Kako su uspjeli: Švedska

Foto: 123rf

SREDINOM 19. stoljeća Švedska je bila siromašna zemlja na periferiji Europe, preživljavalo se od poljoprivrede, no zahvaljujući brojnim prilagodbama (da ne kažemo reformama) uspjeli su se "priključiti" globalnom razvoju, pratiti industrijske revolucije te se transformirati u jednu od najboljih zemalja svijeta.

Danas Švedska ima oko 10 milijuna stanovnika, BDP po stanovniku iznosi preko 51 tisuću dolara, što je svrstava među najbogatije zemlje. Iako ima vrlo snažnu industriju, čak 65 posto BDP-a čine usluge dok industrija sudjeluje s 33 posto, a poljoprivreda sa samo 1,6 posto. Slično je i s radnom snagom koje čak 86 posto radi u sektoru usluga, u industriji 12 posto, a u poljoprivredi samo 2 posto.

Krajem 19. stoljeća uhvatili vlak industrijske revolucije

Industrijsku revoluciju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće Švedska je iskoristila za uskakanje u vlak koji će ih kroz naredna desetljeća odvesti na svjetski vrh. 1900. godine pedeset posto Šveđana bilo je vezano za poljoprivredu, no novi, moderniji strojevi omogućili su modernizaciju i tog sektora, ali i razvoj ostalih sektora, pa su ubrzo postali veliki izvoznici čelika, željeza i drveta. Započeo je snažan razvoj industrije i izvoza kojem je pogodovao i uspon europskih ekonomija, koje su generirale veliku potražnju za švedskim proizvodima. U to vrijeme nastala su i mnoga dionička društva, danas multinacionalne kompanije poput Ericssona, ABB-a itd.

Početkom 20. stoljeća veliki poticaj razvoju industrije dalo je i korištenje još jednog resursa - vode, odnosno rijeka i vodopada na sjeveru zemlje, koji su iskorišteni za proizvodnju relativno jeftine električne energije. Jeftina energija omogućila je švedskoj industriji konkurentnost na globalnom tržištu. Tada su postavljeni temelji švedske industrije temeljene na inženjerstvu, rudarstvu, proizvodnji čelika i drva, čije konture prepoznajemo još i danas.

Naravno, kroz povijest nije sve išlo glatko, no Švedska se kroz faze razvoja, uglavnom uspješno, prilagođavala promjenama, što joj je osiguralo dugoročni uspjeh.

Iako nije sudjelovala u Prvom i Drugom svjetskom ratu, oni su imali značajan utjecaj na njihovu ekonomiju.



U razdoblju nakon Prvog svjetskog rata uslijedila je snažna kriza švedske ekonomije, koja je izbila 1921. godine. Nezaposlenost je porasla na 30 posto, proizvodnja pala za 25 posto, mnoga poduzeća su bankrotirala i to je bilo jedno od najtežih razdoblja za švedsku industriju.

Nakon toga uslijedilo je nekoliko godina oporavka, nakon čega 1929. godine u SAD-u izbija "Velika depresija", ekonomska kriza koja se prelila na svijet, te ponovno u Švedskoj početkom 30-ih godina dolazi do problema. Nezaposlenost raste na 25 posto nakon što je došlo do snažnog pada izvoza zbog manjka potražnje na inozemnim tržištima.

Švedska je 1931. snažno devalvirala svoju valutu u odnosu na dolar, time su pokušali dati podršku izvozu, i to je najbolje iskoristio drvni i rudarski sektor. Početkom 30-ih godina učinjeni su i prvi koraci k uspostavi tzv. "švedskog modela" - politika je željela preuzeti veću odgovornost za socijalne probleme i utjecati na poslovne cikluse.

Uspostava "švedskog modela"

Nakon Drugog svjetskog rata uslijedilo je razdoblje ekonomskog procvata. Švedska nije sudjelovala ni u ovom ratu te su njihova industrijska postrojenja i radna snaga ostali netaknuti, što im je dobro došlo u poslijeratnoj obnovi Europe.

"Švedski model" je tada nastao kao povijesni kompromis između socijaldemokratske vlade i industrijskog sektora koji je u privatnom vlasništvu, i predstavljao je srednji put između planske ekonomije i kapitalizma. Velike kompanije su u privatnom vlasništvu, izuzev nekih državnih monopola, te se paralelno razvijao privatni sektor. Znači, ukratko, velika industrija u privatnom vlasništvu, veliki javni sektor financiran porezima, jaki sindikati te je država s aktivnom ulogom kroz razne politike na tržištu rada.

U početku, stvar je dobro funkcionirala. Od radnih 50-ih godina do kraja 70-ih Švedska je jedna od najuspješnijih zapadnih zemalja. U razdoblju od 1960. do 1965. prosječni rast BDP-a iznosio je 5,3 posto, dok je produktivnost rasla po stopi od 5,6 posto godišnje.

source: tradingeconomics.com

No tijekom 60-ih godina dolazi do snažnih promjena na tržištu rada iako je u poslijeratnim godinama nezaposlenost bila vrlo niska, samo 2 posto.eke industrije, poput tekstila i kože su ipak "popustile" pod pritiskom međunarodne konkurencije. Tijekom 60-ih i 70-ih godina dolazi do snažnog rasta javnog sektora, i sustava socijale što je povećalo pritisak na porezni sustav. Švedska je i danas poznata po relativno visokom poreznom opterećenju.

Tijekom 70-ih godina ponovno stižu problemi. Izvozno orijentiranu Švedsku snažno je pogodila "nafta kriza" iz prve polovice 70-ih godina. Pad globalne ekonomske aktivnosti izgurao je na površinu probleme, koji nisu bili vidljivi dok je ekonomija snažno rasla 60-ih godina. Visoki porezi i razne regulacije sada su postale preveliko opterećenje. Vlada je 70-ih pokušavala subvencijama spašavati čeličane i brodogradilišta (zvuči poznato), no to se pokazalo samo kao kratkoročno rješenje za održavanje zaposlenosti. Pokušali su i s devalvacijom valute, koja je kratkoročno podigla konkurentnost neki sektora, no ni to nije bilo dugoročno rješenje problema.

Nakon krize početkom 90-ih uvode strogu kontrolu trošenja javnog novca

Rješenje je stiglo tijekom 80-ih godina u vidu deregulacije. Švedska je tijekom 80-ih shvatila da ako želi povećati konkurentnost na globalnom tržištu da mora deregulirati brojne sektore.

Uslijedile su godine ekonomskog rasta, sve do devedesete kada se Švedska suočila s pucanjem nekretninskog balona, koji je nastao nakon deregulacije financijskog tržišta i snažnog porasta kreditiranja, no Švedska je tada napravila novi zaokret.

Nakon te krize uvode uravnoteženi proračun, državna potrošnja se ograničava s ciljem dovođenja javnih financija u pozitivu.

Prvo je 1996. uvedeno ograničenje javne potrošnje, što je naišlo na široku podršku svih političkih opcija - i desnih i lijevih. Cilj je bio proračunski suficit kako se ne bi akumulirao javni dug i prenosio na sljedeće generacije.

Nakon toga, 2007. godine uspostavljeno je Vijeće za fiskalnu politiku, sastavljeno od stručnjaka koji imaju zadaću kontrolirati je li državna potrošnja u skladu ciljevima rasta, zaposlenosti i dugoročne održivosti javnih financija.Švedska je time postala jedan od financijski najodgovornijih zemalja Europe. Javni dug je oko 40 posto BDP-a. Proračunski prihodi veći su od rashoda (274 milijarde USD / 270 milijardi USD)

Moderna ekonomija

Pametno upravljanje javnim financijama omogućilo im je i da tijekom i nakon posljednje globalne krize izbjegnu iznenadne rezove a uspjeli su čak i snižavati poreze.

Švedska je danas moderna ekonomija, okrenuta visokim tehnologijama. Mnoge, danas globalno poznate tehnološke kompanije, nekad start-upi, poput Skypea i Spotifyja, imaju korijene u Švedskoj.

Iako je Stockholm glavni grad i poslovni centar Švedske, i ostali dijelovi su vrlo razvijeni - jedina su zemlja Europske unije u kojoj sve regije imaju BDP iznad prosjeka.