ZAMISLITE na trenutak kako je živjeti u Ukrajini pet tjedana nakon početka brutalne ruske invazije. Bombe, krvoproliće, traume. Nema škole za vašu djecu, nema zdravstvene skrbi za vaše roditelje, nema sigurnog krova nad glavom u mnogim dijelovima zemlje. Biste li pokušali pobjeći? Deset milijuna Ukrajinaca je učinilo upravo to, prema podacima Ujedinjenih naroda, piše BBC.
Većina njih potražila je utočište u drugim područjima Ukrajine, za koja se vjeruje da su sigurnija. Ali više od tri i pol milijuna ljudi pobjeglo je preko granice. Uglavnom su to žene i djeca, jer je ukrajinska vlada propisala da muškarci mlađe od 60 godina moraju ostati i boriti se.
Raseljene i dezorijentirane izbjeglice, često bez ideje kamo dalje, prisiljene su vjerovati strancima. Ratni kaos je sada iza njih, ali činjenica je da ni izvan Ukrajine nisu sasvim sigurni.
"Za grabežljivce i trgovce ljudima rat u Ukrajini nije tragedija. Oni to vide kao priliku, a mete su žene i djeca", upozorio je na Twitteru glavni tajnik UN-a António Guterres.
"Rat je savršen za trgovinu ljudima"
Trgovina ljudima postojala je u Ukrajini i susjednim zemljama u vrijeme mira. Magla rata savršena je zaklon za širenje poslovanja.
Karolina Wierzbińska, koordinatorica Homo Fabera, organizacije za ljudska prava sa sjedištem u poljskom Lublinu, kaže za BBC kako je zabrinuta za djecu.
Mnoga su djeca otputovala iz Ukrajine bez pratnje. Neujednačeni procesi registracije u Poljskoj i drugim pograničnim regijama, osobito na početku rata, imali su za posljedicu nestanak djece, pa njihovo trenutačno boravište nije poznato.
BBC-jeva ekipa pošla je do poljsko-ukrajinske granice da se sama uvjeri. Na željezničkoj stanici, poznatoj po dolascima izbjeglica, zatekli su košnicu aktivnosti. Žene zbunjenog izgleda i uplakana djeca bili su posvuda uokolo.
Mnoge su tješili volonteri i nudili im toplu hranu iz industrijskih lonaca. Volonteri su bili vidljivo označeni. Dosad je sve dobro organizirano, zar ne? Pa, ne baš.
"Tražili su lijepe žene koje su namjeravali prodati u seksualno roblje"
Novinari su upoznali Margheritu Husmanov, ukrajinsku izbjeglicu iz Kijeva u ranim 20-ima. Stigla je na granicu prije dva tjedna, ali je odlučila ostati, kako bi spriječila da druge izbjeglice padnu u pogrešne ruke.
Na pitanje osjeća li se ranjivom, odgovara: "Da. Zato se posebno brinem za njihovu sigurnost. Žene i djeca dolaze ovamo iz strašnog rata. Ne govore ni poljski ni engleski. Ne znaju što se događa i vjeruju u ono što im tko kaže. Svatko se može pojaviti na ovoj stanici. Prvog dana, vidjeli smo tri muškarca iz Italije. Tražili su lijepe žene koje su namjeravali prodati u seksualno roblje. Pozvala sam policiju i pokazalo se da sam bila u pravu. Nije bila paranoja. Užasno je".
Margherita kaže da su lokalni dužnosnici sada malo organiziraniji. Policija redovito patrolira stanicom. Muškarci s kartonskim natpisima za primamljiva odredišta, često prisutni u prvih nekoliko tjedana dolaska izbjeglica, uglavnom su nestali. No, kako se doznaje iz brojnih izvora, drugi nedobronamjerni pojedinci sada se predstavljaju kao volonteri.
Ovo je Jelenina priča
Jelena Moskvitina oglasila se na Facebooku kako bi ukazala na ovo. Sada je na sigurnom u Danskoj, pa je za BBC razgovarala preko Skypea. Njezino iskustvo je zastrašujuće.
Ona i njezina djeca prešli su u susjednu Rumunjsku iz ratom razorene Ukrajine. Tražili su prijevoz dalje od granice. Lažni volonteri u centru za izbjeglice pitali su je gdje je odsjela. Došli su kasnije tijekom dana i agresivno joj rekli da je Švicarska najbolje mjesto za odlazak i da će je odvesti tamo, s kombijem punim drugih žena.
Jelena kaže da su muškarci nju i njezinu kćer gledali nekako na prljav način. Kći joj se skamenila. Zamolili su je da im pokaže sina koji je bio u drugoj sobi. Dobro su ga promotrili. Potom su inzistirali da putuje ni s kim drugim osim s njima, a naljutili su se kad je zatražila da vidi njihove osobne iskaznice.
Kako bi udaljila muškarce od svoje obitelji, Jelena je obećala da će se pojaviti kada druge žene budu u kombiju. Ali čim su otišli, priča ova Ukrajinka, zgrabila je svoju djecu i pobjegla.
Elżbieta Jarmulska, živahna poljska poduzetnica, osnivačica je Inicijative Women Take The Wheel. Njezin je cilj, kaže, ukrajinskim izbjeglicama omogućiti "balon sigurnosti".
"Te žene su već toliko toga prošle, hodale su ili se vozile kroz ratnu zonu, a onda su ovdje izložene strahu i eksploataciji? Nemam riječi", kaže Jarmulska.
Do sada je regrutirala više od 650 Poljakinja, koje voze do poljsko-ukrajinske granice, kako bi izbjeglicama ponudile siguran prolaz.
Elżbieta u izbjegličkom centru pokazuje dužnosnicima svoju osobnu iskaznicu i dokaz o prebivalištu, prije nego što pita želi li netko prijevoz do Varšave. Auto se odmah napunio. Putnici su izbjeglica Nadia i njeno troje djece. Elżbiet je smjestila obitelj u svoj pažljivo opskrbljeni automobil, nudeći maloj djeci vodu, čokoladu i tablete za mučninu ako im zatrebaju.
Nadia u međuvremenu priča o svom opasnom putovanju iz Harkiva. Sada u Poljskoj, tako joj je laknulo što ima posla s vozačicom. Čula je na ukrajinskom radiju za rizike trgovine ljudima i iskorištavanja. Ali ipak je došla. Njen dom je granatiran. Ratni rizici bili su neposredniji.
Elżbiet slijedi najbolje interese izbjeglica. Ali sigurno napuštanje granice ne znači da je opasnost za njih prošla. Većina izbjeglica nada se da će otići kući čim prestane nasilje. Tijekom sljedećih dana, tjedana, čak i mjeseci, negdje trebaju spavati, jesti, poslati djecu u školu, te pronaći posao kako bi se uzdržavali. Te potrebe čine izbjeglice ranjivima.
"Lako možeš završiti radeći nezamislive stvari kad si na dnu"
Čelnici Europske unije jednoglasno su odobrili otvaranje tržišta rada, škola i pristupa zdravstvenoj skrbi za Ukrajince, ali kako ističu skupine za ljudska prava, izbjeglicama je potrebna pomoć da se registriraju i informiraju o svojim pravima.
Jedna od volonterki na poljsko-ukrajinskoj granici kaže kako lako možeš završiti radeći nezamislive stvari kad si na dnu, bez prijatelja i trebaš novac. Ova žena je namamljena na prostituciju dok je bila mlađa. I to je, kaže, veliki dio razloga zašto sada pomaže ukrajinskim izbjeglicama.
"Želim ih zaštititi. Želim ih upozoriti", rekla je za BBC, ne želeći otkriti ime. Od tada je promijenila svoj život i ne želi da njezina djeca znaju za njezinu prošlost.
Pet tjedana nakon ruskog napada na Ukrajinu, procesi kojima se diljem Europe provjeravaju oni koji tvrde da pomažu Ukrajincima još uvijek su daleko od pouzdanih.
Organizirani kriminal, što trgovinu seksom i organima, te često i robovski rad, nije jedina prijetnja. Izbjeglice iskorištavaju i pojedinci. Ljudi u Poljskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugdje otvorili su svoje domove izbjeglicama, većina s najboljim namjerama. Ali, nažalost, ne svi.
Na društvenim mrežama je BBC pronašao objavu Ukrajinke koja je pobjegla u Düsseldorf u Njemačkoj. Muškarac koji joj je ponudio sobu zaplijenio joj je osobne dokumente i zahtijevao da mu besplatno očisti kuću. Tada je počeo tražiti i seks. Ona je to odbila, a on ju je izbacio na ulicu.
Irena Dawid-Tomczykkids, izvršna direktorica varšavskog ogranka nevladine organizacije La Strada za borbu protiv trgovine ljudima, kaže da je ova priča uobičajena. Takve stvari se događaju, u ratu i u miru. Ali lavina žena i djece koji pristižu iz Ukrajine znači da slučajevi izrabljivanja i zlostavljanja eskaliraju.
"Nisu samo muškarci makroi, trgovci ljudima i zlostavljači"
Posebno je zabrinuta za izbjegle tinejdžerice: "Svi poznajemo tinejdžerice, zar ne? One su nesigurne. Žele prihvaćanje i priznanje. A ako su izbjeglice, koje su daleko od kuće i prijatelja, još ih je lakše iskorištavati. Djevojke bi mogle voljeti pažnju koju im pridaju stariji muškarci. Ili će im se predstaviti cool djevojka njihovih godina, koja ima sjajnu odjeću i poziva ih na zabave. Tako sve počinje. Ne zaboravite, nisu samo muškarci makroi, trgovci ljudima i zlostavljači".
Poticajni faktori zbog kojih bi Ukrajinke mogle prihvatiti naizgled velikodušne online ponude da riješe svoje poteškoće također se višestruko povećavaju u vrijeme rata. Ne otkrivajući identitete, Irena otkriva slučaj za slučajem na kojem La Strada Poljska radi - Ukrajinkama su se nudile avionske karte za Meksiko, Tursku, UAE, a da nikada nisu srele muškarce koji su ih pozvali.
"Moji kolege pokušavaju nagovoriti 19-godišnju djevojku da se ne pridruži svojoj prijateljici u kući jednog muškarca. Ona zna da joj je prijateljica pretučena, ali muškarac je zove na mobitel, obećava svašta i nudi poklone", govori Irene za BBC i nastavlja:
"Ako ipak inzistiraju da odu, molimo djevojke da se barem prijave lokalnim vlastima. Ako ne, imaju naš broj telefona. Nadam se da će nas moći nazvati ako nas zatrebaju".
Vlade diljem Europe obećale su solidarnost s Ukrajinom. Organizacije za ljudska prava žele ishoditi bolju brigu o onima koji bježe da bi spasili svoje živote. Potrebna im je zaštita.