Kirovo osvajanje Babilona 539. godine pr. Kr. označilo je kraj novobabilonske države i uspon Ahemenidskog Carstva pod perzijskim vodstvom. Ovaj događaj bio je rezultat niza vojnih kampanja, ne samo jedne bitke, kao i raznih političkih intriga koje su se odvijale prije same opsade grada Babilona.
Nastanak Kirove države
Kirova karijera počela je 550. godine pr. Kr. kada je porazio Medijce i transformirao novu državu gdje je postavio temelje svog budućeg carstva. Tijekom idućih nekoliko godina, Kirov fokus bilo je jačanje i proširenje carstva, uključujući osvajanje daleke Lidije koja se nalazila na zapadu Male Azije. U međuvremenu je počeo razmatrati osvajanje Novobabilonskog kraljevstva jer su do njega počele stizati vijesti o političkom stanju u toj zemlji.
Tamošnji vladar Nabonid bio je vrlo nepopularan među svojim podanicima. Nabonid je u religijskim politikama skretao od uobičajene prakse koju su imali njegovi prethodnici te je sve više pažnju skretao na boga mjeseca Sina, umjesto tradicionalnog babilonskog boga Marduka.
Drugi razlog bio je taj što je svaki vladar Babilona imao mnoštvo neprijatelja. Naime, u starom vijeku radilo se o gradu koji se nalazio na raskrižju, a trgovina i porezi učinili su babilonske vladare nekim od najbogatijih ljudi tog vremena. Čak i bez religijske politike, Nabonid svakako nije mogao udovoljiti svakom aristokratu u gradu.
Opsada ili predaja grada?
539. godine pr. Kr. Kirovih 100.000 vojnika krenulo je na Babilon. Prema nekim izvorima, grad je osvojen bez borbe jer su Kira dočekali kao osloboditelja. Nabonid se povukao, a vojsku je vodio njegov sin koji se nije pokazao kao neki izvanredni general.
Međutim, Herodot i Ksenofont, poznati grčki povjesničari, u svojim su djelima opisivali opsadu grada, spominjali razna imena i govorili o žrtvama rata. Teško je znati što se točno dogodilo, no ono je sigurno činjenica jest da je Kir iz tog sukoba izašao kao pobjednik.
Nakon pobjede, Kir se predstavio građanima baš onakvim kakvim su ga i zamišljali - božji poslanik, osloboditelj, nagovjestitelj mira i stabilnosti. Kir je putem propagande vrlo brzo konsolidirao moć u gradu, a i aristokracija mu se brzo počela ulizivati.
Židovi ponovo dobrodošli u Babilon
Njegov najveći korak dogodio se kada je omogućio Židovima i ostalim izgnanim narodima da se vrate u svoje kuće. U očima mnogih tada je postao samo božanstvo, a skandirali su njegovo ime svaki put kad se pojavio u javnosti.
Tako je počela nova etapa antike, ona u kojoj vladaju Kirovi Perzijanci. Kirovi nasljednici nastavit će svoju ekspanziju, a iduće stoljeće provest će u ratu s Grcima. Kraj Kirovog carstva dogodit će se tek u 4. stoljeću pr. Kr. kada na njegovu zemlju stupa neki mali Makedonac po imenu Aleksandar.