Foto: FAH, Index
ZNATE li zašto će Brkić postati ministar? Milijan Brkić zvani Vaso postat će ministar kako bi se Hrvatskoj pokazalo da pošteni rad nije važan – nego je važno biti u stranci i gurati se stepenicama stranke koja će vas onda zaštititi. Postat će ministar kako bi se pokazalo da stručnost nije bitna, već je bitna forma. Postat će ministar kako bi se znalo tko je tu da bi vladao, a tko su ovce koje su tu da bleje i plaćaju porez. Postat će ministar kako bi HDZ pokazao da može sve.
Postat će ministar i kako bi još pokoji sposobni otišao za Njemačku i Kanadu, jer ljude s prepisanim diplomama nerviraju ljudi koji su do diploma pošteno došli.
Milijan Brkić zvani Vaso postat će ministar upravo kako bi se pokazalo da je Hrvatska u kojoj sada živite jedina moguća Hrvatska i kako bi se u vama ubila bilo kakva nada da je neka druga Hrvatska moguća. Jer, neka druga Hrvatska, Hrvatska u kojoj se cijeni znanje, rad i zalaganje – nije Hrvatska Karamaka, Brkića, Josipe Rimac i ostalih iz sadašnje vrhuške HDZ-a.
I na kraju – Milijan Brkić će postati ministar upravo radi nesposobnosti SDP-a koji je time doveo HDZ na vlast. I bit će ministar s umjetnom diplomom upravo kako bi pokazao da je umjetna, lažna Hrvatska kakvu ovaj HDZ nudi, jedina moguća.
Prepisivanje je kićenje tuđom pameću
Svi mi koji se nastavničkim poslom bavimo, od nastavnika u osnovnoj, preko nastavnika u srednjoj školi, pa do onih koji su nastavnici na fakultetima i visokim školama poput autora ovog teksta, svi mi naše učenike i studente učimo da je jedan od najvećih krimena – prepisivanje.
Prepisivanje znači kićenje tuđom pameću, tuđim radom, znači dolazak do ocjena i diploma na način koji nije zaslužen, koji nije pošteno odrađen i koji neće dovesti do rezultata u znanju, već samo na papiru.
Prepisivanjem se uništava sve: i trud onoga koji je prvi napisao tekst, i trud studenta koji nije prepisivao, ali i nestaje moral onoga koji je prepisivao. Ruši se usput i rejting nastavnika, ali i ustanove u kojoj radi.
U zapadnim državama prepisivanje se smatra nečim tako ogavnim da studenti sami prijave onoga koji prepisuje. Jasno je zašto: sutra će taj bez znanja inače imati istu diplomu i biti konkurencija onima koji su pošteno radili, a i još kako uza diplomu ne ide znanje – srušit će razinu cijele škole ili fakulteta. A ljudi koji pošteno rade, ne žele da im neradnici i prepisivači sutra kroje sudbinu.
U nas je to, nažalost, prilično drugačije – u mnogih se smatra normalnim prepisati, doći do željene ocjene bez rada i bez truda, ne raditi na znanju, već na formalnoj diplomi. Prepisivanje je upravo jedna od stvari zašto ovoj zemlji ide kako ide (a ne ide) – znanje se ne cijeni, već snalaženje. Snaći se može pojedinac – ali „snalaženje“ na razini nacije dovodi do rezultata kakve upravo Hrvatska pokazuje.
I u toj i takvoj zemlji – predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko za ministra predloži ni manje ni više nego čovjeka koji je prepisao oko 70% svog diplomskog rada.Da ne bude zabune – Brkić je zaista prepisao diplomski. Kratko i jasno – unatoč presudi kojom je u srpnju 2015. godine Upravni sud u Zagrebu nepravomoćno ukinuo rješenje Visoke policijske škole, koja je zbog plagiranja poništila diplomski rad Milijana Brkića, Brkić je plagirao oko 70% svog diplomskog rada.
Sutkinja Upravnog suda Tamara Bogdanović u čitanju je presude istaknula da je 70 posto Brkićevog diplomskog rada prepisano. Zašto je rješenje o oduzimanju diplome ukinuto, tj. Brkiću je ostavljena diploma?
Jednostavno je – proceduralna pogreška, slučajna ili namjerna. Naime, rješenje o ukidanju stručnog zvanja Milijana Brkića 18. ožujka 2014. donio je dekan Visoke policijske škole, a 29. siječnja iste godine Visoka policijska škola internim pravilnikom odlučila je da u ovakvim situacijama odlučuje Stručno vijeće. Odluku nije donijelo nadležno tijelo. Da ne spominjemo dalje – sud je imao samo preslike, a ne i originale dva uspoređivanja rada, sudu nedostaju i zapisnici i druga dokumentacija, općenito – zaokruženi spis od strane Visoke škole nadležnom Upravnom sudu nije bio dostavljen! Sud strogo gleda formu i neće dopustiti upravna rješenja koja ne poštuju formu, tako da sutkinja Tamara Bogdanović nije mogla drugačije postupiti no Brkiću „ostaviti“ diplomu.
Presuda Upravnog suda o diplomi Milijana Brkića.
Posted by HRT4 on Tuesday, 14 July 2015
Milijan Brkić je, dakle, po riječima same sutkinje, prepisao preko svog pola diplomskog rada pod naslovom "Organizacijske razine MUP-a RH" iz 2011. i to iz rada policijskog načelnika Stanka Tomića iz 2009. O tome praktično nema sumnje.
Država koja nije normalna
U normalnoj državi prepisivanje diplomskog bi predstavljalo (čak i bez formalne sudske odluke) kraj političke karijere. U Hrvatskoj to znači da će Brkić postati ministar. Naravno nitko ne treba negirati da je Milijan Brkić dao puno za Hrvatsku – nedvojbeni je ratni heroj i za to mu svaka čast. No, treba li zato treba biti ministar?
Biti ministar znači ne imati na sebi vrlo ružnu mrlju prepisivanja diplomskog rada, barem u normalnoj zemlji. Ministar je čovjek kojemu narod daje prilično veliko povjerenje, jedan je od šefova izvršne vlasti, član Vlade koja ima iznimno velike ovlasti – i zar želimo na takvom mjestu imati nekoga tko je prepisao diplomski? Koji se sada krije iza formalne pogreške Visoke policijske škole, jer je diplomu oduzeo nenadležni organ?
Imamo valjda vrijednih ljudi, također heroja Domovinskog rata, koji nisu nikada ništa prepisali. Ljudi koji nemaju sjenu ni na svom ratnom ni na poratnom putu – pa bi mogli voditi Ministarstvo branitelja. Svatko od nas koji imaju preko 40 zna barem jednog takvog, ratnika i poštenjačinu.
Pa već sutra u školama i fakultetima, evo upravo ovaj ili naredni tjedan počinje nastava – nastavnici će objašnjavati kako se pišu eseji, seminari, završni, diplomski, kako se traže izvori, kao se citira, kako izgledaju fusnote, kako endnote, pa za prosječan rad jedno trećinu vremena provedete u slaganju izvora – a onda će se iz klupa učenici i studenti ekipa smijati.
Jer, kako se ne smijati kada čovjek koji je prepisao većinu diplomskog postaje ministar, dobiva plaću od nekih 18.000 kuna, a ja tu tjeram studente da pravilno citiraju da koriste MLA-style, APA-style i koji se već sve stilovi citiranja koriste? Knjige su napisane o tome kako koristiti izvore i bez toga na poštenom fakultetu ne možete diplomirati, ali eto, ministar možete postati i bez toga!
Uopće, kakvi su to kriteriji stranke koja osobu s takvim CV-em gura na mjesto ministra? Karamarko više nema koga staviti, a da kandidat nema dosje veličine rukopisa „Rat i mir“?
Kakva je to poruka mladima?
Kakva je ovo poruka mladima, novim generacijama, ova poruka koju HDZ i Most šalju? Da se može prepisivati, preskakati stepenice, koristiti tuđe znanje i postati ministar? Nema velike razlike između ovoga što se događa i onoga što vidimo kod mladih – želju za instant uspjehom, prepune sportske kladionice, odbijanje posla ako nije nešto „pravo“, nedostatak radne discipline…
Oni koji pošteno i vrijedno rade u ovakvom društvu, s ovakvim ciljevima i ovakvim „ljestvicama“ gdje s prepisanom diplomom možete postati ministar – odlaze. Nisu samo plaće razlozi zašto mladi i sposobni odlaze, zašto ostajemo bez liječnika, inženjera, projektnih voditelja i niza drugih stručnjaka. Razlog je i to što se njihova pamet i njihovo znanje ne cijeni – jer na mjesta šefova odjela, ravnatelja bolnica, direktora firmi i slično dolaze pogodni i umreženi, a ne sposobni i radišni koji su noćima radili za svoje vrijedne i dragocjene diplome.
No nije glavni problem ni u Milijanu Brkiću – on je postupio glupo, bio je već kada je diplomirao uvelike javna ličnost, mogao je pretpostaviti da će mu diplomski netko čitati. Problem je u Karamarku. Tomislav Karamarko je taj koji sada Brkića predlaže za ministra i time potvrđuje kakvu Hrvatsku želi: partijsku, rođački i interesno umreženu, podobnu i po mogućnosti nesposobnu. Jer samo u toj i takvoj Hrvatskoj Milijan Brkić može biti ministar, a Karamarko, koji je i sam studirao hrpu godina, potpredsjednik Vlade. U zemlji radišnih i vrijednih ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao – za ovaj dvojac ne bi bilo mjesta.
Naravno, bit će i ovdje raznih neškolovanih ljenčina, uvlakača i misaono ograničenih ljudi koji će tvrditi da prepisivanje diplomskog nije nešto posebno veliko – jer su i sami željni instant uspjeha bez rada i dodatnih napredovanja i novaca koji uz diplomu ipak idu. Takve – samo treba pogledati s prijezirom i pokazati im srednji prst.
Kada vrijedni odlaze radi bezvrijednih, ali umreženih
Problem koji naravno ostaje – uz ovakve „čelnike“ sve je više onih koji svoju stručnost idu razvijati tamo gdje se ista cijeni, a nama ostaju lijeni, nesposobni i prepisivači. Nije, čini se, niti jedan okupator uspio intelektualno unazaditi Hrvatsku koliko Hrvati sami, a i ova vlast koja uopće ne razumije što znači biti visokoškolovan, intelektualac i društvena elita – jer elita ne znači imati crnu njemačku limuzinu ili se pokazivati na prijemima uz skupa odijela i još skuplje torbice i cipele. Elita znači zdušno raditi za svoju zemlju i boriti se za napredak i znanje.
Za razliku od toga, prepisivanje nije znanje, prepisivanje je negacija znanja, negacija rada i negacija poštenja. Stoga će i ova Vlada, ukoliko Milijan Brkić sa svojom hipotekom prepisanog diplomskog postane ministar, postati negacija Vlade i negacija Hrvatske kakvu želimo – poštene, radišne, moralne, bogate i časne.
Vjerujte, to su riječi – rad, moral i poštenje – riječi od kojih se Karamarko i ekipa oko njega – groze. Hrvatska u kojoj se cijeni rad, moral i poštenje nije njihova Hrvatska. U radišnoj Hrvatskoj takvi likovi mogli bi samo sjediti u birtiji i pričati priče o vlastitoj važnosti.