ZEMLJA se sve više zagrijava, a čovječanstvo ne čini ni blizu dovoljno kako bi zaustavilo taj proces. Zbog toga je dio znanstvenika sklon dramatičnim intervencijama u atmosferu kako bi ohladili planet, piše NBC.
Novo istraživanje sugerira da bi projekt hlađenja atmosfere bio ne samo izvediv, nego i dovoljno jeftin da ga može izvesti jedna država koja se čvrsto odlučila na taj korak. Radi se o projektu hlađenja koji ne bi preokrenuo proces klimatskih promjena, ali bi zagrijavanje planeta bilo značajno usporen.
Solarno zatamnjenje
Upravo takvu akciju sugeriraju zaključci nedavno objavljenog znanstvenog rada u časopisu Environmental Research Letters, čiji autori su znanstvenici s uglednih američkih sveučilišta Harvard i Yale. Radi se o najdetaljnijoj i najnovijoj studiji "stratosferske injekcije aerosola" (metode poznatije kao "solarno zatamnjenje"). Ideja je da bi se prskanjem kemikalija u atmosferu postigao efekt reflektiranja Sunčeve topline natrag u svemir, čime bi se imitirali globalni efekti zahlađenja do kojih dolazi nakon velikih vulkanskih erupcija.
Naime, znanstvenici su zaključili da bi čovječanstvo moglo, koristeći tu metodu, srezati godišnji doprinos naše vrste emisiji stakleničkih plinova za upola manju cijenu od one koju države i veliki gradovi troše na autoceste, podzemnu željeznicu i ostale infrastrukturne projekte. Tako se predviđa da bi se tehnologija za "solarno zatamnjenje" mogla razviti po cijeni od 3,5 milijardi dolara u narednih 15 godina. Većina novca bila bi potrošena na izgradnju aviona s dovoljno velikim spremnicima aerosola koji bi se ispuštao u stratosferu na visini koja je otprilike dvostruko viša od uobičajene visine na kojoj leti Boeing 747. Kad tehnologija bude spremna, navode znanstvenici, projekt bi svake godine koštao oko 2,25 milijardi dolara (pod pretpostavkom da bi se provodio sljedećih 15 godina).
Relativno jeftin projekt
Usporedbe radi, proračun Odjela za promet savezne države Massachusetts u 2017. iznosio je 1,8 milijardi dolara. Država Teksas potrošit će oko milijardu dolara na zamjenu jednog jedinog mosta u gradu Corpus Christi. Proračun za popravke sustava njujorške podzemne željeznice redovito premašuje iznos od 10 milijardi dolara. Belgija svake godine potroši četiri milijarde dolara na vojsku. Drugim riječima, geoinženjering atmosfere s ciljem usporavanja klimatskih promjena bio bi dovoljno jeftin da ga u djelo može sprovesti i neka manja, odlučna zemlja, da ne spominjemo globalne supersile poput SAD-a ili Kine.
Iako se ideja prskanja kemikalija iz aviona naizgled čini suludom, znanstvenici koji su pročitali spomenuti znanstveni rad kažu da se radi o metodama koje su "solidne", a zaključci rada nisu nimalo iznenađujući.
"Meni se rad činio razumnim i metodičnim", rekla je za NBC Kate Rick, profesorica na Sveučilištu u San Diegu koja istražuje klimatske promjene i politike koje se bave tim fenomenom.
"Mislim da se definitivno radi o značajnom doprinosu u smislu da potvrđuje ideju da bi stratosferski geoinženjering bilo puno jeftinije rješenje od smanjenja emisija, a dobili bismo isti temperaturni efekt", rekla je Rick.
S njom se slaže i Ken Caldeira, znanstvenik s Carnegie Instituta za znanost.
"Nemam razloga sumnjati u zaključke ovog rada, čine mi se vrlo razumni", ustvrdio je Caldeira.
Znači li to da bismo trebali početi graditi avione koji mogu prskati kemikalije u atmosferu?
Znanstveni princip po kojem bi ovaj projekt funkcionirao je relativno jednostavan. Ako ispustite sumporni dioksid u atmosferu, on će reflektirati Sunčevu svjetlost natrag u svemir. Sumporni dioksid je jeftin i dostupan u velikim količinama. Najveći troškovi projekta odnosili bi se na transport sumpornog dioksida na dovoljnu visinu kako bi ostao na mjestu, predviđa Wake Smith, koautor rada i predavač na Yaleu.
"Ako ispustite materijal na 17.000 metara, na visini na kojoj leti prosječni Boeing 737, kiša će ga isprati u roku par dana jer na njega djeluje gravitacija. No, ako se popnete do stratosfere, onda će ostati gore godinu ili godinu i pol dana", rekao je Smith.
No ispuštanje sumpornog dioksida na dovoljnoj visini nije nepremostiv izazov, tvrdi se u radu, a taj pristup bi zaista imao efekt hlađenja planeta.
No, hlađenje planeta nije isto što i poništavanje klimatskih promjena, upozoravaju znanstvenici.
Naime, emisija ugljikovih spojeva u atmosferu ima i drugih štetnih učinaka uz stvaranje efekta staklenika. Emisija ugljikovih spojeva čini oceane kiselijima i mijenja globalna kretanja vode i zraka. Već sada je zbog tih emisija u atmosferu "upumpana" količina toplinske energije koja neće sama od sebe nestati ako u nju dodamo i sloj sumpornog dioksida.
"Možda možemo sniziti globalne temperature, ali to ne znači da će se klima na svakoj lokaciji vratiti tamo gdje je bila. Neka mjesta će biti toplija, neka će biti hladnija. Neka će biti sušija, a neka će biti vlažnija. Čak i savršeno izdizajnirana klima, što je nemoguće postići, promijenit će stvari širom svijeta, što će imati lošeg efekta po ljude", pojašnjava Smith.
Ukratko, geoinženjering atmosfere je ideja koju vrijedi istraživati, ali ne radi se o ideji koja će riješiti problem klimatskih promjena - barem ne bez drugih metoda.
Veliki problem s prskanjem kemikalija u atmosferu - politika
No, postoji jedan ključan faktor zbog kojeg bi ovaj plan mogao pasti u vodu. Naime, malo koji političar želi donijeti takvu preuzeti odgovornost za ekstremne vremenske pojave koje bi se mogle dogoditi nakon što političari izglasaju ispuštanje sumpornog dioksida u atmosferu.
"Zamislite da se uragan Sandy pojavio u godini u kojoj smo počeli ispuštati materijal u atmosferu", rekao je Caldeira, aludirajući da bi javnost za takvu pojavu okrivila atmosferski geoinženjering.