Klimatske promjene Hrvatskoj donose suše. Odakle sad poplave?

VODOSTAJI brojnih hrvatskih rijeka posljednjih dana dosegli su rekordne razine, rijeke su se izlile i poplavile gradove, a kiša i dalje ne prestaje. Prvi put u povijesti dijelovi Nacionalnog parka Krka zbog toga su zatvoreni.

S druge strane, prije samo mjesec dana pisalo se kako bi jug Europe mogla pogoditi povijesna suša jer je prošlogodišnja iscrpila europske površinske i podzemne rezervoare. Zima je trebala donijeti olakšanje, no u mnogim regijama bilo je malo kiše ili snijega. Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u siječnju i veljači, doživjela je najsušu zimu u posljednjih 60 godina.

Jug Europe i Hrvatska postat će sušniji

Kada se govori o rizicima koje Hrvatskoj donose klimatske promjene, najčešće se spominju suše (infografika dolje).

Naime, klimatska istraživanja pokazuju da je Sredozemlje klimatski "vruća točka", u kojoj je već do sada premašen porast prosječne temperature od 1.5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, s posebno izraženim utjecajima koji uključuju ekstremne vremenske događaje, širenje sušnih područja i rizika od požara otvorenog tipa te porast razine mora.

>> Hrvatska je među klimatski najugroženijima. Što mora hitno poduzeti?

Naizgled se može činiti da su zbivanja posljednjih nekoliko dana u suprotnosti s takvim predviđanjima.

No naš poznati klimatolog dr. sc. Ivan Güttler, zamjenik glavne ravnateljice DHMZ-a, kaže da sve ovo što se zbiva u biti nije neočekivano.

"Što se tiče zadnjih 150 godina, zagrijavanje je prisutno u svim kutovima svijeta – na kopnu, u morima, na Arktiku, Antarktici, Mediteranu, u Hrvatskoj", kaže Güttler.

"Ono što varira jest amplituda tog zagrijavanja. Ono je intenzivnije na Arktiku, Sredozemlju i u nekoliko drugih klimatskih žarišnih točaka. To je vrlo jasno u mjerenjima. Razumijemo i uzroke. Prije svega to su povišene koncentracije stakleničkih plinova. Oni su prisutni u atmosferi zbog izgaranja fosilnih goriva kao što su ugljen, nafta i plin. Tim dijelom klimatologije dosta smo se bavili posljednjih 50-ak godina i tu postoji visok nivo razumijevanja", tumači naš klimatolog.

Nije sve jednostavno

Međutim, stvari nisu tako jednostavne - nisu jedini procesi koji utječu na vremenske situacije isključivo vezani za globalno zagrijavanje i stakleničke plinove.

"Postoji cijeli skup procesa vezanih za strujanja u atmosferi. U našim geografskim širinama imamo ciklone i anticiklone koje se izmjenjuju i donose nizak i visok tlak zraka. Na granicama se nalaze fronte i sl. To su vrlo komplicirani sustavi. U područjima tropa oko ekvatora nemamo takve strukture, ondje imamo više konvekciju koja je prisutna tijekom cijele godine", ističe.

Klimatske promjene mogu donijeti manje, ali i više oborina

Kada je riječ o oborinama, ljetnim i zimskim, pokazuje se da utjecaj klimatskih promjena nema u svim dijelovima svijeta jednak predznak, kao kada je riječ o temperaturama.

"U slučaju temperatura posvuda imamo zagrijavanje, pitanje je samo kolika je amplituda – je li ona u zadnjih 100 godina porasla za 0,5 ℃ ili za 1,2 ℃. Kod oborina postoje određeni pomaci tako da u slučaju Europe postoje jasni signali koji kažu da će sjever Europe, Skandinavija, Velika Britanija, Njemačka i sl. biti sve kišniji, a jug Europe, dijelovi Grčke, Italije, sjevernoafrička obala i sl. biti sve sušniji. Hrvatska tu ulazi u prijelazno područje koje se nalazi između ta dva ekstrema u smislu hidroloških promjena.

Hrvatsku će više zahvaćati suše tijekom ljeta, koje su tada i inače prisutne. S klimatskim promjenama to će se dodatno pojačati. Te promjene – sve kišniji sjever i sve sušniji jug, prvenstveno dolaze od pomicanja u obrascima strujanja. Drugi tip promjena, termodinamički, koji je ponovno izravno povezan sa zagrijavanjem, dolazi od činjenice da se sa svakim stupnjem porasta u temperaturi, ako postoje izvori vodene pare, povećava količina vodene pare u atmosferi. Ako se svijet zagrije za 3 ℃, količina vodene pare porast će za 21%, osobito u priobalnim područjima u kojima postoje veliki rezervoari vode. Taj drugi, termodinamički dio zapravo je homogeniji i daje povećanu vjerojatnost za rast količina oborina. Za 1 ℃ toplija atmosfera podrazumijeva oko 7% više vodene pare, a time i 2% do 3% veće količine oborina", kaže Güttler.

Posebno će jačati ekstremne oborine

To se posebno odnosi na ekstremne oborine, što znači da u nekom kratkom razdoblju na nekom ograničenom području mogu pasti velike količine oborina. Zašto?

"Zato što svi sustavi koji se razvijaju u atmosferi na velikim skalama, kao što su ciklona i anticiklona, na puno manjim skalama, gdje postoje neke cirkulacije vezane uz obalu, imaju više dostupne vodene pare u atmosferi. Ova situacija koja se sada događa kod nas ne zbiva se u cijeloj Europi. Trenutno je kišna sezona fokusirana na jugoistok Europe. Imamo specifično strujanje sa sjevera Afrike i vrlo snažnu mlaznu struju koja nosi seriju ciklona prema Hrvatskoj. Takvi događaji inače bi se događali i bez klimatskih promjena, međutim, s njima se njihov intenzitet pojačava", tumači naš sugovornik i ističe da ćemo još danas imati velike količine oborina, a potom bi trebala uslijediti stabilizacija.

"Međutim, sada na djelo dolazi hidrologija – procesi na tlu. Trebat će nešto vremena da te rijeke transportiraju višak vode koji nam je pristigao", dodaje.

Rizici od šteta nisu samo u prirodi

Güttler kaže da je važno istaknuti da u kontekstu rizika šteta od poplava postoje najmanje tri komponente.

"Jedna je rizik pojave ekstremnih događaja, primjerice oborina. No hoće li se dogoditi štete. ovisit će i o tome koliko imamo objekata u nekom takvom području koje ima visoke količine oborina i koliko su ti objekti kvalitetno građeni. Dakle, rizik šteta ima uvijek te tri komponente. Jedan je prirodni hazard, a zatim su tu i antropogene stvari – koliko imamo objekata, što znači izloženost i konačno ranjivost sustava – jesu li građevine povišene i sl.

Nije sav rizik šteta koje se događaju od poplava isključiva posljedica prirodnih utjecaja. Ja sam tu oprezan. Nisam sklon tome da se sve štete koje vidimo ovih dana pripisuju isključivo klimatskim promjenama. Trebamo i mi biti odgovorni u nekim stvarima – kako gradimo, kako kanaliziramo vodu i sl. I da nema klimatskih promjena, trebali bismo biti oprezni da ne gradimo u područjima previše unutar poplavnih zona. To traži planiranje. Ne možemo pod krinkom klimatskih promjena, koje su ozbiljan rizik i povećavaju hazard, pokrivati druge probleme – problem izloženosti i ranjivosti", ističe Güttler.

Neke stvari već znamo i imamo mogućnosti rješavati

U suočavanju s problemom klimatskih promjena ključne su dvije stvari – jedna je smanjivanje emisija stakleničkih plinova radi smanjenja zagrijavanja, a druga je prilagodba zemalja i stanovništva na život s neizbježnim posljedicama klimatskih promjena. U prvoj Hrvatska može samo neznatno doprinijeti jer nije veliki emiter stakleničkih plinova.

U drugoj, u prilagodbi klimatskim promjenama mogla bi i trebala poduzeti mnogo više nego što poduzima jer su štete od ekstremnih događaja uvijek veće od cijene prilagodbe. Ponovimo, Hrvatska je vrlo ranjiva na klimatske promjene o čemu, među ostalim, govori činjenica da je udio samo poljoprivrede i turizma u ukupnom BDP-u u 2018. bio oko jedne četvrtine ukupnog BDP-a. Kako su to sektori koji uvelike ovise o klimatskim uvjetima, jasno je da je hrvatsko gospodarstvo iznimno ranjivo na klimatske promjene.

Osim toga, podaci pokazuju da štete povezane s klimatskim promjenama posljednjih desetljeća rastu. Računa se da su gubici od 1980. do 2013. bili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, dok su gubici u samo dvije posebno teške godine 2014. i 2015. dosegnuli oko 2 milijarde i 830 milijuna eura.

Güttler kaže da je pozitivno to što imamo mogućnosti i tehnologije za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima te što imamo i neka znanja i iskustva o tome kako živjeti u poplavnim zonama ili u zonama u kojima je rizik od suša i požara visok. Znamo i nešto o tome kako se prilagoditi na snažne vjetrove.

"No treba istaknuti da tu postoji određeno ograničenje koje se naziva kapacitet za prilagodbu. Možda se možemo prilagoditi temperaturama koje su za 3 ℃ više ili vodnim valovima koji su viši za dva metra, ali ne možemo ići do nekih iznimno visokih granica. Taj kapacitet je ograničen, ponekad ga je teško procijeniti, no u praksi vidimo gdje su slabe točke", kaže Güttler.

Moguće prilagodbe i centar za klimu

Kada govorimo o poplavljivanju u priobalju, ali i na kopnu, rješenja su poznata.

"Primjerice, objekti se mogu malo podići, može se posaditi vegetacija koja će malo usporavati kretanje vodnog vala, može se voditi računa da tlo ne bude nabijeno ili asfaltirano jer se onda voda nema gdje odvoditi i sl. U krajnjem slučaju, rješenje može biti i premještaj, što nitko, naravno, ne voli. Primjerice, kada u nekoj fazi razina mora naraste za više od 1 metar ili više i kada neka područja budu kontinuirano plavila, morat ćemo razmišljati čak i o toj opciji", upozorava.

Kako smo već pisali na Indexu, to je nešto što bi se trebalo rješavati na svim razinama države - od najviše, do lokalne. Jedna od prvih stvari koje bi trebalo poduzeti je osnivanje centra za klimu.

Naime, zbog važnosti koju danas imaju ublažavanje i prilagodbe klimatskim promjenama, brojne europske zemlje, među kojima i Austrija, Češka i Njemačka, osnovale su centre za klimu.

Takvi centri prikupljaju sve releventne podatke i u skladu s njima upravljaju programima vezanim za klimu. Među ostalim, njihova je funkcija da povezuju sve čimbenike u tim procesima od državnih institucija, preko lokalnih uprava do poduzetnika i građana te da im omoguće uvide u moguća rješenja relevantna za njih.

Oni također u projekte uključuju institute i stručnjake koji mogu pronalaziti nova rješenja za probleme i raditi na njihovoj primjeni. Također imaju funkciju tijela koja usklađuju klimatske politike i mjere s njihovom implementacijom u konkretnim situacijama.

Što mogu učiniti meteorolozi?

Kada je riječ o meteorolozima, Güttler smatra da oni mogu poboljšati izradu prognoza za ovakve ekstremne događaje, upozoravanje i komunikaciju s građanima.

"Primjerice, u našim modelima pojavili su se signali da bi moglo biti ekstremnih oborina. Nekoliko dana znali smo i davali obavijesti da se događaju promjene u atmosferi koje ukazuju na duža razdoblja s oborinom. Također se pokazalo jako bitno da se jačaju sustavi obavještavanja građana. To je vrlo heterogeno. Svaka županija, grad i tijelo ima svoje specifičnosti. Prije 20-ak godina nismo imali Meteoalarm, a danas su građani već navikli pratiti upozorenja i semafore s crvenim, žutim i zelenim bojama, koji pokazuju u kojem dijelu Hrvatske je koja razina upozorenja na koju vremensku nepogodu.

Građani tako mogu doznati hoće li i gdje biti visoke temperature, jakih udara vjetra ili visoke količine oborine. U praksi se pokazalo da je taj dio vrlo bitan, no, nažalost, dobra prognoza ne stiže uvijek do svih građana do kojih bi trebala. Ta dva smjera – modeliranje i upozoravanje – trebali bismo raditi još bolje", zaključuje Güttler.