KINESKO gospodarstvo je desetljećima ostvarivalo impresivne stope rasta. Ekonomsko čudo Kine je obilježilo 90-e godine prošlog stoljeća i prva dva desetljeća 21. stoljeća. Između 1991. i 2015. se stopa rasta BDP-a kretala između minimalno 7 posto i maksimalno 14 posto godišnje, što je od zaostale države u kojoj je velik dio stanovništva živio na rubu gladi stvorilo drugu najveću ekonomsku silu na svijetu.
Međutim, godine takvog rasta su ostale u prošlosti i nije vjerojatno da će se ikada vratiti. Zadnjih godina je cilj skromniji - doseći bar 5 posto godišnjeg rasta BDP-a. Čak i to je postalo teško dostižno, zbog čega je Kina počela provoditi brojne mjere za poticanje gospodarstva. Unatoč tome što se njeno stanovništvo još nije dovoljno približilo razvijenim državama svijeta da bi se moglo govoriti o visokorazvijenoj državi, Kina provodi slične politike kao SAD i EU.
Visoko zaduživanje, snižavanje kamatnih stopa da bi se potaknule investicije i potrošnja, "upumpavanje" velike količine novca u gospodarstvo, proračunski deficit... ulažu se veliki napori da bi se održavao gospodarski rast. Upravo ovih dana su se počele provoditi, ili su najavljene, najveće mjere stimuliranja ekonomije od pandemije.
Kinezi odbijaju trošiti, to je problem za gospodarstvo
Problema koji se pokušavaju popraviti je puno. Jedan od njih je deflacija, tj. pad cijena. Stanovništvu razvijenih zemalja, koje su se uglavnom prošlih godina borile protiv problema rasta cijena, možda je nejasno zašto bi pad cijena bio problem.
Više se radi o tome da je pad cijena simbol da Kinezi ne troše dovoljno. U normalnim vremenima to nije velik problem, jer je Kina primarno izvozna ekonomija. Dapače, desetljećima se oslanjalo na izvoz kao izvor rasta, a domaća potrošnja potiskivala.
Ali zbog slabog gospodarskog rasta u dijelu EU, i namjernog ograničavanja uvoza u SAD-u, izvoz Kini više nije garancija budućeg rasta. Izvoz je počeo padati već u 2023., zbog čega se političko vodstvo zabrinulo za budući ekonomski rast.
Postalo je jasno da će Kini jako naštetiti moguća recesija u SAD-u i EU, kao velikim kupcima njenih proizvoda. U toj situaciji izvor rasta može biti samo domaća potražnja, a stanovništvo Kine ne želi trošiti. Krajem 2023. su cijene čak počele padati, da bi se rast ipak vratio ove godine nakon izdašnih državnih poticaja potrošnje.
Središnja banka ulaže velike napore u spašavanje nekretninskog sektora
Kineska središnja banka je krajem rujna predstavila svoj najveći poticaj od pandemije, s ciljem da se gospodarstvo izvuče iz opasnosti od deflacije, tj. pada cijena. Cilj je ove godine ostvariti rast BDP-a od 5 posto, ali osim središnje banke, za to će trebati i fiskalni poticaji same države.
Smanjena je obavezna pričuva banaka, tj. iznos koji komercijalne banke moraju imati na svojim računima u središnjoj banci. Time je efektivno "otpušten" novac u financijski sektor Kine, koji će završiti kao novi krediti građanima i kompanijama. Točnije, oslobođeno je oko jedan trilijun juana (oko 141 milijarde dolara).
Kamatne stope, na temelju kojih komercijalne banke određuju kamate na gotovinske i nekretninske kredite, su također smanjene. Smanjene su kamate i na već postojeće nekretninske kredite, čime se smanjuje iznos mjesečne otplate. Snižene su i tražene stope pologa za hipotekarne kredite.
Vidljivo je da su nove mjere primarno namijenjene spašavanju posrnulog nekretninskog sektora. Nije prvi put da se to pokušava. U svibnju se središnja banka već obvezala "otpustiti" 300 milijardi juana (42 milijarde dolara) financijskim institucijama, koje su tim sredstvima financirale kupnju nedovršenih nekretninskih projekata od lokalnih državnih poduzeća (SOE) diljem Kine.
Država se zadužuje da bi stimulirala potrošnju
Dosadašnje mjere nisu kraj. Poticaji se najavljuju i direktno iz državnog proračuna. Čelnik Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme rekao je da će država izdvojiti 100 milijardi juana (14 milijardi dolara) za potrošnju, uz još 100 milijardi juana (14 milijardi dolara) za građevinske projekte.
Još se ne zna koliki će biti konačni iznos fiskalnih stimulansa države, ali Kina je prošli mjesec izdala obveznicu u vrijednosti od 2 trilijuna juana (283 milijarde dolara). Obveznica je instrument zaduživanja kojim država prikuplja određeni iznos novca koji obećava vratiti nakon isteka roka (5, 10, 25...godina).
Na burzama Kine su vijesti o širokim stimulansima središnje banke i države isprva dobro primljene. Burzovni indeksi su nekoliko dana oštro rasli i u tome se vidjela nada za dioničko tržište Kine koje već nekoliko godina stagnira. Rast nije bio dugog vijeka, a cijena dionica na burzama u Kini opet pada.
Veliki rast zaduženosti Kine, kompanije su zaduženije nego u SAD-u, eurozoni, Japanu i UK-u
Kina je dugo vremena bila nisko zadužena država. Velike stope rasta su ostvarivane bez velikog zaduživanja. Ali to se polako mijenja od 2009., posebno 2015., i javni dug Kine ubrzano raste. Krajem prošle godine je javni dug Kine iznosio 86 posto BDP-a. To je više od zaduženosti eurozone i Ujedinjenog Kraljevstva, iako još uvijek manje od SAD-a.
Dug građana je također narastao, pa su Kinezi relativno zaduženiji do građana država eurozone. Dug kućanstava u Kini iznosi 62 posto BDP-a, što je blizu razine Japana, ali manje nego zaduženost građana SAD-a.
U jednoj stvari je Kina daleko zaduženija od svih ostalih. Ukupni dug nefinancijskog poslovnog sektora iznosi 167 posto BDP-a, daleko više nego u SAD-u, Japanu, eurozoni i UK-u. To jako podiže ukupnu zaduženost, pa je ukupna zaduženost Kine zapravo veća nego ukupna zaduženost SAD-a, eurozone i Japana.
Najveći dio duga nefinancijskog poslovnog sektora Kine postoji zbog kompanija u državnom vlasništvu (State-owned enterprise, SEO). Stvarni javni dug Kine je zapravo puno veći nego što je prikazano, jer se svaka regionalna i lokalna vlast primarno zadužuje preko SEO-a.
Čak i ako se to izuzme, javni dug Kine je narastao s 40 posto 2015. na trenutnih 86 posto. Državni proračun je svake godine u deficitu, i rastao je s prosječno 2 posto BDP-a godišnje na planiranih 7 posto BDP-a ove godine.
Kina možda nikada ne prestigne SAD. Postat će prezadužena prije nego što se obogati
Iako bi mnoge države svijeta bile više nego zadovoljne sa stopom godišnjeg rasta BDP-a od 4.5 posto, Kina sve ispod 5 posto smatra neuspjehom. O nekadašnjim stopama rasta od 10 i više posto se više i ne raspravlja, ta vremena su davno prošla.
Iako se jako brzo industrijalizirala i izdigla iz siromaštva, još uvijek zaostaje za bogatim državama. Prema BDP-u po stanovniku je na razini Meksika, Argentine i Srbije, a ne Japana, Njemačke i SAD-a. Ne toliko davno se predviđalo i da će Kina do 2030. po veličini gospodarstva prestići SAD, no to je odgođeno na 2038.
S obzirom na brzinu rasta zaduženosti da bi se financirale sve manje stope rasta, postavlja se pitanje hoće li se to ikada dogoditi. Za sada Kina panično pokušava zadržati rast na 5 posto godišnje, svim sredstvima i uz veliko zaduživanje.