Kako je doza ecstasyja transformirala okorjelog rasista

Foto: Profimedia

U VELJAČI 2020. Harriet de Wit, profesorica psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu u Chicagu, provela je eksperiment o tome povećava li lijek MDMA ugodnost društvenog dodira kod zdravih dobrovoljaca. Dan je tekao kao i svaki drugi utorak kada se Mike Bremmer, pomoćnik u istraživanju, pojavio na vratima njezina ureda sa zabrinutim izrazom lica.

Posljednji sudionik dvostruko slijepog ispitivanja, čovjek po imenu Brendan, na kraju je ispunio standardni upitnik. Na samom dnu obrasca Brendan je velikim slovima napisao: "Ovo mi je iskustvo pomoglo da riješim iscrpljujući osobni problem. Guglajte moje ime. Sada znam što trebam učiniti."

Vidjevši ovu zagonetnu poruku, Bremmer i De Wit su se zabrinuli. "Stvarno moramo ovo istražiti", rekao je De Wit. Guglali su Brendanovo ime i došli do uznemirujućeg otkrića - do prije samo nekoliko mjeseci on je bio vođa jedne od američkih frakcija Identity Evrope, ozloglašene bjelačke nacionalističke skupine koja je 2019. preimenovana u American Identity Movement. Dva mjeseca ranije aktivisti Čikaške antifašističke akcije razotkrili su Brendanov identitet i on je ostao bez posla, piše BBC.

De Wit je bila vrlo zabrinuta. Upravo je dala drogu bijelom supremacistu i očito ga nadahnula da učini tko zna što u svijetu. "Idi ga pitaj što misli pod 'sada znam što trebam učiniti'. Ako se radi o tome da će uzeti automatsku pušku ili takvo nešto, moramo intervenirati", uputila je Bremmera.

Shvatio da mora širiti ljubav

Ubilački pohod nije bio ono što je Brendan imao na umu. Baš suprotno. Kao što je pojasnio Bremmeru, ljubav je ono što je upravo shvatio da mora širiti. "Ljubav je najvažnija stvar. Ništa nije važno bez ljubavi", rekao je zbunjenom asistentu.

Kad je De Wit ispričala ovu priču gotovo dvije godine kasnije, još uvijek je jedva mogla vjerovati. "Nije li to nevjerojatno? Svi govore o ovoj prokletoj drogi da tjera ljude da osjećaju ljubav. Zapanjujuće je da bi droga mogla promijeniti nečija uvjerenja i razmišljanja", rekla je De Wit.

Tijekom prošlih nekoliko godina autorica ovog teksta Rachel Nuwer proučavala je znanstvena istraživanja i medicinski potencijal MDMA-a za knjigu pod nazivom Osjećam ljubav: MDMA i potraga za povezivanjem u podijeljenom svijetu. Saznala je da se ovaj nekoć ocrnjivani lijek sada ponovno pojavljuje kao terapeutsko sredstvo.

Ovu ulogu prethodno je imao 70-ih i 80-ih godina, prije nego što je kriminaliziran. MDMA i druga terapija potpomognuta psihodelicima mogli bi transformirati područje mentalnog zdravlja širokom kliničkom upotrebom za rješavanje trauma, a možda i drugih stanja, uključujući poremećaje ovisnosti o drogama, depresiju i poremećaje prehrane.

Može li MDMA promijeniti i uvjerenja?

No može li MDMA promijeniti i uvjerenja ljudi? Čini se da ne može magično osloboditi ljude predrasuda, netrpeljivosti ili mržnje. Ipak, neki su se istraživači počeli pitati može li to biti učinkovito oruđe za poticanje ljudi koji su već nekako spremni da preispitaju svoju ideologiju prema novom načinu gledanja na stvari.

Iako MDMA ne može popraviti pokretače predrasuda i nepovezanosti na društvenoj razini, na individualnoj osnovi može napraviti razliku. U određenim slučajevima lijek bi čak mogao pomoći ljudima da progledaju kroz maglu diskriminacije i straha.

Kad joj je De Wit ispričala priču o Brendanu, Nuwer je željela čuti više o tome što se dogodilo, pa je u prosincu 2021. posjetila Brendana (zamolio je da mu se ne otkriva prezime jer se pokušava distancirati od svoje prošlosti). Dok se vozila dizalom do njegova stana u luksuznoj višekatnici s pogledom na jezero Michigan, osjetila je nalet nervoze.

Nije bila sigurna kakvu će osobu upoznati, pa je čak napola u šali poslala poruku prijateljima da znaju gdje je mogu potražiti u slučaju da nestane. Nije očekivala da će 31-godišnjak koji je otvorio vrata izgledati obično: plava karirana košulja, uredno podšišana kosa i prijateljski osmijeh.

Brendanova transformacija

Nakon što je pristojno objesio njen kaput, objasnio je da je njegovanje običnog izgleda bilo važno dok je bio vođa bijelih nacionalista. "Stvarno sam želio da to bude za momke koji dobro zarađuju, koji su obrazovani i koji bi se mogli osjećati ugodno pridružujući se ovakvim zajednicama. Htio sam to normalizirati", rekao je Brendan.

Brendan je odrastao u imućnom predgrađu Chicaga u irskoj katoličkoj obitelji. U srednjoj školi je bio liberalan, ali bjelački nacionalizam privukao ga je na Sveučilištu Illinois Urbana-Champaign, gdje se pridružio bratstvu koje se uglavnom sastojalo od konzervativnih republikanskih muškaraca, počeo čitati antisemitske knjige zavjere i upao u zamku rasističkog i seksističkog sadržaja online. Brendana je dodatno ohrabrila populistička retorika Donalda Trumpa tijekom njegove predsjedničke kampanje.

"Njegov govor u kojem priča o tome da su Meksikanci silovatelji, fiksacija na granični zid i deportiranje svih i svakog, zabrana islama - nisam baš shvatio bjelački nacionalizam sve dok se Trump nije kandidirao za predsjednika", rekao je Brendan.

Brendan se pridružio Identity Evropi kako bi se povezao s drugima koji dijele njegova stajališta. Sudjelovao je na ozloglašenom skupu Unite the Right u Charlottesvilleu i brzo se popeo u hijerarhiji svoje organizacije, prvo postavši koordinator za Illinois, a potom i za cijeli američki Srednji zapad. Putovao je Europom i diljem SAD-a kako bi se susreo s drugim bijelim nacionalističkim skupinama s krajnjim ciljem da pokret postane mainstream.

Antifašistički aktivisti objavili mu identitet

Brendan bi vjerojatno nastavio u tom smislu da njegov identitet nije postao javan. Skupina antifašističkih aktivista objavila je podatke o njemu i više od 100 drugih ljudi iz Identity Evrope. Odmah je otpušten s posla i izopćen od obitelji i prijatelja izvan bjelačkog nacionalizma.

Kada je početkom 2020. vidio oglas na Facebooku za ispitivanje droga na Sveučilištu u Chicagu, odlučio se prijaviti samo kako bi imao što raditi i zaradio malo novca. Tijekom jednog od posjeta dobio je tabletu. On to nije znao, ali upravo je uzeo 110 mg MDMA-a. U to je vrijeme Brendan još uvijek bio u fazi poricanja nakon što je njegov identitet postao javan. Bio je mučen žalom - ne zbog svojih netrpeljivih stavova, koje je još uvijek imao, nego zbog pogrešnih koraka koji su ga doveli u nevolju.

Oko 30 minuta nakon što je uzeo tabletu, počeo se osjećati čudno. "Čekaj malo, zašto ovo radim? Zašto ovako razmišljam? Zašto sam ikada mislio da je u redu ugroziti odnose sa skoro svima u mom životu?" počeo se čuditi.

"Nisam upijao radost koju život nudi"

Upravo tada Bremmer je došao po Brendana da započne eksperiment. Brendan je otišao na magnetsku rezonancu, a Bremmer ga je kistom počeo škakljati po podlaktici i zamolio ga da ocijeni koliko je to ugodno. "Primijetio sam da me čini sretnijim iskustvo dodira", prisjetio se Brendan. "Počeo sam postupno ocjenjivati sve više i više." Dok je uživao u ugodnom osjećaju, u mislima mu je bila jedna jedina snažna riječ - povezanost.

Odjednom se činilo tako očiglednim, bitne su jedino veze s drugim ljudima. "Ovo je nešto što ne možete izraziti riječima, ali bilo je tako duboko. Svoje odnose s drugim ljudima nisam zamišljao kao jasne granice s različitim entitetima, nego više kao da smo svi jedno. Shvatio sam da sam bio fiksiran na stvari koje zapravo nisu bitne i koje su zbrkane te da sam potpuno promašio bit. Nisam upijao radost koju život nudi", rekao je Brendan.

Te noći Brendan je kontaktirao Čikašku antifašističku akciju i povezao se s aktivistom kodnog imena "S", koji je bio na tajnom zadatku u Identity Evropi prije nego što je otkrio Brendanov identitet. S je zamolio da se ne otkriva njegovo ime kako bi mogao nastaviti svoj tajni rad kao aktivist.

"Iskustvo s MDMA je imalo utjecaja"

Isprva je S bio skeptičan kada je Brendan tvrdio da ga je MDMA natjerao da shvati kako je povezivanje s drugim ljudima iznad svega. No bio je ohrabren kad je Brendan počeo poduzimati korake koji su, činilo se, ukazivali na njegovu iskrenu predanost promjeni. Brendan je unajmio savjetnika za raznolikost, jednakost i inkluziju da ga savjetuje, upisao se na terapiju, počeo meditirati i čitati edukativne knjige.

S i dalje redovito komunicira s Brendanom i misli da je on ozbiljan u svojim nastojanjima da se promijeni. "Prošlo je nekoliko godina otkako radimo zajedno pokušavajući ga odvojiti od stvari koje su bile štetne i ponovno ga povezati pozitivnim potkrepljenjem i ideološki ga obrazovati", rekao je S i dodao:

"Mislim da se pokušava poboljšati i da radi na sebi. I mislim da je iskustvo s MDMA-om imalo utjecaja na njega. To je bio kamen temeljac za rast, a s vremenom je razmišljanje o tom iskustvu imalo veći utjecaj na njega nego samo iskustvo."

Brendanova borba još uvijek traje

No Brendan se još uvijek bori kako bi uspostavio veze s drugima za kojima žudi. Kad ga je Nuwer posjetila, Dan zahvalnosti proveo je sam. Također nije u potpunosti napustio svoju netrpeljivu ideologiju i nije siguran da će to ikada biti moguće. "Postoje trenuci kada imam rasističke ili antisemitske misli, definitivno. Ali sada mogu prepoznati da mi takvi obrasci mišljenja štete više nego bilo kome drugome", rekao je Brendan.

Iako je Brendanovo iskustvo izvan norme, nije bez presedana. U 80-im godinama poznanik pionira terapije uz pomoć MDMA-a Requaa Greera dao je lijek pilotu koji je odrastao u rasističkom domu i naslijedio takva stajališta. Pilot je uvijek prihvaćao svoj netrpeljivi način razmišljanja kao normalan, točan odraz onoga što je bilo. Međutim, MDMA mu je "dao jasnu viziju da je nekritički rasizam pogrešan i zao", kaže Greer.

Potencijalna uloga MDMA

Koliko god bile rijetke, priče poput ovih vrijedi ispitati zbog implikacija koje daju o potencijalnoj sposobnosti MDMA-a da utječe na vrijednosti i prioritete osobe, kao što su De Wit i nekoliko koautora napisali u studiji koju su objavili o Brendanu 2021. u časopisu Biološka psihijatrija. "Ako su ekstremistički pogledi potaknuti strahom, bijesom i kognitivnim predrasudama, mogu li oni biti mete farmakološke intervencije?" pitaju se istraživači.

Međutim, ohrabrujuće priče o naizgled spontanim promjenama izgledaju kao iznimke od norme, a s neurološkog stajališta to ima smisla. Istraživanja pokazuju da oksitocin - jedan od ključnih hormona čije oslobađanje MDMA potiče - pokreće reakciju "čuvati i braniti" u cijelom životinjskom carstvu.

Naprimjer, oksitocin navodi medvjedicu da njeguje svoje novorođenče i također potiče njezin bijes kada primijeti prijetnju mladunčetu. Kod ljudi oksitocin također jača brižne tendencije prema voljenim članovima unutarnje skupine i strancima za koje se smatra da pripadaju istoj skupini, ali povećava neprijateljstvo prema pojedincima iz nevoljenih skupina. U studiji iz 2010. objavljenoj u časopisu Science muškarci koji su udahnuli oksitocin imali su tri puta veću vjerojatnost da će donirati novac članovima svog tima u ekonomskoj igri, kao i veću vjerojatnost da će oštro kazniti konkurentske igrače jer ne doniraju dovoljno.

Kako djeluju psihodelici?

Prema istraživanju koje je u časopisu Nature objavio neuroznanstvenik Gül Dölen sa Sveučilišta Johns Hopkins, MDMA i drugi psihodelici - uključujući psilocibin, LSD, ketamin i ibogain - djeluju terapeutski ponovnim otvaranjem kritičnog razdoblja u mozgu. Kritična razdoblja su ograničeni prozori dojmljivosti koji se obično javljaju u djetinjstvu, kada su naši mozgovi fleksibilniji i spremni za učenje novih stvari.

Ali otkrića Dölen i njezinih kolega isto tako pokazuju da bez pravilne primjene i postavki MDMA i drugi psihodelici vjerojatno ne otvaraju kritična razdoblja, što znači da neće imati spontani učinak razotkrivanja za oslobađanje nekoga od netrpeljivih uvjerenja.

Anegdotalno, neki pripadnici talibana koriste MDMA za usmjeravanje veze s božanskim tijekom molitvenih pjevanja. Na Zapadu mnogi članovi desničarskih autoritarnih političkih pokreta, uključujući neonacističke skupine, također uzimaju MDMA i druge psihodelike. To sugerira, pišu istraživači, da su psihodelici nespecifični, "politički pluripotentni" pojačivači svega što se događa u nečijoj glavi, bez posebnog usmjerenja "na osovini konzervativizam-liberalizam ili autoritarnost-egalitarizam".

Ipak, sve veći broj znanstvenih dokaza pokazuje da su ljudske sposobnosti suosjećanja, ljubaznosti, empatije, zahvalnosti, altruizma, pravednosti, povjerenja i suradnje temeljne značajke naše prirode. Ako nas MDMA, uz odgovarajuću pripremu, može potaknuti da prihvatimo ovo stanje bića, tada je ideja o korištenju droge kao pomoćnog sredstva koje će svijet učiniti mjestom punim ljubavi i s manje mržnje možda više od pukog sna.

Kao što je primatolog sa Sveučilišta Emory Frans de Waal napisao: "Empatija je jedino oružje u ljudskom repertoaru koje nas može osloboditi prokletstva ksenofobije."

"Ako date MDMA okorjelim mrziteljima, mislim da to neće učiniti puno dobrog"

Natalie Ginsberg, voditeljica globalnog utjecaja u Multidisciplinarnoj udruzi za psihodelične studije (MAPS) - neprofitnoj organizaciji koja je predvodila istraživanja o MDMA-u - sjeća se kako je stajala pokraj Washingtonovog spomenika u Washingtonu na festivalu Catharsis odmah nakon izbora 2016. razgovarajući s osnivačem MAPS-a Rickom Doblinom u 1 ili 2 ujutro o mogućnosti korištenja MDMA-a za olakšavanje dijaloga između republikanaca i demokrata.

Ginsberg također predviđa korištenje droge u radionicama čiji je cilj eliminacija rasizma ili kao sredstvo okupljanja ljudi sa suprotnih strana zajedničke kulturalne povijesti kako bi pomogla u liječenju međugeneracijske traume. "Mislim da svi psihodelici imaju svoju ulogu, ali mislim da MDMA ima posebno ključnu ulogu jer ste i prošireni i prisutni, otvorenog srca i stvarno sposobni slušati na nov način", kaže Ginsberg.

"Ako date MDMA okorjelim mrziteljima, mislim da to neće učiniti puno dobrog. Ali ako počnete s ljudima otvorenog uma s obje strane, onda mislim da može uspjeti. Možete poboljšati komunikaciju i izgraditi empatiju između grupa te pomoći ljudima da budu sposobniji analizirati svijet iz uravnoteženije perspektive, a ne iz straha i nepovjerenja", dodaje Doblin.

Godine 2021. Ginsberg i Doblin bili su koautori studije koja je istraživala mogućnost korištenja ayahuasce - biljnog psihodelika - u grupnim kontekstima za premošćivanje podjela između Palestinaca i Izraelaca, s pozitivnim nalazima. Nadaju se da će u budućnosti provesti sličnu studiju koristeći MDMA.

"Droga sama po sebi neće spontano promijeniti mišljenje bijelih rasista"

MDMA neće okončati rat, netrpeljivost i polarizaciju, kao što neće trajno transformirati antidruštvene hobotnice u društvene leptire. Ali mogao bi imati ulogu u pomaganju ljudima da bolje vide jedni druge kao ljudska bića. "Imam neku fantaziju da bi možda, kako se ponovno upoznajemo sa psihodelicima, moglo doći do grupnih iskustava koja grade otpornost zajednice i usmjerena su na rušenje prepreka među ljudima, da ljudi vide stvari iz drugih perspektiva i povežu naše društvo", kaže psihijatar Franklin King iz Opće bolnice Massachusetts i s Medicinskog fakulteta Harvard te dodaje: "Ali to se neće dogoditi samo od sebe. Moralo bi biti namjerno, a ako se i dogodi, vjerojatno bi trebalo više generacija."

Na temelju svog iskustva s ekstremizmom Brendan se složio sa stajalištima stručnjaka da nijedna droga sama po sebi neće spontano promijeniti mišljenje bijelih rasista ili okončati politički sukob u SAD-u: "Mnogi tipovi koji završe u tim pokretima imaju povijest uzimanja MDMA-a."

No on misli da bi s pravim okvirom i načinom razmišljanja MDMA mogao biti koristan za ljude koji su već barem donekle otvoreni za preispitivanje svojih ideologija, baš kao što je bio i za njega: "To mi je pomoglo da vidim stvari na drugačiji način na koji to ne bi učinili nikakva količina terapije ili antirasističke literature. Stvarno mislim da je to bilo revolucionarno iskustvo."

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.