NAKON što ukrajinska proljetno-ljetna ofenziva nije donijela željene rezultate, sasvim je sigurno da se ove godine rat u Ukrajini neće odlučiti na bojištu. Doduše, još uvijek postoji mogućnost da ukrajinski politički i vojni vrh nekom velikom operacijom, nešto kao Hail Mary američkog nogometa, pokuša popraviti opći dojam kod zapadnih saveznika, koji sve teže skrivaju razočaranje što više od 70 milijardi dolara vojne pomoći ne donosi konkretne rezultate.
>> Ukrajinska ofenziva propala je nakon samo mjesec dana
NBC News otkrio je da su se bivši visokopozicionirani dužnosnici Bijele kuće i State Departmenta redovno sastajali s visokopozicioniranim ruskim dužnosnicima. Prvi je sastanak bio još u travnju, puno prije nego što je ukrajinska ofenziva počela. Amerikanci su se očito nadali da bi ukrajinski uspjesi na bojištu mogli omekšati rusku poziciju, no to se očigledno neće dogoditi.
U svakom slučaju, Washington, usprkos tvrdnjama Bijele kuće da ne stoji iza tih razgovora, otvara mogućnosti mirovnih pregovora. Ako ni zbog čeg drugog, onda zato što Zapad nema novih 70 milijardi dolara vojne pomoći za narednih godinu dana ratovanja.
Ukrajina još uvijek ima priliku pobijediti
No to ne znači da Ukrajina još uvijek nema priliku pobijediti, ako ne snagom svoje vojske, onda sve većom slabošću Putinove vlasti. Kratkotrajni pokušaj vojne pobune Wagnera predvođenog Jevgenijem Prigožinom ostavio je puno veće posljedice nego što se to na prvu moglo procijeniti. Iz inače jako zatvorenog Kremlja svakodnevno „cure” informacije o snažnim borbama unutar samog vrha ruske vlasti.
Za sada se čini da bi pobjednik mogao biti Viktor Zolotov, zapovjednik Rosgvadrije. Punog naziva Savezna služba postrojbi Nacionalne Garde Ruske Federacije pod izravnim je Putinovim nadzorom i po svojem ustroju i namjeni najbliže je talijanskim karabinjerima ili francuskim žandarima. Na okupiranim područjima Ukrajine Rosgvadrija obavlja i zadaće vojne policije.
No sada bi se ta uloga trebala znatno promijeniti. Najave da će upravo Rosgvadrija dobiti naoružanje koje je pripadalo Wagneru znači da će se pretvoriti u pravu vojsku. Da se na tome ozbiljno radi potvrđuje vijest da bi Rosgvadriji uskoro trebala biti pripojena i specijalna postrojba Grom Savezne službe za kontrolu narkotika koja je pod upravom Ministarstva unutarnjih poslova.
Putin je izgubio povjerenje u Šojgua
Uz još neke promjene, Rosgvadrija će postati pretorijanska garda zadužena za očuvanje Putinove vlasti. S obzirom na to da je Viktor Zolotov nekada bio Putinov osobni bodyguard te da je i dalje osoba od najvećeg povjerenja, nova namjena Rosgvadrije nije veliko iznenađenje.
Tim prije jer je sasvim očito da je Putin potpuno izgubio povjerenje u ministra obrane Sergeja Šojgua. Jedino što još drži Šojgua na čelu ministarstva je činjenica da je Prigožin pokrenuo oružanu pobunu upravo sa zahtjevom da se smijene Šojgu i načelnik glavnog stožera general Valerij Gerasimov.
I Gerasimovu su „odbrojani dani”, no kao i u slučaju Šojgua Putin ne želi njihovim prebrzim smjenama ruskoj javnosti pokazati kako je Prigožin bio u pravu. Ili još gore, da popušta Prigožinovim zahtjevima. Ako su Šojgu i Gerasimov trenutno zaštićeni, to se ne odnosi na sve ostale časnike.
Britanska obavještajna služba tvrdi da general Sergej Surovikin nije viđen u javnosti od 24. lipnja.
Nekadašnji zapovjednik svih ruskih snaga u Ukrajini, a potom zamjenik zapovjednika kad je to mjesto preuzeo Gerasimov, Surovikin, najviše je rangirani general za kojeg se zna da je završio u zatvoru unutar istrage pokušaja Prigožinove oružane pobune.
Drugi je zamjenik ministra obrane general Junus-Bek Jevkurov. Dotični je, zajedno sa zamjenikom načelnika stožera Vladimirom Aleksejevim (poznat kao osoba odgovorna za atentate i pokušaje atentata ruskih disidenata na Zapadu), snimljen u ne baš ugodnom razgovoru s Prigožinom u stožeru Južnog vojnog okruga u Rostovu na Donu.
Kuha u ruskom ratnom zrakoplovstvu
Naknadno se saznalo da je Putin osobno zapovjedio da se Rostov odlučno brani te da se snage Wagnera unište na prilazima grada. Wagner je u grad doslovno „ušetao” bez otpora. Pod istragom su i mnogi visoki, srednji pa i niži časnici koji su imali peh da se nađu na putu Prigožina i Wagnera te su odlučili da je pametnije ne suprotstaviti im se. Posebno „kuha” u ruskom ratnom zrakoplovstvu, gdje istovremeno Putin dijeli „carski” oprost svim pobunjenicima koji su poobarali helikoptere i Iljušin Il-22M, a privode se piloti koji su odbili napadati kolone Wagnera.
Putin je posebno razočaran dvojicom svojih donedavno omiljenih suradnika - tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti Nikolajem Petruševim i šefom Savezne službe sigurnosti (FSB) Aleksandrom Bortnikovim. Ako već ruska vojna obavještajna služba (GRU) nije mogla ili htjela upozoriti Putina na oružanu pobunu Prigožina i Wagnera, to je trebao učiniti FSB. A nije. Iako je sigurno znao. Ili još gore, ako nije znao, može se postaviti pitanje što se još sve događa u Rusiji a da Putin o tome nema pojma.
FSB je zakazao
U svakom slučaju, FSB je generalno zakazao i sada se pokušava „vaditi” sveobuhvatnim istragama ruskog vojnog vrha, što bi inače bio posao GRU-a. Stoga ne čude izvještaji o ogorčenim (za sada tek) verbalnim sukobima između Petruševa i Bortnikova s jedne te Šojgua i Gerasimova s druge strane.
Niti jednom od ove četvorice položaji više nisu sigurni te međusobnim optužbama pokušavaju osnažiti svoju poziciju slabeći poziciju onog drugog. U nekim drugim vremenima Putin bi uživao. No sada, s ratom u Ukrajini koji svakodnevno guta sve više vojnika i tehnike te činjenicom da je Prigožin imao saveznike u samom vojnom vrhu, Putin želi stabilnost vladavine, a ne sukobe.
Ruski istraživački novinar Andrej Soldatov za DW Conflict Zone izjavio je da ni GRU ni FSB nisu odradili svoj posao jer više ne znaju tko ima kakvu poziciju u vlasti.
Letjet će glave
Prigožin je mjesecima nekažnjen napadao Šojgua i Gerasimova. Da je to učinio itko drugi, završio bi u zatvoru ili bi proletio kroz prozor. Svi su znali za poseban odnos Putina i Prigožina pa su, po mišljenju Soldatova, šefovi GRU-a i još više FSB oklijevali pisati izvještaje protiv Prigožina. Soldatov naglašava da je u zatvorima završio velik broj pripadnika FSB-a, visokih dužnosnika pa i bivših ministara, te se tako stvorila klima u kojoj zaposlenici više vremena provode pokušavajući otkriti tko je trenutno u milosti ili nemilosti nego što se bave svojim poslovima.
Tako se desetljeće dugo širenje samovlasti na kraju Putinu skoro obilo o glavu. Nakon što je sačuvao svoju, sada će „letjeti glave” mnogih drugih. A u Putinovoj Rusiji to često nema navodnike.