Petar Zrinski bio je hrvatski ban, vojnik, vojskovođa, ali i pjesnik, poznat po svojoj smrti zbog Zrinsko-frankopanske urote 1671. godine. Njegova smrt označila je novi period u hrvatskoj povijesti i pad moći hrvatskih plemića u vrijeme feudalne Habsburške monarhije. Rodio se na današnji dan 1621. godine, a poginuo u Bečkom Novom Mestu pedeset godina kasnije.
Pobjeđivao Osmanlije inspiriran Nikolom Šubićem
Petar Zrinski živio je djetinjstvo pravog plemića: kao mali učio je već o umijeću ratovanja, naučio jahati konja i slušao o slavnim imenima svoje obitelji. Bio je praunuk Nikole Šubića Zrinskog i inspiriran obranom svog kraljevstva od turskih provala. Tijekom školovanja zavolio je topništvo i vojne znanosti, kojima se i bavio. Školovao se u Ugarskoj, Austriji i Italiji.
Njegove prve bitke nisu bile protiv Turaka, već protiv kršćanskih neprijatelja u Tridesetogodišnjem ratu. Od 1849. godine ratuje s Turcima. Prvo ih poražava kod Slunja 1649. godine, a zatim nastavlja ratovati tijekom Kandijskog rata.
Pobjeđuje Turke ponovo u Lici 1655. godine i zarađuje nadimak "strašilo Turaka". Pobijedit će tursku vojsku u još dva navrata i time steći popularnost ne samo u hrvatskim krajevima već i na prostoru cijele Habsburške monarhije.
Hrvatski ban postaje nakon smrti svojeg brata 1665. godine. Banom postaje nakon sramotnog mira u Vašvaru, kad su Habsburgovci predali Osmanlijama posjede koje su osvojili Hrvati i Mađari u ratovima ranije. Mir je izazvao opći revolt među ugarskim i hrvatskim plemstvom pošto se radilo o pokrajinama njihovih magnata.
Zrinsko-frankopanska urota
Tako nastaje preduvjet za organiziranje Zrinsko-frankopanske urote. Nezadovoljni upravom iz Beča, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan udružuju se s mađarskim plemićima kako bi spriječili poteze bečkog dvora i ostvarili veću razinu samouprave za sebe. Međutim, urota se raspada tijekom 1666. i 1667. godine zbog smrti mađarskih predvoditelja urote.
Urotnici su se htjeli spojiti s francuskim i talijanskim plemenitaškim krugovima, no ti planovi nisu urodili plodom pa su u očajničkom pokušaju kontaktirali turskog sultana Mehmeda IV.. Nakon kontakata s Turcima, događa se izdaja iz vlastitih redova i bečki dvor saznaje sve o uroti. Kako nisu imali drugih opcija, urotnici se predaju bečkom dvoru i odlaze u Bečko Novo Mesto 1670. godine.
Petar Zrinski mislio je da će se kralj Leopold smilovati i oprostiti im, najviše zbog njihovih ranijih vojnih pothvata, no bio je u krivu. Leopold im je odredio smrtnu kaznu dekapitacijom. Pogubljeni su 30. travnja 1671. godine. Originalno su trebali izgubiti glavu i desnu ruku. Rezanje desne ruke bio je simbol veleizdaje, ali Leopold je prije pogubljenja odlučio da će im ruka biti pošteđena.
Nakon pogubljenja Hrvatska i Ugarska gube neka plemićka prava i padaju kod jači utjecaj centralizma iz Beča. Ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana bili su pokopani u Bečkom Novom Mestu, a danas se nalaze u zagrebačkoj katedrali. Preneseni su simbolično 1919. godine, u vrijeme raspada Austro-Ugarske.
Priča o Zrinskima završava s Petrovim nasljednicima. Njegov sin umire u zatvoru u Grazu početkom 18. stoljeća, a dvije kćeri završavaju u samostanima. Jedino se najstarija kći Jelena nastavila boriti protiv bečkog utjecaja, a umrla je u Osmanskom Carstvu iste godine kada i njen brat.