PROJEKT podizanja spomenika ministru bogoštovlja i nastave (kulture) u tzv. NDH, Mili Budaku, u rodnome mjestu Sveti Rok, i to ispred mjesne župne crkve, najviše je izazvao pažnju zbog reakcije predstavnika Hrvatske biskupske konferencije.
Njen glasnogovornik, svećenik Tonči Šuljić, inače glavni urednik Informativne katoličke agencije (IKA-e) smatra da svako mjesto ima pravo na svoj izbor te osobno poštuje odluku mjesnih vlasti. Šuljić je uvjeren da kao konačnu treba uzeti odluku mjesnog župnika i župnog vijeća. Bivši župnik, fra Ivan Šavić kaže da je, kao župnik, imao pravo sa župnim vijećem donijeti odluku o odobrenju izgradnje spomen-obilježja pokraj crkve. Dakle, spomenik ustaškom zločincu podiže i Katolička crkva. To uopće nije sporno.
Podsjetimo se: Mile Budak rođen je 30. kolovoza 1889. godine u Svetom Roku, studirao je na filozofskom fakultetu, a potom završio pravo. Bavio se književnošću, pisao pjesme i prozu, a najpoznatije djelo su mu Ognjišta.
Uspostavljanjem Pavelićeve NDH postaje njegovim doglavnikom i ministar bogoštovlja i nastave, te jedan od najbližih Poglavnikovih suradnika. Osim što je potpisivao Zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, njegovoj čistoći i o pravopisu, koje su propisivale korienski pravopis, Budak je bio autor rasnih zakona kojima se ustaški režim svrstao u najvjernije i najdosljednije Hitlerove sljedbenike rješavanja židovskog i romskog pitanja.
Govoreći o Srbima u Hrvatskoj, Budak je na početku rata u Gospiću izložio svoj program: Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale će se prevesti u katoličku vjeru, pa ga je Krleža posprdno nazivao i ministrom kulture s mitraljezom. Nakon završetka Drugog svjetskog rata uhvaćen je i osuđen na smrt, te pogubljen 7. lipnja 1945. godine.
Svećenik Šuljić smatra da je Budak ostavio značajan trag u povijesti i da treba biti prepušten povijesnom sudu, ali ističe da osobno apsolutno uvažava Budaka kao književnika, dodajući da njegovu politiku treba prepustiti povjesničarima.
Ako su mjesne vlasti svome zemljaku htjele podići spomenik, onda očito u takvom čovjeku vide neku vrijednu osobu i preuzimaju svu odgovornost za takav čin, dodao je. Ravnatelj tiskovnog ureda HBK i IKA-e smatra da crkvene vlasti na Kaptolu i ne moraju znati za takvu inicijativu, a budući da u Crkvi postoji odnos supsidijarnosti, niti mjesni biskup o akcijama pojedine župe ne mora uvijek donositi odluke, i u tome, naravno, Šuljić griješi.
Naime, u ovakvim škakljivim slučajevima, mjerodavna crkvena vlast (a Šuljić je svakako predstavlja) ne smije pilatovski oprati ruke pozivajući se na načelo supsidijarnosti (koji želi zaštiti autonomiju pojedinca, i manjih, to jest, nižih struktura, pred bezobzirnošću i totalitarizmom većih ili viših društvenih skupina), jer da bi se supsidijarnost ispravno razumjela, a to zna svatko tko je proučavao Socijalnu nauk Crkve, ne smije odvajati od ostalih načela društvenog morala, tj. od načela solidarnosti i od načela općeg dobra.
Solidarnost svoje ime vuče iz načela uzajamnosti i nastoji spasiti vrijednosti pojedinca unutar društvene sveukupnosti, naglašavajući uzajamna prava i dužnosti. Načelo općeg dobra, pak, izražava svrhu ljudskog suživota i obuhvaća sve one uvjete društvenog života u kojima ljudi, obitelji i udruženja mogu potpunije i lakše postići svoje usavršenje.
Nema nikakve sumnje da podići spomenik notornom ratnom zločincu Mili Budaku izravno ruši načelo solidarnosti i načelo općeg dobra jer ugrožava osjećaje obitelji svih onih koji su zbog Budaka stradali, u koncentracijskim logorima, u jamama ili bilo gdje drugdje.
Glasnogovornik HBK griješi i u tome što tijelo koje predstavlja ne bi nužno trebao znati za akciju podizanja spomenika. Trebalo bi. Upravo zbog toga što taj spomenik narušava skladnost koja mora postojati među fundamentalnim načelima socijalnog nauka. Uostalom, i to bi svećenik Šuljić trebao znati, tim se spomenikom lokalna crkva u Svetom Roku izravno suprotstavlja nastojanjima Pape Ivana Pavla II. i Hrvatske biskupske konferencije.
HBK nipošto ne bi smjela ne znati da se podiže spomenik čovjeku koji je želio trećinu Srba ubiti, trećinu iseliti, a trećinu pokatoličiti; ministru koji je tisuće Srba, Židova, Roma i nepoćudnih Hrvata poslao ravno u smrt ako su 1995. u povodu 50. obljetnice završetka drugog svjetskog rata, kao i Papa 1994. na zagrebačkom hipodromu, iskreno poručili da je pomirenje i pokajanje za grijehe u vlastitoj zajednici i žaljenje za žrtve u drugim zajednicama pastoralni prioritet bez premca.
Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske odlučno prosvjeduje protiv namjere podizanja spomenika ustaškom doglavniku Mili Budaku pokraj crkve u Svetome Roku. Opravdavanje namjere podizanja spomenika Mili Budaku da je bio književnik, o čijoj vrijednosti neka prosude književni kritičari, vrlo je prozirno, navodi SABH u priopćenju od ponedjeljka u kojem Budaka uspoređuje s Goebbelsom.
Mile Budak je u ustaškom pokretu bio ideolog mržnje, inicijator rasnih zakona, po kojima su nakon dolaska Pavelića i ustaša na vlast u travnju 1941. uništavani Židovi, Srbi, Romi, ali i Hrvati i drugi koji nisu prihvaćali mržnju i zločin.
Prosvjedujući protiv podizanja spomenika SABH ističe da hrvatski ekstremisti žele podići spomenik na svoju sramotu i sramotu hrvatskog naroda te kako je već učinjena sramota podizanjem spomenika zločincu Juri Francetiću u Slunju, koji ni do danas nije uklonjen.
SABH od vrha Katoličke crkve očekuje da se od toga ogradi, a od vlasti da napokon donese odluku o zabrani veličanja ustaških i fašističkih ratnih zločinaca.
Ne bude li odgovora s Kaptola ili, barem, iz ordinarijata Gospićko-senjske biskupije, to jest, iz ureda biskupa Mile Bogovića, bit će jasno da Katolička crkva odustaje od proklamiranih načela i otvoreno podržava zločin i zločinačku politiku koju predstavlja Mile Budak.
Drago Pilsel