Leš u Dunavu i glas iz groba puno više zvuče kao elementi noir filma nego objašnjenje onog što se danas događa u Europi. No ako želite razumjeti tužno stanje politike europskog kontinenta, nema boljeg mjesta za početak, piše Politico.
U listopadu je tijelo Christiana Pilnaceka, nekoć najmoćnijeg čovjeka u austrijskom ministarstvu pravosuđa, pronađeno kako pluta u rijeci nedaleko od grada Kremsa. Navodno se ubio nekoliko sati nakon što je uhićen zbog pijane vožnje u krivom smjeru po autocesti.
"Oduzet mu je život", rekla je udovica tog državnog službenika, inače tužiteljica, na komemoraciji u studenom oštro kritizirajući austrijske političke elite.
Pilnacek, dotjerani državni službenik kojeg se smatralo jednim od najboljih pravnih umova u zemlji, proveo je prethodne godine boreći se s nizom optužbi da je odavao povjerljive informacije svojim političkim prijateljima i tisku te da je pokušao prekinuti opsežnu istragu o korupciji oko austrijske kupnje borbenih zrakoplova.
Zašto se ubio? Pritiskali su ga da prekine istrage o korupciji
Međutim, nakon njegove smrti ispostavilo se da ga preko ruba nije gurnula grižnja savjesti, nego odbijanje da svoja načela pokori volji Austrijske narodne stranke (ÖVP), jednog od nositelja političkog sustava zemlje, koja je bez prekida od 1987. dio savezne vlade.
Mjesec dana nakon što je pronađeno Pilnnacekovo tijelo pojavila se tajna snimka na kojoj se čuje kako opisuje da su ga visoki političari u ÖVP-u, stranci bivšeg kancelara Sebastiana Kurza, pritiskali da prekine istrage o političkoj korupciji.
"Ministri ÖVP-a dolazili su k meni i nakon racije u stranačkoj središnjici i pitali zašto je ne ugasim", čuje se na snimci Pilnacek, društven čovjek koji je uživao u dobrom traču. "Uvijek sam im govorio: 'Ne mogu to učiniti, neću to učiniti, ne želim to učiniti", kaže.
Tražio pomoć, odbili ga jer nije zaustavljao istrage
Suočavao se s vlastitim pravnim problemima smatrajući da je nepravedno optužen. Obratio se tim istim političarima za pomoć, ali oni su ga odbili jer - nije zaustavljao istrage.
"Kada sam pitao hoće li učiniti nešto da me podrže, odgovor je bio: 'Nikad zapravo nisi bio s nama'", kaže Pilnacek na snimci koja je bez njegova znanja snimljena u jednom bečkom restoranu nekoliko mjeseci prije njegove smrti.
Čak i za društvo koje su desetljećima tresli politički i korupcijski skandali, ova je epizoda bila zapanjujuća te je potaknula glasne pozive na obračun.
Stranka nakon golemog skandala napala - "cinkaroše"
Za mnoge austrijske birače najveći šok oko ove afere bila je reakcija ÖVP-a na nevjerojatna otkrića. Umjesto da raspuste vladu i raspišu nove izbore, čelnici stranke desnog centra krenuli su u napad optužujući svoje političke neprijatelje za spletke i korištenje "KGB-ovskih metoda" za potkopavanje stranke.
"Nije prihvatljivo da se naša zemlja pretvori u državu cinkaroša", upozorio je glavni tajnik ÖVP-a Christian Stocker. Bio je to zapravo ustupak njegovim protivnicima, posebno krajnjoj desnici.
U pokušaju da Austrijance zavede teorijama zavjere umjesto da se jasno očituje, Stocker je pribjegao očito populističkoj taktici, za koju je njegova stranka godinama inzistirala da je ispod njene razine.
Silovit uspon krajnje desnice
Dok se Europa suočava s najvažnijom izbornom godinom u cijeloj generaciji, kontinent očekuje još jedna runda preispitivanja razloga koji stoje iza uspona krajnje desnice i drugih antiestablišmentskih snaga.
Postoje, naravno, razni faktori. Ovisno o stranci i zemlji, oni se kreću od naglog porasta migracija, preko ogorčenosti zbog toga kako su establišmentske stranke upravljale pandemijom, do potpore Europske unije Ukrajini i zabrinutosti zbog rata u Gazi.
Ali postoji još jedan moćni čimbenik o kojem se puno rjeđe raspravlja: val korupcijskih skandala koji je zapljusnuo europski politički establišment posljednjih godina i koji daje dovoljno zaleta krajnje desnim strankama, koje sustav opisuju kao beznadno pokvaren i stvoren da šteti "normalnom narodu".
Dok većina stranaka krajnje desnice ima vlastitih problema s korupcijom i mitom, birači su im skloniji opraštati, često zato što cijelu političku klasu smatraju nepovjerljivom pa ih privlače radikalni (iako nerealni) recepti stranaka za rješavanje političkih problema.
Sustavna korupcija establišmenta ide u korist krajnjoj desnici
Austrija - dom Slobodarske stranke (FPÖ), skupine koju je 1950-ih osnovao bivši general SS-a - sprema se na dosad najdramatičniji pomak udesno. Afera Pilnacek označava samo najnoviji u nizu skandala koji su razotkrili sustavnu korupciju u vladajućem ÖVP-u, što je, pak, drastično podiglo popularnost FPÖ-a, koji već više od godinu dana vodi u relevantnim anketama.
Uz izbore za Europski parlament u lipnju i nacionalne ankete koje se očekuju najesen, uspon krajnje desničarske stranke mogao bi imati značajan utjecaj na politiku kontinenta. Zahvaljujući svojoj povijesti i položaju na raskrižju Europe, Austrija je često služila kao poligon za politička kretanja. Tamo su, primjerice, rođeni politički antisemitizam koji je nadahnuo Adolfa Hitlera, ali i cionistički pokret Theodora Herzla.
Odnedavno Austrija funkcionira kao svojevrsni laboratorij antiimigrantskih ekstremno desnih pokreta, koji su pod FPÖ-om spremni zabilježiti jednu od svojih najvećih pobjeda dosad.
Orban kao uzor
Čelnik stranke Herbert Kickl, ideolog tvrde desnice koji je obećao zaustaviti pridruživanje Ukrajine EU i sankcije koje je Europa nametnula Rusiji, mogao bi uskoro sjediti u Vijeću Europe s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, kojeg navodi kao uzora.
Prošli vikend na prepunom skupu u blizini Graza, na jugu Austrije, Kickl je pozvao na "Europsku uniju domovina" obećavajući da će "braniti interese Austrije" zajedno sa saveznicima poput mađarskog čelnika.
"Tehnički izraz na europskoj razini je 'veto'", rekao je Kickl entuzijastičnoj gomili koja je sjedila za dugim stolovima u pivnici i ispijala krigle piva. Kickl je izašao na pozornicu uz vatromet dok je u pozadini svirala glazba iz filma Herkul. Tijekom njegova jednosatnog obraćanja, publika, od kojih su mnogi nosili tradicionalnu alpsku odjeću, prekidala je njegov govor glasnim povicima: "Herbert, Herbert!"
"Ne mogu nas zaustaviti", rekao je Kickl u jednom trenutku opisujući Karla Nehammera, trenutnog kancelara ÖVP-a, kao "mrtvaca koji hoda".
Kancelar snimljen kako predlaže siromasima da odu u McDonald's po topli obrok za djecu
Nehammerov ÖVP trenutno je na trećem mjestu ankete iza FPÖ-a i Socijaldemokrata (SPÖ), a njegov osobni rejting je najniži ikad zabilježen rejting jednog kancelara. Više od 60 posto ispitanika u nedavnoj anketi reklo je da nema povjerenja u njega.
Treba napomenuti da je on drugi kancelar koji je naslijedio funkciju nakon Kurzove ostavke 2021. te je imao tek ograničeno političko iskustvo. Nedavne kampanje koje su mu osmislili kreatori imidža kako bi mu poboljšali ugled, poput one o prednostima jedenja šnicla, pale su u vodu. Njegov ugled dodatno je potkopan u rujnu nakon objave videosnimke s malog stranačkog okupljanja u Salzburgu, gdje je siromašnim ljudima sugerirao da odu u McDonald's ako žele topli obrok za svoju djecu.
Kicklov uzlet stvorio je veću brigu za Europu. Velika pobjeda FPÖ-a mogla bi potaknuti podršku njegovoj njemačkoj sestrinskoj stranci Alternativi za Njemačku (AfD), koja je već na drugom mjestu popularnosti, pri čemu ih preferira više od 20% Nijemaca.
Korupcija gurnula nekad dominantne europske stranke na rub opstanka
Korupcija i politika uvijek su išle ruku pod ruku, ali ta tema nikad nije bila važnija. Naime, korupcijski skandali potresli su mnoge europske centrističke stranke - od Francuske preko Italije do Grčke. Neke su došle do samog ruba opstanka.
Nakon višegodišnjih istraga o korupciji i kaznenih progona koji su uključivali bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja i druge vodeće osobe, nekoć dominantni francuski desni centar završio je s manje od 5 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora 2022. godine.
U Španjolskoj Narodna stranka desnog centra (PP) još uvijek trpi posljedice velikog slučaja korupcije koji je 2018. doveo do osude 29 osoba, uključujući visoke dužnosnike stranke.
Problem je još gori u srednjoj Europi, gdje je kultura korupcije među političkim mainstreamom u zemljama poput Češke potaknula uspon populista kao što je Andrej Babiš, koji je 2017. osvojio vlast uz obećanje da će očistiti sustav, a u konačnici se i sam suočio s istragom o prevari.
Qatargate - najveći korupcijski skandal u Bruxellesu
A u Bruxellesu je slučaj Qatargate potresao Europski parlament u najvećem korupcijskom skandalu koji je pogodio europske institucije u više desetljeća.
Za razliku od krajnje desnih stranaka, koje se lako oporavljaju od skandala pod novim vodstvom zahvaljujući snazi svoje radikalne retorike, mainstream stranke se muče s tim, dobrim dijelom jer često nije uopće jasno za što se zalažu. Nakon Drugog svjetskog rata europski blok desnog i lijevog centra opsluživali su različite "klijente" - profesionalnu i radničku klasu, obično s jakim vezama s drugim interesnim skupinama poput poljoprivrednika i crkava.
Međutim, danas je često teško uočiti razlike među blokovima. Budući da su biračke preferencije često više pod utjecajem osobnosti nego sadržaja, odanost strankama je oslabjela. Kad je riječ o korupciji, Austrija - zemlja s gotovo 9 milijuna ljudi koja se nalazi u središtu kontinenta - priča je za sebe. O njezinim skandalima Netflix bi mogao snimati serije.
Stranke desnog i lijevog centra (ÖVP i SPÖ) dominirale su politikom zemlje od Drugog svjetskog rata. Taj uspjeh stvorio je sustav klijentelizma i pokroviteljstva, koji je nakon niza istraga i sudskih procesa u procesu raspada.
Korupcijske afere o kojima su se snimali filmovi
U 1970-ima afera Lucona uključivala je shemu koju je smislio vlasnik kafića Udo Proksch, koji je imao političke veze. Njegov je plan uključivao dizanje u zrak vlastitog tankera kako bi se naplatio od osiguranja. Šestero ljudi poginulo je u eksploziji u blizini Maldiva 1977. kada je tanker potopljen.
Naknadne istrage o Prokschovim političkim vezama dovele su do ostavke 16 dužnosnika, uključujući predsjednika austrijskog parlamenta, koji je prema ustavu druga najviša dužnost, i ministra unutarnjih poslova. Ta je epizoda kasnije pretočena u film.
Takozvana afera Noricum 1980-ih uključivala je ilegalnu prodaju stotina haubica jednog austrijskog proizvođača oružja Iranu i Iraku, koji su u to vrijeme međusobno ratovali. Također je razotkrila bliske veze između političara i nezakonitih poslovnih interesa. Preuzimanje odgovornosti bilo je jednostavnije jer su isti političari u središtu afere već bili upleteni u skandal Lucona.
Korupcija oko Eurofightera
Nedavno su istražitelji istraživali navode da su lobisti borbenog aviona Eurofightera platili oko 100 milijuna eura austrijskim političarima u zamjenu za narudžbu zrakoplova u vrijednosti od 2 milijarde eura 2003. Pilnacek je 2019. rekao kolegama na sastanku da će "zažmiriti" ako tiho zatvore istragu tvrdeći da se slučaj ne može dobiti na sudu. Zato je protiv njega pokrenuta istraga zbog navodne zloporabe položaja, koja je kasnije zakopana na dno ladice.
Nakon više od deset godina duge istrage tužitelji su u lipnju podigli optužnice zbog pranja novca protiv dvojice dužnosnika uključenih u posao s Eurofighterom. Međutim, šanse za osude nisu velike. Unatoč brojnim dokazima da su lobisti davali mito, jedine presude u ovom slučaju do sada su one preko granice, u Njemačkoj.
Zaokret
Ironično je da s obzirom na fokus šefa krajnje desnice Kickla na državnu korupciju, najveći austrijski skandal, koji je inspirirao i miniseriju i dokumentarac, ne uključuje nijednu od stranaka centrističkog establišmenta, nego samo krajnje desni FPÖ.
Nazvan po španjolskom otoku Ibizi, rezultat je istrage privatnog istražitelja i njegove družice iz 2017., koja se predstavljala kao nećakinja ruskog oligarha.
Zajedno su namamili Heinz-Christiana Strachea, tada čelnika FPÖ-a, i njegovog suradnika u vilu na otoku. Kuću su opremili skrivenim kamerama. Tijekom duge večeri, potaknute beskrajnom količinom cigareta i votke pomiješane s Red Bullom, Strache, koji u to vrijeme nije bio u vladi, ponudio je razmjenu utjecaja za financijsku potporu.
Pad vlade zbog afere
Kad je snimka susreta procurila sredinom 2019., Strache je bio vicekancelar u vladi, koju je vodio Kurz iz ÖVP-a. Afera je izazvala političku krizu bez presedana potaknuvši pad vlade i nove izbore, koji su FPÖ ostavili oslabljenim i u opoziciji.
U retrospektivi, bio je to sretan razvoj događaja za krajnje desnu stranku. Naime, iako je Kurzov ÖVP dobro prošao na izborima, a FPÖ je potonuo, posljedice istraga oko Ibize na kraju su zahvatile i desni centar.
Niz tekstualnih poruka otkrivenih na telefonu Kurzova pomoćnika razbio je kancelarov brižno stvoren imidž. Umjesto modernog reformatora kakvim se predstavljao, Kurz je razotkriven kao političar stare škole spreman učiniti sve što je potrebno kako bi osigurao svoju moć.
Suočen s kaznenim istragama zbog navodnih lažnih izjava parlamentu i korištenja državnih sredstava za plaćanje friziranih anketa, Kurz je bio prisiljen podnijeti ostavku u listopadu 2021. i trenutno mu se sudi.
Repozicioniranje krajnje desnice
Kickl je u međuvremenu preuzeo FPÖ i iskoristio svoje vrijeme u oporbi da repozicionira stranku, i to kao borca protiv korupcije koju je nekoć utjelovljavala, ali i kao uporište krajnje desničarske ideologije: protiv imigranata, protiv establišmenta, protiv EU i protiv podrške Ukrajini u ratu s Rusijom.
Preokret u njegovoj stranci ukazuje na to da bi birači možda bili voljni zanemariti raniju korupciju ako stranka ima uvjerljivu poruku i vođu koji je utjelovljuje. Iako Kicklov rejting nije visok, ljudi ga shvaćaju ozbiljno.
Za razliku od Strachea, školovanog zubnog tehničara koji je njegovao imidž playboya, Kickl je stroga pojava sa strašću prema triatlonu i drugim ekstremnim sportovima, koji za doručak jede nezaslađenu zobenu kašu s kiselim mlijekom.
Kickl je dio radio u sjeni
Nakon studija filozofije i političkih znanosti (nije diplomirao ni jedno ni drugo), Kickl je 1990-ih postao aktivan u Slobodarskoj stranci kao pomoćnik Jörga Haidera, tadašnjeg čelnika stranke koji je bio pionir mnogih strategija krajnje desnice, uključujući fokus na migracije, koje su stranke učinile relevantnom snagom diljem Europe.
Karizmatičan vođa za mnoge u Austriji, Haider, koji je poginuo u prometnoj nesreći 2008., doveo je Slobodarsku stranku u vladu 2000. kao mlađi partner ÖVP-u, što je izazvalo bijes diljem Europe i diplomatski bojkot od austrijskih partnera u EU.
Veći dio svoje političke karijere Kickl je radio u sjeni kao savjetnik i pisac govora. Zaslužan je za mnoge od najupečatljivijih - i kontroverznih - slogana stranke poput "Pummerin, a ne mujezin". Pummerin je nadimak masivnog zvona na vrhu katedrale svetog Stjepana u Beču.
Otvoreni antisemitizam
Izvorno je izliven od turskih topova zarobljenih tijekom osmanske opsade grada u 17. stoljeću. Neke Kicklove rečenice nisu bile samo uvredljive nego i otvoreno antisemitske i rasističke.
U govoru iz 2001., koji je sastavio za Haidera, napisao je rečenicu: "Ne znam kako netko po imenu Ariel može biti tako prljav", antisemitsku referencu na Ariela Muzikanta, tadašnjeg vođu austrijske židovske zajednice. Ariel je također robna marka deterdženta.
Unatoč općoj osudi Kicklove retorike (tijekom kratkog mandata ministra unutarnjih poslova 2018. pozvao je na "koncentraciju tražitelja azila na jednom mjestu" i promijenio naziv ustanove za registraciju azila u "centar za deportaciju"), njegov položaj unutar stranke samo se poboljšao.
U kampanji koristi isti nadimak kao Hitler
U nastojanju da privuče širu publiku također je ublažio neke od svojih rasističkih poruka, ali vrlo malo. Nedavno je započeo kampanju pod sloganom "Volkskanzler", odnosno narodni kancelar. Iako to može zvučati bezazleno, to je također bio nadimak koji je koristio Hitler.
"On je na putu uspjeha", rekao je Anton Pelinka, doajen austrijske političke znanosti. "Sadržaj onoga što govori je ekstreman kao i uvijek, ali način na koji to predstavlja je umjereniji."
Taj blaži pristup pomogao je FPÖ-u da gotovo udvostruči svoju potporu od posljednjih izbora 2019. Stranka je također postigla snažne uspjehe na nizu regionalnih izbora pridruživši se državnoj vladi uz ÖVP kao mlađi partner, što je bio proces koji je pomogao daljnjoj normalizaciji ekstremnog političkog programa.
Nasuprot tome, ÖVP je u defenzivi. Potpora stranci pala je na oko 20 posto, a gubitak regionalne potpore prisilio ju je na koaliciju s FPÖ-om.
Kurz i afera Pilnacek
Drama oko Kurza nije pomogla vladajućoj stranci. Sada poslovni savjetnik, bivši kancelar nedavno je pretrpio još jedan udarac nakon što je razotkrivena njegova povezanost s Renéom Benkom, uglednim austrijskim tajkunom za nekretnine.
Benko, čije je carstvo proteklih tjedana bankrotiralo u najvećem slučaju nelikvidnosti u austrijskoj povijesti, zaposlio je Kurza da privuče investitore s Bliskog istoka pristajući bivšem političaru zauzvrat platiti milijune.
A tu je i Kurzova uloga u aferi Pilnacek. Jutro kada je otkriveno tijelo bivšeg dužnosnika, Kurz je prekinuo svjedočenje na sudu kako bi izrazio šok rekavši da je s njim razgovarao noć prije o njegovom slučaju. "Vidio sam kako su ga tretirali posljednjih godina i vidio sam što mu je to učinilo", rekao je novinarima kasnije tog dana.
Međutim, Kurz nije mislio na način na koji je njegova vlastita stranka postupala s Pilnacekom, nego na tužiteljev progon Kurza. Kancelar je tako nesvjesno pokrenuo proces objave audiosnimke Pilnaceka nastale u restoranu.
Audio je snimio Christian Mattura, bivši političar koji je bio na večeri s Pilnacekom i odlučio tajno snimiti razgovor kada se počelo razgovarati o ÖVP-u. Kasnije je tvrdio da nije imao namjeru objaviti audiosnimku sve dok nije čuo Kurzove izjave, koje je smatrao licemjernima i grubim pokušajem da se Pilnacekov tragični kraj iskoristi za napad na tužitelje.
Politico se obratio Kurzu za komentar, ali ovaj je to odbio.
Snimka razotkrila vladajuće
Međutim, još veću šteta ÖVP-u nanio je njen šef parlamenta Wolfgang Sobotka. Na snimci je Pilnacek prstom upro u Sobotku, bivšeg ministra unutarnjih poslova i dugogodišnjeg moćnika ÖVP-a, jer je na njega vršio pritisak da prekine niz istraga protiv stranke.
"U svakom razgovoru Sobotka bi rekao: 'Nisi uspio, nisi ugasio istragu'", ispričao je Pilnacek na tajnoj snimci. "Ali to nije bilo moguće i ne bih to učinio. Živimo u zemlji zakona."
Sobotka je odbacio optužbe rekavši da s Pilnacekom nikada nije razgovarao o istragama koje su u tijeku, što je činjenica koju je, tvrdi šef parlamenta, tužitelj i sam potvrdio u svjedočenju u parlamentu. Sobotka je rekao da će svoju dužnost nastaviti obnašati "u skladu sa zakonom".
Kickl je u više navrata pozvao na Sobotkinu trenutnu ostavku govoreći mu izravno u parlamentu: "Ti nisi naš predsjednik."
"U iskušenju sam da kažem da je u usporedbi s vama Strache bio čovjek od časti", rekao je Kickl tijekom debate referirajući se na brzu ostavku svog prethodnika nakon što je video s Ibize postao javan. "Barem je znao što treba učiniti kada se suočio s optužbama."
Golema reputacijska šteta
Čini se da Sobotka namjerava čekati da istraga završi, što je taktika koja je prije upalila. Godine 2020. pokazalo se da je Novomatic, austrijska kasino grupa u središtu istrage o Ibizi, donirao 8000 eura komornom orkestru u Sobotkinom rodnom gradu Waidhofen an der Ybbs. Ravnatelj orkestra? Wolfgang Sobotka. Osporava bilo kakvu povezanost s donacijom.
Političarev afinitet prema klasičnoj glazbi također ga je inspirirao da unajmi pozlaćeni koncertni klavir za parlament u iznosu od 3000 eura mjesečno. Njegov ured branio je taj potez tvrdeći da su "umjetnost i kultura glavni prioritet u Austriji". Javnost ga ipak nije prihvaćala, a Sobotka je na kraju popustio pod pritiskom da klavir zamijeni standardnim crnim modelom.
Popravljanje reputacijske štete bilo je teže. Oko 80 posto birača u njega nema povjerenja, pokazala je nedavna anketa po kojoj je Sobotka na posljednjem mjestu među austrijskim političarima. Sobotka je, baš kao i Kurz, odbio dati komentar za Politico.
Do sada je Sobotka odbijao podnijeti ostavku. Time politički samo pomaže Kicklu, kojem Sobotka služi kao glavni dokaz u nabrajanju svega što nije u redu s drugim političkim strankama. Kickl razumije da - s obzirom na njegovu prednost u anketama - samo treba čekati. "Ludilo će uskoro završiti", obećao je svojim simpatizerima u Grazu. "Spas je blizu."