Budući da je agresorski rat ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine već uvelike ušao u treću godinu, postavljaju se pitanja je li moguća bilo kakva vrsta mira ili pobjede. Mnogo ovisi, naravno, o tome kako netko definira te pojmove. Putinov je izričiti cilj eliminirati Ukrajinu kao neovisnu nacionalnu državu i podvrgnuti je ruskoj kontroli.
Ipak, nakon dvije i pol godine i goleme mobilizacije vojnih resursa i ljudstva, Rusija kontrolira samo oko 18% teritorija Ukrajine, a većina toga je okupirana još 2014. Suprotno Putinovim ratnim ciljevima, invazija je bila bijedni neuspjeh.
Putinov ratni cilj se čini nedostižnim
Može li se to promijeniti? Da bi ruska pobjeda bila iole moguća, Zapad bi trebao prekinuti sve oblike podrške Ukrajini - financijske i vojne - a ukrajinski narod bi trebao izgubiti volju za otporom. Bez bilo kojeg - vjerojatno oba - od ovih ishoda, Putinov ratni cilj se čini nedostižnim.
Nema znakova gubitka volje kod Ukrajinaca. Dok manjina ispitanika u anketama kaže da bi mogli prihvatiti neke teritorijalne ustupke kao cijenu za okončanje rata, ti gubici nisu ni blizu uklanjanja Ukrajine sa zemljopisne karte.
Mnoge milijarde dolara koje su pristigle u Ukrajinu iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država i drugdje bile su ključne i zaista su utemeljena pitanja hoće li se takva podrška nastaviti ako se bivši američki predsjednik Donald Trump u studenom vrati u Bijelu kuću. Ali treba imati na umu da čak i veći iznosi koji dolaze iz Europske unije predstavljaju u prosjeku nešto više od 0.3% BDP-a za svaku državu članicu. Bez znakova da politička volja Europljana slabi, ta bi se potpora možda mogla povećati bude li potrebno.
Štoviše, europska proizvodnja streljiva se povećava i predviđa se da će proizvodnja sljedeće godine doseći dva milijuna topničkih granata. Čini se da se Rusija u međuvremenu muči s povećanjem proizvodnje i sve se više oslanja na streljivo iz Sjeverne Koreje.
Rusi nisu izveli nijednu uspješnu veliku ofenzivu od početka rata
Ruske oružane snage nisu uspjele izvesti nijednu uspješnu ofenzivnu operaciju velikih razmjera od prvih tjedana rata. Iako su sigurno pokušali - krenuvši na Harkiv ovog ljeta - više puta nisu uspjeli. Većina ruskog napretka postignuta je uništavanjem manjih gradova.
Imala je i ukrajinska vojska svojih izazova. Uspjela je potisnuti Rusiju oko Hersona i Harkiva 2022. godine, ali je zatim njena dugo očekivana protuofenziva u ljeto 2023. spektakularno propala. Ipak, nedavna iznenadna ofenziva na rusku regiju Kursk pokazala je nove i impresivne sposobnosti te podsjetila svijet na hrabrost i prilagodljivost ukrajinskih snaga.
Međutim, kako stvari stoje, čini se da ukrajinska vojska ima male šanse osloboditi teritorij koji je Rusija okupirala. Moglo bi se ponoviti uspjeh operacije Kursk negdje duž bojišnice, što bi imalo važne političke implikacije; ali postizanje održivih rezultata izvan toga bit će izazovno.
Dva uvjeta za trajni mir
Sve dok Putin i njegov unutarnji krug vjeruju da mogu samljeti volju Ukrajinaca i njihovih zapadnih saveznika, rat će se nastaviti. Ali kad shvate da se to neće dogoditi i da je Rusija na putu sve bržeg propadanja, stvari će se promijeniti. Iako se to vjerojatno neće dogoditi ove godine, nije nemoguće da se dogodi 2025. Tada se, možda, može zamisliti neka vrsta privremenog dogovora kojim bi završile borbe, iako bez osiguranja "pobjede" bilo kojoj strani.
Međutim trajni mir je izazovniji zadatak. Mislim da to neće biti moguće dok se ne ispune dva uvjeta. Prvo, Putin bi morao izgubiti vlast. On kontrolira Kremlj i rusko društvo željeznim stiskom i previše je vezan za svoju imperijalnu opsesiju da bi ikada prihvatio pravi mir. Drugo, budućnost Ukrajine mora biti čvrsto osigurana članstvom u EU i pouzdanim zapadnim sigurnosnim aranžmanima.
Tada, i samo tada, mir bi mogao biti moguć. Takav bi ishod bio pobjeda ne samo za Ukrajinu već i za Rusiju. Oslobođena samodestruktivnih imperijalnih projekata, konačno bi mogla početi raditi na tome da postane normalna, prosperitetna nacionalna država 21. stoljeća.
© Project Syndicate 2024.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala