TO JE slika i prilika današnjeg SDP-a. Mlitav i mlitaviji. Trom i tromiji. Dosadan i dosadniji. "Ovi su kandidati apsolutno najbolje što Hrvatska danas ima", predstavio je Zoran Milanović svoju dvojicu kandidata za predsjednika Republike - Ivu Josipovića i Ljubu Jurčića.
Junak na junaka
Kakva stranka, takve i uzdanice. Evo što je izjavio Ljubo Jurčić nakon odluke da se krene u unutarstranačku kampanju: "Ja ću u kampanji naglasak više stavljati na gospodarstvo u pravnim okvirima, a Ivo na pravni okvir s gospodarskim sadržajem". Da se naježite od uzbuđenja, jelda? Srsi vas prođu, leptirići prorade u trbuhu od napetog iščekivanja da predsjednička kampanja već jednom počne. Da udari junak na junaka. Da profesori stanu na katedru i krenu s iznošenjem svojih vizija i programa, ustavnih okvira, gospodarskih pokazatelja, pravnih teor...zzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...... Jeste još budni?
Tko odnese pobjedu u tom titanskom unutarstranačkom srazu, uvjeren je da će u još titanskijem obračunu do nogu potući vs ekoji im se nađu na putu, uključivši i Ivu Sanadera. Osim ako im ovaj odmah na početku ne napastvuje kanarinca. Tu će priči biti kraj.
Maskote stranke
Josipović i Jurčić istinske su maskote Milanovićeva SDP-a. Obojica su se u stranku upisali tek nedavno, i to uz tešku muku i nagovaranje. Obojica su politički analfabeti. Obojica govore u šiframa koje nitko ne može dekodirati. Obojica su preslika unutarstranačkih odnosa: Josipović je predsjednikov miljenik, Jurčić je onaj kojeg je predsjednik stranke nedavno grubo odbacio. Ni jedan nije fajter, obojica su dosadni. I mlitavi. I tromi. I totalno nezanimljivi. Zašto bi netko za njih glasao, osim zato da podrži kandidata SDP-a? A opet, zašto bi netko danas uopće glasao za SDP?
Jurčićeva i Josipovićeva "Ju-Jo" kandidatura iznova dokazuje u kojoj mjeri je današnji SDP kadrovski devastiran, politički izgubljen, ideološki neodređen. Njihove glavne uzdanice na izravnim predsjedničkim izborima dvojica su profesora koji nikad nisu vodili izbornu kampanju, nikad se nisu bavili politikom, nemaju osobnu karizmu niti specifična znanja iz djelokruga ovlasti šefa države.
Gdje su fajteri?
Ne zna se zbog čega bi desni dio biračkog tijela glasao za Jurčića, ma koliko se on time hvalio, kao što nije u potpunosti jasno zbog čega bi ljevica glasala za Josipovića. Jurčić za sobom vuče one čuvene "ujake ustaše" i ljubav prema Thompsonu, ali i ponižavajući gubitak pozicije premijerskog kandidata SDP-a. Sjetimo se kako ga je u pola osam navečer, u izbornoj noći 25. studenog 2007. godine, Dijana Čuljak Šelebaj svečano pred milijunskim auditorijem proglasila "budućim premijerom", a samo par dana kasnije nije više bio ni kandidat. Zato se čak i Jadranka Kosor stigne dobro zafrkavati na njegov račun, izjavivši u Novom listu kako se "kod njih nikad ne zna" i da treba pričekati s procjenama tko će uooće biti SDP-ov predsjednički kandidat.
Najvažnije je ipak da ni jedan od dvojice kandidata nije fajter. Ni jedan od njih nije sposoban - a ruku na srce, ni voljan - ući u žestoku bitku sa Sanaderom i ostalim populističkim kandidatima ("lepima ko greh") koji će najesen osvanuti u predizbornoj kampanji. Možda oni jesu pametni, obrazovani, kulturni, fini, civilizirani, jedan čak nosi naočale, no je li to dovoljno da se u ovoj državi osvoji milijun i kusur glasova? Na izravnim izborima bira se osoba, a ne kvalifikacija. Da je obrnuto, Mesić vjerojatno nikad ne bi postao predsjednik. I u krajnjoj liniji, jesmo li baš sigurni da su Jurčić ili Josipović (Ju ili Jo) pravi izbor za predsjednika države?
Mlitavost i kompromis
To je problem SDP-a. Njegov izborni pobjednici su osobe poput Milana Bandića, a ne Ranka Ostojića. Izravne izbore u ovoj državi dobivaju tipovi poput Keruma, a ne Kregara. I kakvu to magnetsku privlačnost imaju Josipović i Jurčić? Hoće li nas ivo onako šeretski pogledati preko birokratskih očala? Ili Ljubo zabezeknuti širokim osmijehom? Ili obojica iznenaditi nekom grimasom? Nekom mimikom? Znakom života? Bilo čime? Halooooo!?
To je slika današnjeg SDP-a. Mrtvilo i bezizražajnost. Mlitavost i kompromis. A još donedavno u igri za predsjedničkog kandidata bio je - Neven Mimica. Trebali su na Iblerovu trgu i njega uvaliti u ove stranačke predizbore pa da brže padnemo u duboki san.
Obično se kaže da očajna situacija zahtijeva očajničke mjere. SDP se odlučio za - očajne kandidate. Kakva stranka, takve i njezine uzdanice.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Ante Baranić, Damir Krajač, Miroslav Kiš (Cropix)