NA PRVI pogled sve se činilo idealnim. Banka je otvorila kreditnu liniju prema Virovitičko-podravskoj županiji, čime joj je omogućila značajne uštede u poslovanju, te usput donirala četiri milijuna kuna za školske, zdravstvene i društvene programe.
"Moram reći da je ova banka bila najkorektnija i najkonkretnija što se tiče smanjenja kamata i na tome joj moram reći naveliko hvala", rekao je župan Tolušić, zloupotrijebivši tako svoju javnu funkciju koju su mu povjerili birači kako bi javno reklamirao jednu privatnu financijsku ustanovu.
Normalno je da je banka tu izjavu iskoristila za promociju, ali nije normalno da je župan svoju javnu funkciju iskoristio u reklamne svrhe. To je presedan i drastična zlouporaba pozicije župana.
Obična vijest sa svečanosti donacije bila bi sasvim dovoljna da se banka prikaže kao filantrop i reklamira svoje povoljne kreditne linije. Ali ne, župan je baš morao stati pred kamere i ispred loga banke.
Čak ni to ne bi bilo toliko strašno da je govorio o tome na što će se utrošiti taj novac, na koje konkretne projekte i u koje razvojne svrhe. Ali ne, HDZ-ov župan Tolušić baš je morao javno zahvaliti banci i ustvrditi kako je ona bila "najkorektnija i najkonkretnija". To ne bi bolje rekao ni njezin predsjednik uprave.
Ime banke u ovom slučaju nije bitno. Ona je učinila što se od nje očekuje: zakupila je medijski prostor za propagiranje svojih aktivnosti. Učinila je to transparentno i bez skrivenog oglašavanja, kakvog inače ima na svakom medijskom ćošku. Problem je u županu koji je prodao svoju funkciju za financijsku donaciju. Zamislite Milana Bandića u toj ulozi.