NAKON terorističkih napada na kršćanske crkve i na hotele na Šri Lanki ponovno su se mogli čuti komentari prema kojima je kršćanstvo danas najprogonjenija religija na svijetu.
S tom tezom radikalni biskup Vlado Košić izašao je još i prije napada na Šri Lanki, nakon požara koji je u crkvi Notre-Dame uzrokovao kvar na električnim instalacijama, čime je na društvenim mrežama u Hrvatskoj opravdano izazvao sprdnje.
Tezu o najprogonjenijoj religiji teško je egzaktno potvrditi ili opovrgnuti iz mnogo razloga. Prije svega, nije jednostavno definirati što bi se sve trebalo podrazumijevati pod progonom. U prilog tome govori činjenica da istu percepciju imaju i muslimani za svoju religiju. Naime, radikali s obje strane uporno već godinama promiču teorije zavjera prema kojima u svijetu postoji plan za njihovo istrebljenje. To je za očekivati jer će radikali koristiti one brojke i argumente koji njima odgovaraju. A radikalizacija atmosfere uvijek je u interesu radikala sa svih strana – svi profitiraju od nje, prije svega politički, ekonomski i društveno.
Problem fokusa
Statistike koje procjenjuju razine progona mogu biti fokusirane na razne oblike nasilja, pritisaka i diskriminacije, kako institucionalne tako i društvene. No u posljednje vrijeme to su vrlo često statistike koje mjere učestalost terorističkih napada i brojnost njihovih žrtava. Ipak, one pokazuju da se većina njih, suprotno zapadnocentričnoj percepciji, događa u većinski muslimanskim zemljama.
Naravno, to što je neki napad izveden u većinski muslimanskoj zemlji, kao što je, primjerice, Irak, ne znači nužno da su metom bili muslimani. Cilj napada mogu biti kršćani, a da u njemu nastradaju i muslimani i pripadnici drugih religija jer žrtve terorizma nije uvijek lako precizno odabrati.
Pritom treba imati na umu da se u izvješćima o terorističkim napadima uglavnom ne vode precizne evidencije žrtava prema vjerskoj pripadnosti.
O tome tko je meta napada ne govori jednoznačno ni vjerska pripadnost počinitelja. Naime, vrlo često događa se da su muslimani ili kršćani istovremeno i počinitelji i žrtve napada, bilo da je riječ o napadima jedne vjerske skupine na druge, o napadima jedne etničke skupine na drugu ili da se radi o napadima militanata na obične vjernike.
Osim toga, za oko 50% terorističkih napada nije potpuno jasno tko su počinitelji.
Također, teško je razlikovati napade koji su počinjeni prvenstveno iz političkih i ekonomskih razloga od onih kojima je najvažniji motiv vjerski.
Nadalje, neki napadi u nekim zemljama mogu biti manje fatalni pa prolaze ispod radara. Primjerice, kako izvještava Funke Media Group, u Njemačkoj je u 2016. bilo više od 3.500 napada na izbjeglice, oko 10 dnevno. U njima nije bilo mrtvih, no ozlijeđeno je 560 osoba, među kojima i 43 djece. Problem je također u tome što se takvi napadi ne registriraju kao teroristički, već uglavnom kao zločini iz etničke netrpeljivosti pa ne ulaze u statistike koje broje muslimane kao žrtve nasilja.
Konačno, analize koje su proveli znanstvenici na Universityju of Alabama pokazale su da teroristički napadi koje izvode muslimani u prosjeku dobivaju 357% veći prostor u medijima od drugih napada.
Muslimani su najčešće žrtve napada
Ako govorimo o vjerskoj netoleranciji, podaci stranice Our World in Data iz 2018. ne govore u prilog tezi našeg kontroverznog biskupa, barem kada su u pitanju teroristički napadi. Naime, daleko najviše terorističkih napada događa se u većinski muslimanskim zemljama (interaktivna karta i grafikon dolje).
Broj žrtava terorističkih napada u svijetu dosegnuo je vrhunac u 2014. Te godine ubijeno je 44.490 ljudi, a najviše žrtava bilo je u Iraku (13.965), Afganistanu (5.4014.) i Siriji (3.3012.). U SAD-u ih je iste godine bilo 26, a u Zapadnoj Europi samo 5. Broj žrtava terorističkih napada u zapadnim zemljama nešto je porastao u narednim godinama, a u Zapadnoj Europi bio je najveći 2016., kada je dosegnuo 238. To je ipak neusporedivo s brojem od 12.207 žrtava, koliko ih je te godine bilo u Iraku (grafikon dolje).
Dakle, statistički gledano, najčešće žrtve bili su muslimani.
Isto je potvrdila i studija organizacije National Consortium for the Study of Terrorism and Responses to Terrorism (START) provedena 2017.
Prema njoj, muslimani su, statistički gledano, već duži niz godina apsolutno najvjerojatnije žrtve terorističkih napada.
Napadi na vjerske objekte
Vjerska netrpeljivost kao primarna motivacija terorističkih napada najjasnije se može prepoznati kada je cilj napada neka bogomolja – crkva, džamija, sinagoga ili hram. Naravno, postoje napadi na vjerske objekte kojima motivi ne moraju biti nužno vjerski, već neki drugi, primjerice, namjera da se izvede masovni pokolj.
Podaci prikupljeni od 2010. do 2019. tu su ponovno na istom tragu. U deset godina u svijetu je izvedeno najviše napada na džamije, a najbrojnije žrtve su muslimani, čak i kada se uračuna posljednji napad na Šri Lanki:
31. listopada 2010. Al Qaida je u napadu na katoličku crkvu u Iraku ubila 58 ljudi.
15. prosinca 2010. sunitski ekstremisti u napadu na šijitsku džamiju u jugoistočnom Iranu ubili su šestoricu zapovjednika Revolucionarne garde.
16. srpnja 2010. sunitski ekstremisti u napadu na drugu šijitsku džamiju u Iranu ubili su 27 ljudi.
5. kolovoza 2012. bijeli supremacist u napadu na hram u Wisconsinu ubio je 6 sikha.
18. studenog 2014. dvojica Palestinaca u napadu na sinagogu u Jeruzalemu ubili su petoricu Židova.
30. siječnja 2015. u sunitskom napadu na šijitsku džamiju u Pakistanu ubijena je 71 osoba.
20. ožujka 2015. u islamističkom napadu na dvije džamije u Jemenu ubijeno je 137 osoba.
17. lipnja 2015. bijeli supremacist ubio je u crkvi u Charlestonu 9 crnaca tijekom molitve.
24. rujna 2015. bombaš samoubojica ubio je u Jemenu 25 vjernika u džamiji.
12. studenog 2016. bombaš samoubojica ISIS-a ubio je više od 50 vjernika u napadu na svetište u Pakistanu.
11. prosinca 2016. bombaš samoubojica ubio je u kapeli koptske pravoslavne Crkve sv. Marka u Kairu najmanje 25 ljudi.
29. siječnja 2017. u napadu na Islamski kulturni centar u Quebecu tijekom molitve kanadski terorist ubio je šest muslimana.
16. veljače 2017. bombaš samoubojica ubio je 98 ljudi u svetištu u Pakistanu.
9. travnja 2017. u dvama napadima ISIS-a na crkve u Aleksandriji i Tanti u Egiptu ubijeno je najmanje 45 ljudi.
1. kolovoza 2017. u napadu na šijitsku džamiju u Afganistanu ubijeno je najmanje 90 ljudi.
25. kolovoza 2017. u napadu islamskih militanata na šijitsku džamiju u Kabulu ubijeno je 28 osoba.
29 rujna 2017. bombaš samoubojica u napadu na šijitsku džamiju u Kabulu ubio je pet osoba.
20. listopada 2017. ISIS je ubio 29 ljudi u šijitskoj džamiji u Kabulu.
5. studenog 2017. Devin Patrick Kelley izveo je napad na Baptističku crkvu u kojem je ubijeno 26 ljudi. No u ovom slučaju njegove vjerske motivacije ostale su nejasne. Poznato je samo da je njegova supruga odlazila u tu crkvu te da je u napadu poginula njezina baka. Stoga je pitanje ima li smisla ovaj napad računati u ovom kontekstu.
24. studenog 2017. islamistički militanti u džamiji u Sinaju u Egiptu ubili su 311 vjernika.
17. prosinca 2017. u napadu ISIL-a na crkvu u Pakistanu ubijeno je 16 ljudi.
3. kolovoza 2018. islamski bombaši samoubojice ubili su u šijitskoj džamiji u Afganistanu 27 ljudi.
27. listopada antisemitski nastrojeni Amerikanac ubio je 11 ljudi u sinagogi u Pittsburghu.
27 siječnja 2019. dvojica bombaša samoubojica ubili su u katedrali na jugu Filipina 23 osobe.
30. siječnja 2019. u napadu na džamiju u obližnjem gradu Zamboangi na Filipinima ubijena su dvojica vjerskih učitelja.
15. ožujka 2019. bijeli supremacist u napadu na džamije u Christchurchu na Novom Zelandu ubio je najmanje 40 ljudi.
21. travnja 2019. u napadu na crkve i hotele na Šri Lanki ubijena je najmanje 321 osoba.
Naravno, postoje brojni drugi napadi koji se mogu jasno identificirati kao vjerski motivirani terorizam, iako nisu izvedeni u vjerskim objektima. U takve, primjerice, spadaju napadi muslimana na hinduske hodočasnike u vlaku i uzvratni napadi hindusa na muslimane.
Brojke koje daju perspektivu
Budući da terorizam u svijetu izaziva veliki strah i ozbiljno utječe na politike, a posljedično i na ljudske, medijske i druge slobode i prava, nije naodmet pokušati staviti ga u neku perspektivu. Jedan od načina da se to učini jest da se brojevi poginulih u terorističkim napadima usporede sa smrtima koje su posljedica drugih uzroka.
Primjerice, prema podacima Australian Bureau of Statistics, od 1978. do 2014. u terorističkim napadima u Australiji poginulo je 113 ljudi. No samo u 2015. u obiteljskom nasilju u toj zemlji ubijeno je oko 730 žena, oko pola milijuna je doživjelo fizičko nasilje, a oko 2.500 ljudi umrlo je u samoubojstvima.
Kada se zbroje svi pripadnici svih islamističkih terorističkih organizacija u svijetu, dobije se brojka od oko 150.000 ljudi. To znači da muslimanski teroristi čine oko 0,001 posto svih muslimana, a to pak znači da je veća vjerojatnost da vas tijekom cijelog života pogodi munja nego da neki musliman za to vrijeme počini neki teroristički napad.
U 2012. u svim terorističkim napadima u svijetu poginulo je 11.133 ljudi. Iako je tada terorizam bio u porastu, dok je posljednjih godina u padu, te iste godine u nasilnim zločinima ubijeno je 40 puta više ljudi – oko 437.000.
Od 2006. do 2010. u članicama EU-a izveden je 2.131 teroristički napad. No samo osam ih je bilo islamističkih, što znači samo 0,3%. Generalno, udio vjerski motiviranih napada u EU od 2006. do 2013. bio je zanemariv u usporedbi s ostalima, primjerice, separatističkim i radikalnim političkim (grafikon dolje).
Kršćanstvo i islam najprogonjenije religije
Dakle, samo na temelju terorističkih napada ne bi se mogao izvući zaključak da je kršćanstvo najprogonjenija religija na svijetu. No kada se u obzir uzme širi kontekst, u tome ipak ima nešto.
Na to je ukazalo istraživanje uglednog Pew Research Centra iz 2016. prema kojem su kršćani zlostavljani u 144 zemlje, a muslimani u 142.
"Kršćani i muslimani uobičajeno su zlostavljani u najvećem broju zemalja u svijetu... Te dvije skupine najbrojnije su religiozne skupine u svijetu i imaju brojnije populacije nego druge manje i geografski raspršenije vjerske skupine", objavili su autori u izvješću.
U toj studiji u obzir su uzeti brojni različiti oblici zlostavljanja koji su svrstani u dvije glavne kategorije i mjereni dvama glavnim indeksima.
Indeksom državnih ograničenja mjereni su zakoni, politike i akcije kojima se u nekoj zemlji ograničavaju religiozna vjerovanja i prakse. Taj indeks uključivao je 20 mjera restrikcija, uključujući nastojanja vlasti da zabrane određene vjere, zabrane preobraćenja, ograniče propovijedanje i sl.
Indeksom društvene netrpeljivosti mjerena su individualna neprijateljstva pojedinaca ili skupina u društvu. To je uključivalo 13 oblika netrpeljivosti i nasilja među kojima i oružane vjerske napade, odnosno terorizam, sektaško nasilje, nasilje zbog odijevanja i druga vjerski motivirana nasilja ili zlostavljanja.
Važno je istaknuti da je studija također pokazala da jačanje nacionalizama posljednjih godina pridonosi porastu nasilja i progona kako kršćana tako i muslimana, iako je broj žrtava terorističkih napada u svijetu generalno u padu, što pokazuje i grafikon OWD-a gore.
Dakle, moglo bi se reći da su kršćani danas jedna od dvije najprogonjenije religije, ali rame uz rame s muslimanima. No s druge strane, muslimani su značajno brojnije žrtve terorističkih napada. Za kraj ponovimo još jednom – jačanje vjerske netrpeljivosti isključivo je u interesu radikala, kako političkih tako i vjerskih. Svi normalni ljudi zbog netolerancije su samo na gubitku.