
Ruske muke tijekom Prvog svjetskog rata pomogle su pokrenuti rusku revoluciju i građanski rat u kojem su se boljševici Vladimira Lenjina suprotstavili šarolikoj skupini rojalista, kapitalista i drugih političkih snaga poznatih kao Bijela armija.
Rat, jedan od najkrvavijih u ruskoj povijesti, uključivao je niz pogroma usmjerenih na Židove. Završio je 1923. s prevladavanjem Crvene armije, ali je ostavio duboke podjele u društvu.
Raspad Sovjetskog Saveza 1990-ih, koji je doveo do odvajanja zemalja poput Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana, kao i zemalja EU poput Estonije, Latvije i Litve, protekao je mirnije, ali daleko od toga da slične pobune iz današnje periferije ne bi naišle na snažniji odgovor.
Struktura Sovjetskog Saveza učinila je njegov raspad relativno jednostavnim s pravnog stajališta. Nasuprot tome, Ruska Federacija je jedinstvena država s vrlo moćnom središnjom upravom. Za razliku od Sovjetskog Saveza, gdje polovina građana nisu bili Rusi, 80 posto stanovništva današnje Rusije identificira se kao Rusi.
Najvažniji čimbenik koji je spriječio krvoproliće 1991. bilo je to što se Rusija nije protivila raspadu Sovjetskog Saveza. Teško je zamisliti da bi ili Putin ili njegov potencijalni nasljednik mirno stajali po strani, ili da bi im većina stanovništva to dopustila, ako se regije poput Baškortostana na južnom Uralu ili Sibira, ruske "škrinje s blagom", gdje leži većina prirodnih resursa, pokušaju odcijepiti.
Jedna od zabrinutosti na Zapadu je da će se ruski vojnici, ako rat u Ukrajini završi porazom Kremlja - kako se većina nada - vratiti kući i da će se borbe ondje nastaviti, što će dodatno potaknuti raspad zemlje.
Čečenija i Dagestan
Mnogi ljudi koji se bore za Rusiju u Ukrajini dolaze s neprivilegiranih ruskih teritorija, uključujući planine istočnog Sibira, gdje velik dio stanovništva ima etničke i kulturne veze s Mongolijom, i Sjeverni Kavkaz, područje raznolike etničke pripadnosti koje uključuje Čečeniju i Dagestan.
Čečenski vođa Ramzan Kadirov, koji je igrao središnju ulogu u slamanju islamističkog ustanka u Čečeniji početkom 2000-ih, nedavno je rekao da namjerava uspostaviti privatnu vojsku po uzoru na Wagnerovu skupinu, brutalnu plaćeničku silu pod kontrolom Putinovog saveznika Jevgenija Prigožina.
Govoreći 2011. na Sjevernom Kavkazu Putin nije skrivao svoje gađenje prema tamošnjim sve prisutnijim pokretima za neovisnost.
"Ako se to dogodi, tada će se u istom trenutku, ne čak u satu, nego u sekundi, naći oni koji žele učiniti isto s drugim teritorijalnim entitetima Rusije... I to će biti tragedija koja će pogoditi svakog građanina Rusije bez iznimke", rekao je.
To sugerira da bi svaki potez regija da se oslobode kontrole Moskve bio krvav, kako između središnje vlade i potencijalnih secesionista tako i među samim regijama.
"Nove države će se boriti jedna s drugom oko granica i ekonomske imovine", napisala je u nedavnom eseju Marlene Laruelle, koja vodi Institut za europske, ruske i euroazijske studije na Sveučilištu George Washington. "Moskovske elite, koje kontroliraju ogroman nuklearni arsenal, reagirale bi nasiljem na svaki secesionizam."
Nuklearni arsenal
Ono što mogućnost ruskog kolapsa čini toliko alarmantnom je, naravno, nuklearni arsenal zemlje - strateški as u rukavu koji je Putin više puta spominjao u proteklih 12 mjeseci. U utorak je ruski predsjednik objavio da suspendira sudjelovanje Rusije u Novom START-u, posljednjem preostalom paktu o kontroli nuklearnog naoružanja između Moskve i Washingtona.
Uoči raspada Sovjetskog Saveza, SAD i njegovi saveznici bili su daleko od optimizma u pogledu nuklearne prijetnje. Američki obavještajci upozorili su u to vrijeme da bi taktičko nuklearno oružje, koje vjerojatno uključuje takozvane kofer-bombe, moglo završiti na terorističkom crnom tržištu ako se ne poduzmu koraci da ih se osigura.
Dok je Washington pozdravio neovisnost baltičkih država, postojala je duboka zabrinutost da bi dijelovi sovjetskog nuklearnog arsenala mogli pasti u pogrešne ruke u drugim dijelovima carstva, uključujući Kazahstan i Ukrajinu, s katastrofalnim posljedicama.
To je danas manja prijetnja u Rusiji iz jednostavnog razloga što nema nuklearnog oružja u potencijalno odcijepljenim regijama, kako tvrde zapadni analitičari.
Borba u Kremlju
Ono što više zabrinjava je izbijanje sukoba između pripadnika ruskog establišmenta i borba za kontrolu nad oružanim snagama. Politički sukobi već su izbili između šefa grupe Wagner Prigožina i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Valerija Gerasimova.
U utorak je Prigožin, Putinov saveznik čiji su se vojnici borili u blizini ukrajinskog grada Bahmuta, optužio rusko ministarstvo za uskraćivanje streljiva i zračnog transporta, dodajući da bi njihovi postupci mogli predstavljati "izdaju".
Veliko je pitanje u bilo kojem scenariju ruskog raspada kakvu bi ulogu imala Kina. Dok bi nestabilnost u njegovom susjedu bogatom resursima Pekingu pružila mnoštvo prilika da potakne svoj apetit za sirovinama, većina promatrača vjeruje da neće nastojati prekrajati ruske granice.
"Kina će biti vrlo oprezna", rekao je Krastev.
Jasno je da si Zapad, iako bi raspad Rusije još uvijek mogao biti događaj male vjerojatnosti, ne može priuštiti tu opciju. Dok promatrači Rusije raspravljaju o izgledima za "dekolonizaciju" zemlje, ne bi trebali odbaciti mogućnost da bi Putinov pokušaj ponovnog sastavljanja izgubljenog carstva Kremlja mogao završiti tako da ga košta barem dijela njegovog teritorija.
"Tragedija Rusije je u tome što ne zna gdje su joj granice", rekao je Schwarzenberg, čija je obitelj 1948. pobjegla iz Čehoslovačke pod sovjetskom kontrolom. To bi brzo moglo postati tragično ne samo za Rusiju nego i za ostatak svijeta, zaključuje na kraju svoje analize Politico.