SVAKOG ljeta šumski su požari sve razorniji, a zadnjih tjedana naročito pustoše prostranstva Grčke, Portugala, Španjolske i sjeverne Kalifornije. Znanstvenici objašnjavaju kako globalno zatopljenje pogoršava taj problem.
Naravno, i drugi faktori utječu na sve učestalije i intenzivnije požare, uključujući ljudsko zadiranje u šumska područja i neodgovorno upravljanje šumama.
"Pacijent je već bio bolestan", kaže David Bowman, profesor biologije okoliša na Sveučilištu u Tasmaniji i stručnjak za požare.
"Međutim, klimatske su promjene ubrzale bolest", dodaje.
''Dobro vrijeme'' za požar
Svaki vam vatrogasac može reći kakvi vremenski uvjeti pogoduju razvoju požara: vruće, suho i vjetrovito.
Stoga ne iznenađuje da će upravo u onim tropskim i umjereno toplim područjima koje su poharali naleti šumskih požara, po klimatskim projekcijama, temperature dodatno rasti, a suše biti učestalije.
"Osim što donose više suhog i vrućeg zraka, klimatske promjene - ubrzavanjem isparavanja i povećanjem suša - također stvaraju više zapaljive ekosustave", kazao je Christopher Williams, šef odjela ekoloških znanosti na Sveučilištu Clark u Massachusettsu.
Na jugu Francuske i Portugala u zadnjih 20 godina bile su tri ili četiri velike suše koje su se u takvom opsegu prethodno pojavljivale samo jednom u stoljeću.
Više ''goriva''
Suho vrijeme znači više usahlih stabala, raslinja i trave - i više loživa za vatru.
"Sve te ekstremno sušne godine stvaraju veliku količinu sasušene biomase", kaže Michael Vennetier, inženjer u francuskom Nacionalnom centru za istraživanje i tehnologiju okoliša i poljoprivredu (IRSTEA).
"To je savršeno zapaljivo."
Promjene okoline
Da stvari budu gore, nove su se vrste bolje prilagodile poluaridnim uvjetima u svojim staništima.
"Biljke kojima odgovara vlažnost nestale su. Zamijenile su ih zapaljivije biljke koje mogu izdržati suhe uvjete, poput ružmarina, divlje lavande i timijana", dodaje Vennetier.
"Ta promjena se događa prilično brzo."
Žedne biljke
S porastom količine žive i manje kiše, drveća i grmovi kojima nedostaje vode puštaju korijenje dublje u tlo, kako bi dosegnule svaku kap vode za svoje lišće i iglice.
To znači da više nema vlage u zemlji koja bi mogla usporiti nalet požara kroz šumu ili šikaru.
Dulja sezona
Povijesno gledajući, u umjereno toplim dijelovima sjeverne polutke sezona požara bila je kratka - srpanj i kolovoz.
"Danas se razdoblje osjetljivo na požare proširilo od lipnja do listopada", kazao je Thomas Curt s IRSTEA-e govoreći o prostoru Mediterana.
Za Kaliforniju, koja je tek nedavno izašla iz razdoblja petogodišnje suše, neki stručnjaci kažu kako ondje uopće nema sezone požara - planuti može cijelu godinu.
Više munja
"Što je toplije, to je više munja", kaže Mike Flannigan, profesor na Sveučilištu Alberta u Kanadi.
"To vodi većem broju požara, posebno u sjevernim predjelima."
Diljem svijeta 95 posto požara prouzročio je čovjek, dodao je.
Oslabljene zračne struje
Uobičajeni obrasci vremena iznad Sjeverne Amerike i Euroazije uvelike ovise o zračnim strujama na velikim visinama - koje nastaju kao rezultat kontrasta između polarnih i ekvatorijalnih temperatura.
Međutim, globalno je zatopljenje povisilo temperature na Arktiku dvostruko brže od globalnog prosjeka, što je oslabjelo spomenute struje. A to znači da zrak tone i postaje topliji i suši.
"Vatrogasci godinama znaju da je to pogodno za požare."
Nesavladiv intenzitet
Klimatske promjene ne samo da povećavaju vjerojatnost izbijanja požara već povećavaju i njihov intenzitet.
"Ako požar postane preintenzivan - čemu trenutno svjedočimo u Kaliforniji i što smo vidjeli prije nekoliko tjedana u Grčkoj - ne postoji izravna mjera da se požar zaustavi", rekao je Flannigan.
"To je poput pljuvanja na logorsku vatru."
Najezda kukaca
S porastom temperature, kukci su se premjestili sjeverno u kanadske borealne šume, putem stvarajući pustoš i ubijanjem drveća.
"Povećanje broja kukaca privremeno povećava zapaljivost šume tako što povećava količinu mrtvog materijala, poput iglica", kaže Williams.
Začarani krug
Globalno, šume sadrže 45 posto Zemljina ugljika i upijaju četvrtinu ljudske emisije staklenika.
Međutim, kako šume umiru i gore, dio se ugljika vraća u atmosferu, pridonoseći klimatskim promjenama u začaranom krugu.