Konačni pad HDZ-a u Vukovaru

MOŽE se reći da je rat u Vukovaru završio tek jučer navečer. Poraz HDZ-ovog kandidata Damira Barne na izborima za gradonačelnika prvi je korak prema zakašnjeloj normalizaciji tog grada, kojeg je HDZ u koaliciji sa SDSS-om punih 12 godina držao kao taoca svoje promašene politike.

Dobre naznake toga da bi se nešto moglo promijeniti vidjele su se još oko 19 sati, kad je objavljeno kako je na glasanje u drugom krugu izašlo više birača nego u prvom. Poznata je temeljna činjenica hrvatske politike – uz manji odaziv, pobjeda je HDZ-ova. Konačni rezultat pokazao je ono čemu su se mnogi nadali. HDZ je uspio broj svojih glasača povećati samo za 300, dok je SDP-ov Željko Sabo dobio gotovo 2000 glasova više nego u prvom krugu.

Nisu mogle upaliti klasične taktike

Vukovarci su tako pokazali da im je konačno dosta arhaičnog modela po kojemu Hrvati glasaju za HDZ, a Srbi za SDSS, nakon čega se grad može podijeliti po stranačkoj pripadnosti, a stvarni gospodar Vukovara, umirovljeni strojobravar Petar Mlinarić, može raditi što god hoće. Ovaj su put izabrali političku, ne nacionalnu opciju.

Klasične HDZ-ovske taktike nisu mogle upaliti na ovim izborima. HDZ se nije mogao pozivati na vrijednosti Domovinskog rata i srbočetničku ugrozu, kad im je suparnik bio ratni dragovoljac, logoraš koji se nakon povratka u rodni grad prihvatio knjige i odlučio nešto promijeniti.

Sabo je savršen simbol novog doba koje je svanulo u Vukovaru. To je grad kojeg je HDZ dva puta žrtvovao. Prvi put su ga žrtvovali da bi Hrvatska bila priznata. Drugo žrtvovanje nije imalo takvo uzvišeno opravdanje. Radilo se o sitnim torbarskim interesima. Vukovar je podijeljen u koaliciji sa SDSS-om samo zato da bi HDZ na nacionalnoj razini mogao računati na tri glasa stranke Vojislava Stanimirovića i Miroslava Pupovca.

Da se htjelo, Vukovar se dosad moglo obnoviti

Rezultat je 12 godina u kojemu se grad jedva pomaknuo s mrtve točke. Tragično kod svega je to što Vukovar uopće ne bi bilo tako teško obnoviti. Sve što je Vlada trebala napraviti u drugoj polovici 90-ih bilo je napraviti Vukovar zonom sa smanjenim ili čak bez poreza. Nitko u Hrvatskoj ne bi se zbog toga bunio, a grad bi procvjetao u roku od pet godina. Naravno, oni to nisu napravili, jer je HDZ-u i SDSS-u odgovarao moralno razrušen, etnički podijeljen grad u kojemu nema poduzetničkog duha niti volje za suradnjom. U tom kontekstu je infrastrukturalna obnova samo optička varka.

Ta labava interesna simbioza ustrojena na nacionalnoj podjeli sad je u opasnosti. HDZ i SDP u Gradskom vijeću Vukovara imaju po 13 mjesta. Za prevagu su ključna tri vijećnička mjesta SDSS-a. Nema nikakve garancije da će SDSS ostati vjeran svom gradskom partneru. SDSS ipak ima interese koje mora ostvariti, a najbolje će ih ostvariti ako bude sudjelovao u vlasti. Koalicija HDZ-a i SDSS-a stoga je vrlo upitna.

Ipak, bez obzira na daljnje razvoje u Gradskom vijeću, jasna je jedna stvar. U Vukovaru više neće biti moguće pobjeđivati parolom "Dis' bio 91?". Nova gradska vlast bit će ocjenjivana po rezultatima, ne krvnim zrncima. Konačno, ultimativna pobjeda novog vukovarskog gradonačelnika očituje se u tome što su mu glas dali i Hrvati i Srbi.