Screenshot Index
VOĐA srpskih radikala Vojislav Šešelj odgovoran je za progon i deportacije vojvođanskih Hrvata držanjem huškačkog govora u Hrtkovcima 6. svibnja 1992., objavio je nasljednik Haškog suda, tzv. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), u pravomoćnoj presudi Šešelju.
Sud ga je osudio na kaznu od deset godina zatvora i priznao mu vrijeme provedeno u haškom pritvoru.
Tijek izricanja presude pogledajte ovdje:
14:30 Žalbeno vijeće ukida oslobađajuću presudu. Proglašava ga se krivim i izriče mu se presuda za progone, raseljavanje, deportacije i druga nehumana djela vezana za iseljavanje Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci. Izriče mu se kazna od deset godina zatvora koja je već odslužena jer mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Neće se tražiti daljnji boravak u pritvoru. Odbija se žalba optužbe u svim drugim aspektima.
Postupak je završen.
14:22 Sudac govori o Šešeljevom govoru u Zvorniku. Kaže kako je njegov govor zaista mogao navesti nekoga na zločine, ali vijeće uzima u obzir značajno vrijeme koje je prošlo između izjava Šešelja. To se ne može reći za zaključak o govoru koji je održao u Hrtkovcima. Pretresno vijeće je zaključilo da se ne može držati odgovornim. Prilikom donošenja zaključka, njegovi pozivi da se područje očisti od Hrvata nisu bili dovoljni za počinjenje zločina. Žalbeno vijeće primjećuje da se Šešelj obratio prisutnima i da je kazao kako u Hrtkovcima nema mjesta Hrvatima. Hrvatima je direktno poručio da se nemaju gdje vratiti. Tada je gomila skandirala "Ovo je Srbija". Njegovi govori su imali značajan utjecaj na slušatelje. Ubrzo nakon govora, mnogi Hrvati su napustili Hrtkovce u kontekstu zastrašivanja i nasilja. Imajući u vidu Šešeljev utjecaj, vijeće smatra da je Šešelj značajno doprinio djelima. Osim toga, govor je potakao nasilje koje je predstavljalo omalovažavanje hrvatskog stanovništva. Žalbeno vijeće drži da je prilično odgovoran zbog govora u Hrtkovcima, uključujući progon, kršenje prava na sigurnost i zločina protiv čovječnosti.
14:15 Sudac kaže da postoji uočljiv obrazac zločina koje su počinile srpske snage. S obzirom na posebne okolnosti, pretresno vijeće nije pogriješilo kad je zaključilo da nije postojao udruženi zločinački pothvat koji je uključivao Šešelja. Odbacuje argumentaciju koju je zatražilo vijeće.
14:06 Sudac prepričava dosadašnju presudu. Šešelj je zatražio da ne prisustvuje žalbenoj raspravi.
"Gospodin Šešelj nije podnio usmeni argument na raspravu. Zatražio je da se žalbeni podnesak odbaci. Pregledom je ustanovljeno da se pridržavao uputa o postupanju. Shodno tome, Šešeljevi zahtjevi se odbijaju. Iznio je nekoliko prigovora. Njegovi argumenti samo su ponavljanje onoga što je već prije odbijeno i ne pokazuju pogrešku koja bi zahtijevala ponavljanje. Na kraju ću pročitati kompletni dispozitiv presude."
Žalbeno vijeće primjećuje da je raspravno vijeće razmotrilo dokaze. Konstatira da nijedan razuman presuditelj o činjenicama ne bi mogao zaključiti da nije bilo rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH.
14:00 Počelo je izricanje presude.
13:50 Očekuje se početak zasjedanja.
Tužiteljstvo tražilo poništenje oslobađajuće presude
Haško je tužiteljstvo zatražilo poništenje oslobađajuće presude zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
>> Vojislav Šešelj: Propali velikosrpski nacionalist čiji se san nije ostvario
Ono je, prema žalbi tužitelja, unatoč obilju dokaza u presudi donijelo "zapanjujući zaključak" da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, ni udruženog zločinačkog pothvata kao niti Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata.
Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te time poticao na zločine.
Velika Srbija nije kazneno djelo
Raspravno vijeće ICTY-a većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka 2016. Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo.
Vijeće je također zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego da postoji mogućnost da je ono bilo namijenjeno zaštiti Srba.
Vijeće je također zaključilo da "propaganda nacionalističke ideologije" nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački - nisu rezultirali progonom.
Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.
"Ključna pitanja u predmetu nisu presuđena na pravilan način. Zapanjujući je zaključak presude da tužitelji nisu dokazali sustavni i rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH. Žrtve i svjedoci imaju pravo čuti objašnjenje kako ovo raspravno vijeće može doći do toga zaključka", kazao je tužitelj Mathias Marcussen na žalbenoj raspravi u prosincu prošle godine u Haagu.
On je poručio da je presuda po tim zaključcima u suprotnosti s većinom drugih presuda ICTY-a.
"Presuda ne zadovoljava kriterije ICTY-a, ona mora biti poništena", kazao je tada tužitelj.
Obećavao rijeke krvi
Kao najteži element u pogrešci prvostupanjskog vijeća Marcussen je naveo propust da razmotri obimne dokaze o zločinima u Hrvatskoj i BiH i upitao kako je bez toga mogla biti napisana presuda.
"U presudi se ti zločini jedva i spominju. Posvećeno im je samo sedam paragrafa, a svega dva paragrafa zapanjujućem zaključku da nije postojao sustavni napad na stanovništvo", kazao je Marcussen, ističući da se pitanju odgovornosti za udruženi zločinački pothvat posvećuje tek jedan usputni paragraf.
Vijeće je propustilo razmotriti dokaze tužiteljstva o Šešeljevoj namjeri za sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu, kazao je Marcussen podsjećajući na dokaze tužiteljstva da je hranio srpski strah, pozivao na osvetu za ranije zločine, a obećao je i da će poteći rijeke krvi ako BiH proglasi neovisnost.
Sve to dokazuje da je dijelio zajednički zločinački cilj da se nesrpsko stanovništvo ukloni činjenjem zločina, a neki njegovi govori bili su jedva prikriven poziv na protjerivanje, što je također pokazivalo namjeru da se provede prisilno premještanje stanovništva, dodao je.
Vijeće se u presudi nije bavilo dokazima da je Šešelj imao namjeru protjerati Hrvate što je bio zajednički cilj udruženog zločinačkog pothvata, rekao je Marcussen ističući da se vijeće nije u presudi pozabavilo ni stvarnom tezom optužbe da velik broj zločina svojom sustavnošću i rasprostranjenošću dokazuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata.
Takva sustavna masovna zvjerstva šešeljevaca i drugih snaga bila su uperena protiv nesrba na teritoriju na koji su Šešelj i drugi članovi udruženog zločinačkog pothvata polagali pravo, kazao je Marcussen, a o tom ključnom aspektu predmeta vijeće nije presudilo.
Njega to ništa ne zanima
Propustima vijeća tužitelji smatraju i to što unatoč brojnim dokazima nisu prihvaćeni niti navodi o deportaciji i uklanjanju nesrba niti postojanje obrasca progona i zločina koji pokazuju sustavni karakter zločina.
Dokazi su pokazali da se Šešelj osobno zalagao za protjerivanje čitavih autobusa vojvođanskih Hrvata porukama da nemaju što tražiti u Srbiji i da će ih jednostavno potrpati u autobuse i ispratiti do granice.
Nagovještaj u presudi da se moglo raditi o humanitarnom potezu uvredljiv je za žrtve, kazao je Marcussen ističući da je vijeće zanemarilo i dokaze iz međunarodnih izvora o zločinima u Hrvatskoj, o ubijanju i protjerivanju Hrvata te uništavanju njihovih domova.
Šešelj je od puštanja na slobodu u studenome 2014. ignorirao žalbeni postupak poručujući da "ima pametnijeg posla", nije nazočio žalbenoj raspravi, a predstojeća pravomoćna presuda ga "ne zanima".
Šešelj je u pritvoru Haškog suda bio od 2003. godine, kada je dobrovoljno otišao u Haag, pa do 2014. kada je pušten da se brani sa slobode zbog narušenog zdravlja. Nije nazočio niti izricanju prvostupanjske presude 31. ožujka 2016., a u međuvremenu se beogradskim medijima pohvalio da je potpuno izliječen od raka.