VIŠE ili manje svaki narod možemo okarakterizirati u jednoj ili par riječi. Amerikanci su radoholičari, Nijemci su pedantni, Talijani opušteni, a Hrvate u toj podjeli zapada nešto što ćemo zvati superpametni. No, zanimljivo, ta super-pamet ne dolazi od završavanja visokih škola, čitanja znanstvenih časopisa i knjiga, proučavanja svijeta putovanjima, duhovnim spoznajama ili razvojem visoke tehnologije. Super-pamet je nešto s čime se Hrvat rađa.
Znaju sve iako nikad nisu bili dalje od Trsta
Super-pamet vam je dovoljna da znate sve o svim narodima i zemljama, makar u životu niste pogledali iza Trsta, a od karata znate čitati samo one igraće, a ne zemljopisne. Dovoljna je da uz pivo znate nogomet bolje od svih izbornika. Super-pamet vas podržava u poslovnom modelu u kojem mislite da će posao s turizmom vječno rasti. Počinje to već u mladosti, gdje super-pamet smatra da je bolje prepisati nego naučiti. Nastavlja se onda modelom gdje je bolje zarađivati u kladionici koristeći super-pamet nego raditi. Ukratko, super-pamet vam omogućava da sjednete na neku rivu, korzo ili ispred kafića i uvjereno imate znanja o svemu uz poznavanje gotovo ničega. Uvjereno smatrate da znate više od svih nobelovaca, akademika i Billa Gatesa, ali prezirete put do stjecanja znanja, a pogotovo one koji neko znanje stvarno i imaju.
Naravno, uz super-pamet ide i super-pouzdanje. Misao da ćete "razbiti sustav" kladionica. Da ćete bolje znati ulaganja nego onaj s američkom MBA diplomom. Svojevremeno, dok petljanje po autima nije postalo komplicirano, super-pamet se ostvarivala u tome da motor ili Yugića "frizirate" na par desetaka konja više, ali pri tome zaboravite ojačati i kočnice. Nešto bliže našem vremenu, super-pamet je značila ulaganje u apartman u favelama, uz misao da će turisti vječno dolaziti u sve većem broju, tj. da se u nesigurne destinacije, revolucijama uhvaćena Afrika, štrajkovima Grčka ili političkim nestabilnostima Turska, nikada neće vratiti.
Kako izgleda super-pamet Hrvata u doba korone?
I onda, super-pamet dođe u doba korone. Kako smo ponešto saznali o virusu, postoji par temeljnih pravila. Prvo, treba prati ruke. Obična sapunica razara ovojnicu virusa i čini ga neškodljivim. Drugo, treba izbjegavati zatvorena mjesta, a ako se baš ne može nositi maske – ako ih nose svi - čak i one obične bitno smanjuju mogućnost zaraze. Treće, ne treba se rukovati. Četvrto – na otvorenom prostoru treba držati razmak. I to je uglavnom to, nekoliko vrlo jednostavnih pravila koja bitno smanjuju mogućnost zaraze ovim virusom. U međuvremenu smo, naime, naučili da se virus širi kapljično, laički rečeno, kapljicama sline (a ne aerosolno, bitno manjim česticama).
Uglavnom, ove jednostavne i ne pretjerano teške mjere dovoljne su za bitno smanjiti mogućnost zaraze covidom u normalnim okolnostima. Hrvatska je uspješno manje-više izgurala virus iz svojih granica.
No onda se pojavila želja za turističkim devizama i kumulativno predizborna kampanja. Stvar je postala sumnjiva već prošli tjedan – ako sve ove tisuće turista dolaze na Jadran automobilima i ako su ljudi umorni i odmarališta uz autocestu su puna (a bila su), kako drže distancu u relativno ograničenim kapacitetima prostorija pumpi i njihovih sanitarnih prostorija? Uopće, što će biti kada otvorimo granice ljudima iz država u kojima je korone puno više?
Što znaju budale iz ATP-a i WTA?
A onda je došao i Adria Tour. Ne igra se ni ATP ni WTA, ali, eto, mi smo superpametni pa ćemo organizirati Adria Tour, jer što znaju ovi iz ATP-a i WTA? Svaki pošteni Hrvat zna više od jednih, a ako ima u rukama i pola litre piva, zna više i od ATP-a i WTA zajedno.
I tako, na brzinu organiziraše Adria Tour, jer, eto, dobra je to promocija (a što bolje napraviti i za glasove na Jadranu nego pokazati kako se privlače turisti). No, kako super-pamet pada čim su blizu neke kamere i mikrofoni, lijepo su se skoro svi rukovali, pa su se onako prijateljski, jedan uz drugog, naslikavali, pa gledali turnir bez onih praznih mjesta i metar i pol razmaka.
Plenković je ostvario svoj cilj, "veliku promociju Zadra i Hrvatske u svijetu"
U međuvremenu, kako je stvar super-pameti, čini se, raširena po Balkanu, saznajemo da je prvi dio Adria Toura odigran u Beogradu, gdje se vesela ekipa tenisača lijepo zabavljala u noćnom klubu. Pohvališe se poslije i partijanjem u Zadru. Onako prijateljski, uz grljenja.
>> Korona raspašoj u zadarskom restoranu: Zaraženi Ćorić pjevao s bendom
Tehnički premijer Plenković je definitivno ispunio cilj: "Odjek ovog događaja bit će velika promocija Zadra i Hrvatske u svijetu", rekao je u subotu Plenković, ni ne znajući koliko je u pravu. Adria Tour, posebno ovaj zadarski dio, jer, kako smo rekli, dio je bio u Beogradu i već taj je bio na svim naslovnicama. I naravno, na svim je naslovnicama svjetskih medija i sada koji pišu kako se u Hrvatsku vratila korona. Hrpa ljudi, sportske aktivnosti, partijanja, grljenja, rukovanja, sjedenja u gužvi... ma što je uopće moglo poći krivo?
Istina koju ne želi reći nijedan političar, a malo koji Hrvat želi čuti
Sve to u očajničkoj nadi povratka turizma, jer nitko od relevantnih političara i potencijalnih novih političara ne želi reći jednostavnu istinu – ne može pola države živjeti od turizma. Ne želi reći, jer većina to ne želi čuti. Cijela priča negiranja opasnosti od korone (ako izuzmemo pristalice teorija zavjere) svodi se na očajničku želju da sve ostane kako je i bilo – da novci od turizma gotovo padaju s neba. A to tako više ne ide niti će u budućnosti ići.
Između super-pameti i budale vam, u biti, i nema neke razlike.