Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
OVO je ljeto u posljednjih 20-ak godina najgore po pitanju požara. Gotovo cijelo ljeto Dalmacija gori, kako na kopnu tako i na otocima. Tijekom ove sezone već je nekoliko osoba privedeno zbog podmetanja požara.
>> VELIKA ANALIZA Zašto Dalmacija gori već tjednima?
Iako do požara vrlo lako može doći zbog ljudske nepažnje, pogotovo kad puše bura, sve se češće govori o namjernom podmetanju požara.
Kako piromanima stati na kraj? O tome smo porazgovarali s ravnateljem Psihijatrijske bolnice u Vrapču, dr. Vladom Jukićem.
U 40 godina rada 3 slučaja piromana
Odmah na početku nam je rekao da se u 40 godina rada susreo sa samo tri pacijenta kojima je dijagnosticiran poremećaj piromanije.
Piromanija je, kazao nam je dr. Jukić, poremećaj poput kleptomanije. I dok kleptomani imaju potrebu krasti, piromani imaju potrebu za paljenjem, podmetanjem vatre i promatranjem požara.
Kao i kod drugih poremećaja kontrole impulsa, piroman ne podmeće vatru zbog nekih dodatnih motiva kao što su osveta, osiguranje ili politička ideologija, već samo zbog zadovoljstva koje pritom doživljava.
"Oni osjećaju uzbuđenje kad potpaljuju i gledaju vatru. Iako to rade iz poriva, a ne da prouzroče štetu, to ne znači da ne znaju što rade. Taj poremećaj ipak ne dovodi pojedinca u stanje u kojem se ne može kontrolirati, odnosno da ne zna što radi. Piroman je u pravilu odgovoran za svoje ponašanje. Često se događa i da vatru pale neki pravi duševni bolesnici, a onda se može govoriti o smanjenoj ubrojivosti. No tu nije riječ o piromanu, već o duševno bolesnoj osobi.
Mogu reći kako je vrlo mali broj piromana među onima koji izazivaju požare. Više je tu potpaljivača koji namjerno žele praviti nered. Piromane se zapravo najmanje može spriječiti psihijatrijskim sredstvima, već tu trebaju posao odraditi druge institucije poput policije", rekao je dr. Jukić.
"Piromani su nepoznata priča i psihijatrima"
Također kaže kako u svom dugogodišnjem radu ima jako malo iskustva u liječenju piromana, budući da oni nikad ne dođu sami zatražiti pomoć.
"Mogu reći da nema razrađene psihoterapeutske tehnike koja bi mogla rješavati poremećaj piromanije. Zapravo je jako teško razlikovati pravog piromana od onog koji zna zašto je to učinio, odnosno od običnog kriminalca.
U ta tri slučaja u kojima je bio dijagnosticiran poremećaj piromanije, svi su bili uhvaćeni u paljenju vatre i poremećaj smo im ustanovili tijekom ispitivanja, pa im je sud uz drugu kaznu izrekao i mjeru liječenja. Međutim, njihov odnos prema terapiji bio je indiferentan i formalan, tako da su piromani nepoznata priča i nama psihijatrima", kazao je dr. Jukić.