Foto: FaH/YouTube
TOTALITARNI režim, gotovo u potpunosti izoliran od međunarodne zajednice kojoj otvoreno prkosi i prijeti, službeno još uvijek u ratu sa svojim južnim susjedom (nekad dijelom jedinstvene države) i k tome nuklearna sila na pragu rata s najvećom svjetskom velesilom - nije ni čudno da je Sjeverna Koreja trenutni svjetski problem broj jedan.
>> Stanovnicima Guama izdano upozorenje: Pripremite se za sjevernokorejski napad
>> ANALIZA Što možemo očekivati ako stvarno dođe do rata između SAD-a i Sjeverne Koreje?
>> Vojni stručnjak za Index: "Bilo kakav sukob u Sjevernoj Koreji rezultirao bi ogromnim žrtvama"
No kako je došlo do toga? Kako se tako izolirana i gospodarski zaostala država uspjela dokopati nuklearnog arsenala kojim sada prijeti Južnoj Koreji, Japanu, pa i SAD-u, čiji predsjednik spremno odgovara jednako neodgovornim i opasnim prijetnjama?
Sjeverna i Južna Koreja službeno u ratu već 67 godina
Koreja je početkom 20. stoljeća postala kolonija Japanskog Imperija. Nakon poraza Japana u Drugom svjetskom ratu, zemlja je podijeljena na dvije okupacijske zone s granicom na čuvenoj 38. paraleli: SAD je na jugu instalirao pro-zapadnu diktaturu, a Sovjetski Savez komunistički režim na čelu s protujapanskim gerilskim borcem Kim Il-sungom, piše Rolling Stone.
Kim je 1950. uz sovjetsku pomoć izvršio invaziju na Južnu Koreju i pokušao okupirati čitav Korejski poluotok. Da UN-ove snage pod vodstvom SAD-a nisu intervenirale, vjerojatno bi i uspio. Nakon što su snage SAD-a, Južne Koreje i ostalih saveznika krenule u protunapad i zamalo osvojile Sjevernu Koreju, u sukob se izravno uključila i Kina. Nakon tri godine rata i milijunskih žrtava, sklopljeno je primirje koje traje već 64 godine, uz manje-više istu crtu razgraničenja. Trajni mir nikad nije potpisan.
Kim Il-sung stvorio je nadrealan kult ličnosti po kojem je ova zemlja poznata u svijetu i uspostavio de facto monarhiju - sadašnji diktator Kim Jong-un je njegov unuk - pod ideološkom doktrinom nazvanom "juče" (korejska riječ za samodostatnost), mješavinu komunizma, korejskog nacionalizma i militarizma. No, dok se kapitalistička Južna Koreja ekonomski razvijala i prošla tranziciju u liberalnu demokraciju, Sjeverna Koreja je pod staljinističkom planskom ekonomijom grcala u siromaštvu.
Umjesto prehranjivanja stanovništva, razvijali nuklearni program
Osim toga, SSSR i Kina su imale sve problematičniji odnos sa svojom saveznicom koja se odbijala ponašati kao normalna država. Primjerice, sjevernokorejski komandosi redovito su otimali japanske i južnokorejske građane. "Veliki vođa" Kim zatražio je od svojih saveznika tehnologiju za nuklearno naoružanje. I Kina i SSSR su ga odbili, ali potonji mu je ipak pomogao izgraditi nuklearnu elektranu. Sjeverna Koreja je u osamdesetima pokušala sama proizvesti obogaćeni uran i plutonij za nuklearno oružje, iako je 1985. potpisala Sporazum o prestanku širenja nuklearnog naoružanja (NPT).
Raspadom SSSR-a 1992., pomoć Sjevernoj Koreji je prekinuta, što je dodatno ugrozilo njeno gospodarstvo, čak i proizvodnju električne energije. Pod "dragim vođom" Kim Jong-ilom, sinom i nasljednikom "velikog vođe", režim je postao još izoliraniji i paranoičniji, a zemlja još siromašnija. Devedesetih je od gladi pomrlo i do pola milijuna Sjevernih Korejaca.
Umjesto da se pobrine o prehranjivanju vlastitog stanovništva, Pjongjang je ubrzao razvoj svog nuklearnog programa, u skladu sa svojim načelom "vojska prva". Inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) upozoravali su da režim vjerojatno prikriva proizvodnju plutonija. Kada su 1993. zatražili pristup spremištima nuklearnog otpada, Pjongjang ih je odbio i zaprijetio izlaskom iz NPT-a.
Izigrali sporazum sa SAD-om iz 1994. i sve sporazume otada
Kim je 1994. s predsjednikom SAD-a Billom Clintonom potpisao sporazum kojim je pristao na gašenje svojih starih nuklearnih reaktora u zamjenu za pomoć u izgradnji modernih lakovodnih reaktora, koji nisu idealni za proizvodnju sirovina za nuklearno oružje, i redovite inspekcije IAEA-e.
Sporazum se raspao pod Georgeom Bushom koji je 2002. prozvao Sjevernu Koreju, Irak i Iran "osovinom zla". "Tražeći oružja masovnog uništenja, ovi režimi predstavljaju ozbiljnu i rastuću opasnost", rekao je Bush godinu dana prije nego je pokrenuo invaziju na Irak. Njegova administracija je otkrila da je Sjeverna Koreja nastavila s programom razvijanja nuklearnog oružja, vjerojatno uz pomoć tehnologije koju je u međuvremenu dobila od Pakistana. Izgleda da je Clintonova inicijativa usporila, ali ne i zaustavila Kimov nuklearni program.
SAD je prekinuo pošiljke nafte koje su bile predviđene sporazumom, na što je Sjeverna Koreja protjerala nuklearne inspektore, ponovo pokrenula svoju staru elektranu u Jongbjonu u kojoj može proizvoditi plutonij, a uskoro i izišla iz NPT-a. Iako je 2005. obećala prekinuti čitav svoj nuklearni program u zamjenu za pomoć u proizvodnji energije, 2006. je izvršila svoje prvo podzemno testiranje nuklearne bombe. Seizmička mjerenja su pokazala da je bomba bila znatno manja od onih koje je SAD bacio na Hirošimu i Nagasaki 1945. Iste godine je prvi put testirala i balistički projektil.
Od 2006. do danas pet podzemnih testiranja nuklearne bombe
Vijeće sigurnosti UN-a odgovorilo je nametanjem opsežnih sankcija, na što je Sjeverna Koreja nastavila sa svojom taktikom zavaravanja međunarodne zajednice. Nakon pregovora sa SAD-om, Južnom Korejom, Japanom, Rusijom i svojim glavnim trgovinskim partnerom i političkim saveznikom Kinom, potpisala je novi sporazum o demontiranju svojih pogona za proizvodnju nuklearnog oružja u zamjenu za pomoć u hrani i ostalim potrepštinama. Nakon što je ponovo odbila pristup inspektorima, 2009. je izvršila drugo testiranje nuklearne bombe, na što joj je VS nametnuo nove sankcije.
Kim Jong-un došao je na vlast kao 27-godišnjak nakon smrti svog oca 2011. te brzo i brutalno učvrstio svoju vlast. 2013. je pogubio svog ujaka Jang Song-taeka, koji je u službenom priopćenju Pjongjanga opisan kao "odvratni ljudski šljam, gori od psa, koji je počinio triput prokleta djela izdaje". U veljači ove godine Kimov polubrat je ubijen nervnim otrovom u zračnoj luci u Maleziji.
Interkontinentalni nuklearni projektil do 2020.?
Iste godine je izvršio treće nuklearno testiranje, koje je njegova komisija za nacionalnu obranu otvoreno opisala kao pripremu za skoru "totalnu akciju" protiv SAD-a, "zakletog neprijatelja korejskog naroda". 2016. je izvedeno četvrto i peto, zasad posljednje testiranje - najveće dosad, s bombom za koju se procjenjuje da je bila snažna kao ona bačena na Nagasaki - 10 do 20 kilotona.
Posljednja prepreka sposobnosti Sjeverne Koreje za nuklearni napad je tehnologija lansiranja nuklearne bojeve glave na balističkom projektilu. Iako je već uspješno lansirala više balističkih projektila (posljednji u srpnju ove godine), a američka obavještajna agencija DIA smatra da ima i bojevu glavu dovoljno malenu za instaliranje na projektil, ne zna se može li ona "preživjeti" lansiranje u svemir i ponovni ulazak u atmosferu nadomak cilja. Stručnjaci procjenjuju da bi Pjongjang mogao imati potpuno funkcionalni interkontinentalni balistički projektil s nuklearnom glavom već do 2020.