Postoji izreka da se, kada Sjedinjene Američke Države kihnu, ostatak svijeta prehladi. Ali što se događa kada se loše osjeća Kina? Drugo po veličini svjetsko gospodarstvo, zemlja s više od 1.4 milijarde ljudi, suočava se s nizom problema, uključujući slab rast, visoku nezaposlenost mladih i tržište nekretnina u neredu.
Sada je predsjednik prezadužene nekretninske kompanije Evergrande stavljen pod policijski nadzor, a kompanijske dionice suspendirane su na burzi. I dok ova pitanja stvaraju veliku glavobolju za Peking, koliko je to važno za ostatak svijeta?
Analitičari vjeruju da su zabrinutosti o nadolazećoj globalnoj katastrofi pretjerane. No multinacionalne korporacije, njihovi zaposlenici, pa čak i ljudi koji nemaju izravnih veza s Kinom, vjerojatno će osjetiti barem neke od učinaka. U konačnici, posljedice ovise o tome tko ste, piše BBC.
"Ako Kinezi počnu manje izlaziti u restorane, na primjer, utječe li to na globalnu ekonomiju?" upitala je Deborah Elms, izvršna direktorica Azijskog trgovačkog centra u Singapuru: "Odgovor glasi da to sigurno pogađa tvrtke koje se izravno oslanjaju na domaću kinesku potrošnju."
Velike svjetske kompanije imat će problema
Stotine velikih svjetskih kompanija kao što su Apple, Volkswagen ili Burberry dobivaju velik dio svojih prihoda od golemog kineskog potrošačkog tržišta i bit će pogođene manjom potrošnjom kućanstava. Posljedice će tada osjetiti tisuće dobavljača širom svijeta.
Kad se uzme u obzir da je Kina odgovorna za više od trećine rasta zabilježenog u svijetu, svako usporavanje osjetit će se i izvan njezinih granica. Američka agencija za kreditni rejting Fitch objavila je u kolovozu da usporavanje Kine "baca sjenu na izglede za globalni rast" i smanjila svoju prognozu za cijeli svijet u 2024. godini. Međutim, prema nekim ekonomistima, ideja da je Kina motor globalnog prosperiteta je pretjerana.
"Matematički gledano, Kina čini oko 40% globalnog rasta. Ali kome taj rast ide u korist? Kina ima ogroman trgovinski suficit. Izvozi mnogo više nego što uvozi, tako da koliko Kina raste ili ne raste zapravo više ovisi o Kini nego o ostatku svijeta", kaže George Magnus, ekonomist Kineskog centra Sveučilišta u Oxfordu.
Ipak, Kina troši manje na robu i usluge - ili na izgradnju domova - što znači manju potražnju za sirovinama i robom. U kolovozu je Kina uvezla gotovo devet posto manje u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, kada je još uvijek bila pod restrikcijama zbog covida.
"Ovo će najviše pogoditi velike izvoznike poput Australije, Brazila i nekoliko zemalja u Africi", kaže Roland Rajah, direktor Indopacifičkog razvojnog centra pri Institutu Lowy u Sydneyju.
Kratkoročno, mnogi će imati koristi od usporavanja Kine
Slaba potražnja u Kini također znači da će tamošnje cijene ostati niske. Iz perspektive zapadnog potrošača, to bi bio dobrodošao način obuzdavanja rasta cijena, koji ne uključuje dodatno podizanje kamatnih stopa.
"Ovo je dobra vijest za ljude i kompanije koji se moraju nositi s visokom inflacijom", kaže Rajah. Dakle, kratkoročno, obični potrošači mogu imati koristi od usporavanja u Kini. Ali postoje dugoročnija pitanja koja bi mogla pogoditi ljude u zemljama u razvoju.
Procjenjuje se da je Kina tijekom posljednjih 10 godina uložila više od bilijun dolara u ogromne infrastrukturne projekte poznate kao Inicijativa pojas i put. Više od 150 zemalja dobilo je kineski novac i tehnologiju za izgradnju cesta, zračnih luka, morskih luka i mostova. Prema Rajahu, kineska predanost ovim projektima mogla bi početi patiti ako potraju gospodarski problemi kod kuće.
"Kineske tvrtke i banke neće imati istu financijsku izdašnost u inozemstvu", kaže Rajah.
Iako su smanjena kineska ulaganja u inozemstvu moguća, nije jasno kako će inače domaća ekonomska situacija Kine utjecati na njezinu vanjsku politiku. Neki tvrde da bi ranjivija Kina mogla pokušati popraviti narušene odnose s SAD-om. Američka trgovinska ograničenja djelomično su pridonijela padu kineskog izvoza u SAD od 25% u prvoj polovini ove godine, dok je američka ministrica trgovine Gina Raimondo nedavno Kinu nazvala "neinvestitivnom" za neke američke tvrtke.
Ali nema dokaza koji bi sugerirali da kineski pristup omekšava. Peking nastavlja uzvraćati vlastitim ograničenjima, često kritizira "hladnoratovski mentalitet" zapadnih zemalja i čini se da održava dobre odnose s autoritarnim vođama sankcioniranih režima, poput ruskog Vladimira Putina i sirijskog Bašara al-Asada.
Nepredvidljivost šefa Kine
Istodobno, niz dužnosnika SAD-a i EU nastavlja putovati u Kinu svakog mjeseca kako bi vodili razgovore o bilateralnoj trgovini. Istina je da malo ljudi zapravo zna što se nalazi između kineske retorike i kineske politike.
Jedno od ekstremnijih tumačenja ove neizvjesnosti dolazi od neprijateljskih promatrača u Washingtonu, koji kažu da bi pad kineskog gospodarstva mogao utjecati na to kako se ono nosi s Tajvanom, autonomnim otokom koji Peking smatra svojim teritorijem.
Govoreći početkom rujna, republikanski kongresnik Mike Gallagher - predsjedavajući Odbora za Kinu Zastupničkog doma Kongresa - rekao je da problemi kod kuće čine kineskog čelnika Xi Jinpinga "manje predvidljivim" i da bi ga mogli navesti da "učini nešto vrlo glupo" u vezi s Tajvanom.
Ideja je da bi se, ako postane očito da je kinesko ekonomsko čudo gotovo, kao što Rajah tvrdi, tada reakcija Komunističke partije mogla pokazati vrlo posljedičnom. Međutim, ima puno ljudi koji odbacuju ovu ideju, uključujući američkog predsjednika Joea Bidena.
Na pitanje o ovoj mogućnosti, rekao je da Xi trenutno ima pune ruke posla baveći se ekonomskim problemima zemlje: "Ne mislim da će to uzrokovati invaziju Kine na Tajvan - zapravo je suprotno. Kina vjerojatno nema isti kapacitet kao što je imala prije."
Odjeci 2008.
Međutim, ako se neka lekcija može naučiti iz povijesti, to je očekivati neočekivano. Kao što Elms ističe, malo je ljudi prije 2008. očekivalo da će drugorazredne hipoteke u Las Vegasu izazvati šokove u globalnom gospodarstvu.
Odjeci 2008. zabrinuli su neke analitičare zbog onoga što je poznato kao "financijska zaraza". To uključuje scenarij noćne more oko kineske nekretninske krize koja bi mogla izazvati potpuni kolaps kineskog gospodarstva, a potom i financijski krah diljem svijeta.
Paralele s krizom drugorazrednih hipotekarnih kredita - koja je dovela do kolapsa investicijskog diva Lehman Brothersa s Wall Streeta i globalne recesije - svakako su zanimljive. No, prema Magnusu, one nisu potpuno točne.
"Ovo neće biti šok poput Lehmana. Malo je vjerojatno da će Kina dopustiti da velike banke propadnu, a one imaju jače bilance od tisuća regionalnih i lokalnih banaka koje su propale u SAD-u", objasnio je Magnus.
S njime se slaže i Elms: "Kinesko tržište nekretnina nije povezano s tamošnjom financijskom infrastrukturom na isti način kao američke drugorazredne hipoteke. Osim toga, kineski financijski sustav nije dovoljno dominantan da bi mogao imati izravan globalni utjecaj kao što smo vidjeli u SAD-u 2008. godine".
"Globalno smo međusobno povezani. Kada jedan od velikih pokretača rasta stane, to utječe na nas ostale, često na načine koji nisu bili predviđeni. To ne znači da će nam se ponovo dogoditi 2008. godina, ali poanta je u tome da ono što se ponekad čini lokalnim, domaćim problemima može imati učinak na sve nas. Čak i na načine koje nismo mogli zamisliti", zaključila je Elms.