U utorak, 15. listopada zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević održao je press-konferenciju na kojoj je najavio velike prometne infrastrukturne projekte, uz poneke zahvate u politici parkiranja. Na toj je press-konferenciji bio i pročelnik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost Andro Pavuna, magistar psihologije.
Infrastrukturni projekti
Najavljeni infrastrukturni projekti, koji uključuju Jarunski most (bio bi to jedini most zapadno od Jadranskog, a istočno od Jankomirskog), podvožnjak Medpotoki (spajanje linije sjever-jug od Aleje Bolonje do Zagrebačke avenije), Šarengradsku (paralelna sa Savskom, zapadno od pruge, spajanje poteza od Vukovarske do Jadranskog mosta) i dr. nisu neka novost što se tiče planiranja, ali su nakon dugo godina "izvađeni iz naftalina" i najavljeni da bi krenuli - za koju godinu.
Na stranu što ćemo se još itekako načekati i početka radova, a kamoli njihova okončanja, valja razmotriti kontekst u kojemu se to najavljuje, tj. u kojemu to postaje tema. Taj kontekst jest već višetjedna rasprava o nesnosnim prometnim gužvama u Zagrebu, zbog čega je najveći dio kritika išao upravo u smjeru gradske vlasti.
Trenutačni problemi u prometu
Gradski oci vidjeli su da ne mogu više ignorirati trenutačno gorući gradski problem, koliko god još uvijek nastojali glavnu krivicu prebaciti na činjenicu kontinuiranog povećavanja broja osobnih vozila na prometnicama - to je činjenica, ali to objašnjava kronično pojačan promet, ali ne i i to da je akutno (zadnjih nekoliko tjedana) taj kronično pojačan promet postao neizdrživo pojačan. Nije pak u nekoliko tjedana drastično skočio broj ljudi koji su se odlučili za automobil kao svoje prijevozno sredstvo. Po svoj prilici to se dogodilo zbog toga što su se brojni radovi na cestama oduljili i međusobno preklopili zbog loše koordinacije, probijanja rokova, nepoštivanja ugovora od strane izvođača i sl.
U tom kontekstu valja promatrati ovu press-konferenciju i najavu velikih infrastrukturnih projekata - sanacija očitog nezadovoljstva i pokušaj amortizacije štete - ne može se ignorirati postojeća realnost, a to je da, unatoč povećanju broja automobila i sitnijim zahvatima na nekim prometnicama, prometna je infrastruktura na razini nekoliko desetljeća ranije, a javni prijevoz je sve lošiji.
Ideološke smjernice i realnost
Najzanimljivije je ipak to što je sve to najavljeno (što vrijedi pozdraviti, iako ćemo se načekati) suprotno od onoga što se, izgleda, proklamiralo kao politika zeleno-lijeve opcije. Naime, dosadašnja "stidljivost" gradske vlasti po pitanju izjašnjavanja o prometnoj problematici vrlo vjerojatno proizlazi iz njihova ideološkog uvjerenja da ljude, građane treba što više demotivirati od korištenja osobnog automobila, u korist javnog prijevoza i bicikla.
Da to nije nikakva teorija zavjere, svjedoči i "edukacija" koju je imalo članstvo Možemo prije dvije godine, na kojoj je samozvani prometni stručnjak, a zapravo IT-evac i biciklistički entuzijast Tomislav Nakić Alfirević prezentirao ideju kako do manjih prometnih gužvi, a o čemu smo već pisali. Makar je tendenciozno tumačenje Nacionala da oni time "zagovaraju prometni kolaps" koji bi onda doveo do toga da ljudi naprosto odustanu od korištenja osobnog automobila, ipak valja priznati da su ideje koje predlaže Nakić Alfirević "grunfovske" - "ako će biti manje prostora za promet, onda će jednostavno biti manje prometa" - dakle, "ako ne želiš izgubiti, moraš pobijediti". Ljudi će doista manje koristiti mobitel tamo gdje je slabiji signal, ali je li ta logika rješenje za telekomunikacijsku infrastrukturu? Nije, pa ne može ni biti za prometnu.
Jasno, u toj "edukaciji" sve je to bilo začinjeno referencama i pozivanjem na iskustva drugih gradova, da se stvori dojam utemeljenosti i stručnosti, ali podtekst je bio jasan - "savjetujemo vam da se ne bavite previše prometom jer bilo kakvi infrastrukturni zahvati samo potiču korištenje automobila, a mi nismo za to". Dvije godine kasnije ljudi se ipak nisu obeshrabrili od automobila, nisu masovno prešli na bicikle, a javni prijevoz zbog svoje sve veće nefunkcionalnosti nije mogao postati alternativa pa gradske vlasti, nevoljko i protiv vlastitih uvjerenja, ipak moraju krenuti raditi sve suprotno od onoga što im je jedan od ideologa Nakić Alfirević savjetovao.
Drugim riječima, jedno je imati utopijske ili distopijske (kako tko već gleda na to) ideje u glavi, a sasvim drugo odgovornost političke vlasti. Ili, da malo karikiramo, obično političari iznevjere svojim obećanjima birače, a u ovom su slučaju (očito) birači iznevjerili političare - umjesto da uzmu bicikle, romobile i one jednokotače, oni su se krenuli vozikati svojim dizelašima i benzincima.
Zagrebačka realnost
Kako god bilo, Tomašević & co. zaključili su da se moraju baviti prometom na "klasičan" način pa su obećali zahvate koji bi odgovarali na izvjesne probleme i zadovoljili potrebe ljudi koji svakodnevno putuju - pogotovo s periferije prema centralnim dijelovima grada (ako uz to još imaju djecu i štošta za obaviti uz i nakon posla, teško sve to mogu biciklom, koji baš i nije neko rješenje ni za osobe s invaliditetom, što bi jedna socijalno osjetljiva vlast morala razumjeti). Ideje da će od Zagrepčana preko noći napraviti Amsterdamce i da će magično svi shvatiti kako su oni jako pametni pale su na jednom banalnom ispitu u realnosti.
Ima takvih ispita još - problem sa zbrinjavanjem otpada i Pripuzom jedan je od najvećih, gdje su možda i najbolnije osjetili što znači obnašati vlast, a što biti samo aktivist (tu su ipak manje krivi i odgovorni, to je trenutačno strukturno nerješiv ili teško rješiv problem, ali bilo je i to obećanje).
No vidimo i da tu postaju sve pragmatičniji - Tomašević je rekao da su oni "agnostici" (skeptici) po pitanju spalionice (energane), dok su prije bili "ateisti" (protivnici). Čekamo sad da sazovu presicu i najave (konačno) energanu. Malo po malo uče se na politiku, suočavaju s realnošću i prema tome kalibriraju svoje poteze. Najveća im je sreća i dalje ta što imaju katastrofalnu oporbu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala