KRATKO je trajao trenutak slave za Nenada Bana, čovjeka koji bi prema nekim tvrdnjama mogao postati sljedeći nobelovac hrvatskog podrijetla. Punih je petnaest minuta boravio na velikoj naslovnici da bi mu mjesto pod reflektorom u ekspresno kratkom roku preuzeo crvenooki Ivo Sanader i njegova vesela družina. No, nitko se nije iznenadio.
Tražiti da se jedan znanstvenik na naslovnicama zadrži dulje od Severine ili Sanadera, sablažnjava sve one u vječnoj potrazi za soft pornografijom obogaćenom svježim detaljima iz sudnice. Oni koji javno vape za pametnijim sadržajem to najčešće rade s ciljem da se izdignu iz glupave mase i daju nam do znanja da ih u medijima zanimaju isključivo pametne vijesti o pametnim ljudima, a svi znamo da taj soj boraca za pametan tisak nitko ne simpatizira, baš kao ni likove koji svima tupe: "Ne Levis, nego Livajs… LI VAJS!" Da, u pravu su, ali nitko ne voli pametnjakoviće.
Vjerojatno će zvučati kao neopisivo neoriginalan komad patetičnog idealizma, ali kada nam se pruži ovakva prilike, ne bi li bilo genijalno da što duže održimo uvjerenje da živimo u zemlji nobelovaca, a ne državi prepunoj političara na osuđeničkim klupama, njihovih prevrtljivih jataka i stranke čije bi ime trebalo iskorijeniti iz svakodnevne komunikacije kao da je riječ o Voldemortu. Neće to biti posebno uvjerljiva ili dugotrajna zabluda, ali eto, imat ćemo nešto za što se možemo uhvatiti u trenucima sveopćeg čemera.
Nemoguće je to ne primijetiti, HDZ nam ne izlazi iz usta i umova. Više nismo u stanju pročitati ni najnormalniju vijest, a da se ispod nje ne pojave komentari koji se na neki način ne referiraju na dugogodišnji lopovluk koji se odvijao pod krinkom domoljublja. "Kim Kardashian nije htjela vratiti prsten? E, ta je sigurno učlanjena u HDZ", "Bruce Willis natjerao Ashtona u plač? Tako će i HDZ-ovci plakat kad stignu prvi rezultati" ili "Bivša djevojka Georgea Clooneya prohodala sa zvijezdom True Blooda? Pa to je kao… Hmmmm… Ovaj… Ma, kradeze, brate. Sve su to vampiri!". Ne možemo više uživati ni u čem, a da to na neki način nije zaflekano užasima njihove vladavine. Staro pravilo kaže, što narod manje zna o političarima, to je stanje u zemlji bolje. E, ako u tome ima zrno istine (a zvuči kao da ima), mi imamo ozbiljan problem jer političari ne samo da su dio naših života – oni su naša opsesija.
Stoljeće suđenja
Stoga, kristalno je jasno zašto jedan znanstvenik i potencijalni nobelovac nije u stanju barem nakratko oduzeti "spotlight" Sanaderu i "suđenju stoljeća". U redu, Sanader je stvarno velika riba, Ban (još) nije osvojio nobelovu nagradu, ali to ne mijenja važnost onog što je učinio. Ne treba gubiti glavu i započeti s organiziranjem najveće "Imamo nobelovca" fešte u povijesti Hrvatske, ali ne treba smetnuti s uma da je potencijalnih nobelovaca vrlo malo, a lopova previše.
Nije da ćemo već sutra pronaći novog Ružičku ili Preloga koji se svih ovih godina skrivao u našoj blizini. Stoga, čim nanjušimo potencijal dobrog Willa Huntinga, treba ga medijski eksploatirati do krajnjih granica – kao seks u BB kući.
Budite bez brige, "suđenje stoljeća" neće pasti u sjenu, a kako stvari stoje s našom omiljenom strankom, bit će ovo prije "stoljeće suđenja" pa ne postoji razlog da ovoj priči ne damo više vremena na naslovnicama.
Ne trebamo Bana, nama treba Bana
Isto tako, za narod koji se bori za onih par listića s obiteljskog stabla Erica Bane, prilično smo iskulirani i premalo prostora dajemo našim ljudima koji su "ekš'li" učinili nešto veliko. Možda od toga nema prevelike koristi, ali ovu bi priču valjalo "izmusti" do krajnjih granica kao što to činimo sa daleko trivijalnijim društvenim pojavama. Ako smo to mogli za lopove, seljačine, zatucane desničare i praznoglave starlete čija jedina sposobnost trabunjanje morbidnih gluposti koje graniče s mentalnom retardacijom, zašto ne bismo jednom pokušali učiniti isto s ljudima na koje bi trebali biti ponosni?
Naravno, treba imati mjeru i ne gnjaviti čovjeka s debilnim pitanjima tipa: "Recite nam znanstveniče dragi, imate li simpatiju i kako se ista zove", ali definitivno valja razmisliti o tome da ovom profilu Hrvata ubuduće damo više prostora od primjerice, Severininog trbuščića ili "povijesnog" Mamićevog susreta s tamburašima. Nemojmo se zavaravati, ovakve nam vijesti u ovakvim vremenima trebaju.