INFEKTOLOG Marko Kutleša u ponedjeljak je rekao kako je mala šansa da koronavirus mimoiđe Hrvatsku. To je bilo prilično vjerojatno i ranije, a sada, kako se virus počeo ozbiljno širiti u našem bliskom susjedstvu, postalo je još izvjesnije.
Razloga za takvu procjenu je mnogo, a mi ćemo ovdje pokušati navesti neke ključne.
Tradicionalna povezanost Hrvatske i Italije
Za očekivati je da će se virus iz Italije najprije proširiti u susjedne zemlje, kao što se iz Kine proširio u Južnu Koreju, Singapur, Hong Kong, Makao, Japan itd. To se možda već dogodilo.
Komunikaciju, putovanja i bliske kontakte Hrvata s Talijanima nemoguće je potpuno eliminirati. Talijani vole dolaziti u Hrvatsku kao turisti i obratno. Osim toga, Talijani u Hrvatskoj imaju rodbinu i obratno. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj živi gotovo 18.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Talijani. Prema procjenama iz 2006. u Italiji je pak živjelo 20-ak tisuća ljudi s hrvatskim državljanstvom. Osim njih postoje mnogi s talijanskim državljanstvom koji se smatraju Hrvatima. Mnogi od navedenih imaju rođake s obje strane granice. Pitanje je bi li eventualno zatvaranje granica koje za sada kao mogućnost razmatraju Slovenija i Austrija moglo biti sto postotna garancija. Virus u Hrvatsku ne mora doći izravno iz Italije.
Dentalni turizam
Talijani u Hrvatsku masovno dolaze i kao dentalni turisti i to u desecima tisuća godišnje. Razlog tome je to što su cijene zubarskih usluga u Italiji među najvišima u Europi. Najskuplja je Velika Britanija, u kojoj su cijene nekih tretmana i do 73 posto više nego u Hrvatskoj, a zatim slijede Italija, Slovenija i Njemačka. Primjerice, samo jedna riječka poliklinika, koja zapošljava 200-tinjak liječnika, godišnje obradi nekoliko desetaka tisuća pacijenata iz Italije.
To je jedan od razloga zbog kojih je na konferenciji za novinare Kriznog stožera za koronavirus u ponedjeljak rečeno da su hrvatskim stomatolozima poslane posebne upute o postupanju u novonastaloj situaciji, ali i da će se oni zbog prirode svojeg posla gotovo sigurno zaraziti ako im dođe inficirana osoba.
Širenje virusa bez simptoma
Kada je epidemija COVIDA-19 krenula početkom godine, nije bilo jasno može li se širiti asimptomatski. Danas je već potvrđeno da je takvih prijenosa vrlo vjerojatno bilo.
Primjerice, prema jednoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of the American Medical Association jedna 20-godišnja žena iz Wuhana proputovala je više stotina kilometara u grad Anyang u pokrajini Henan u kojem je, ne pokazujući nikakve znakove bolesti, zarazila pet rođaka. Kada su oni počeli pokazivati znakove bolesti, liječnici su je testirali. No čak ni prvo testiranje nije potvrdilo postojanje infekcije; to se dogodilo tek u ponovljenim provjerama. Svih pet članova obitelji dobilo je upalu pluća, a mlada rođakinja i dalje nije pokazivala nikakve simptome.
Jedna druga studija predstavljena u časopisu New England Journal of Medicine pokazala je pak da zaražene osobe mogu u gornjem dijelu dišnih putova imati iste količine virusa kojima mogu zaraziti druge čak i ako ne pokazuju nikakve simptome bolesti.
Nešto slično pokazala je i njemačka studija objavljena u istom časopisu.
Stručnjaci ističu da to znači da će virus biti teško zaustaviti. U prilog tome idu i poruke našeg Kriznog stožera. Naime, naši stručnjaci danas su istaknuli da od mjerenja temperature na granicama nema neke velike koristi jer osoba može biti zaražena virusom, a da ne pokazuje nikakve simptome. Objasnili su da je stoga vrjednija informacija iz kojeg dijela Italije dolaze.
Dugo razdoblje inkubacije
Trenutno se smatra da je vrijeme inkubacije novog koronavirusa oko 14 dana. Karantene koje se određuju kada se kod nekoga potvrdi infekcija temelje se na ovoj prihvaćenoj procjeni i traju dva tjedna. Međutim, prema kineskim medicinskim stručnjacima čini se da inkubacija može potrajati i značajno duže. Naime, kod jednog 70-godišnjeg Kineza utvrđeno je da je počeo pokazivati simptome bolesti tek nakon 27 dana.
Ova činjenica također će otežati zadržavanje širenja virusa.
Postojanje superširitelja
Još jedan problem je očito postojanje superširitelja.
U svijetu je do sada zabilježeno više slučajeva ljudi koji su bolest prenijeli neuobičajeno velikom broju ljudi. Posebno je poznat slučaj superširiteljice u Južnoj Koreji.
Govoreći o vjerojatnosti dolaska COVIDA-19 u Hrvatsku, Kutleša je istaknuo upravo činjenicu da se pokazalo da jedna osoba može zaraziti mnogo drugih.
„Naime, do sada se mislilo da jedna osoba u prosjeku može zaraziti 11 drugih, ali nedavni slučaj u Južnoj Koreji pokazuje da je jedna šezdesetogodišnjakinja uspjela zaraziti više od 300 drugih osoba. Svi oni bili su u jednoj crkvi na misi. Zato se i kaže da se izbjegavaju napučeni prostori. U Južnoj Koreji je sada situacija slična kao u Italiji. Oni imaju autohtoni prijenos virusa, što je jedan od uvjeta da bi se moglo razmišljati da će stvari ići u smjeru pandemije", pojasnio je dr. Kutleša.
Kako smo već pisali na Indexu, superširiteljem se smatra osoba koja uspije zaraziti značajno veći broj ljudi nego što bi se to očekivalo od određene bolesti.
Tijekom epidemije SARS-a u Pekingu epidemiolozi su kao superširitelje definirali osobe koje su zarazile više od osam ljudi. U toj epidemiji zabilježeno je nekoliko superširitelja. Jedan od njih bio je liječnik koji je unatoč simptomima SARS-a otputovao u Hong Kong kako bi prisustvovao vjenčanju u obitelji. Ondje je zarazio 16 ljudi. Drugi je bio 54-godišnjak koji je uz SARS imao više kroničnih bolesti koji je u bolnici zarazio 33 osobe.
Pojava superširitelja SARS-a u 2003. godini uzrokovala je naglo pogoršanje situacije. No na sreću SARS je ipak uspješno zaustavljen.
Talijanski stručnjaci vjeruju da je bolest u njihovoj zemlji također proširio neki superširitelj, što bi objasnilo veliki broj oboljelih u vrlo kratkom razdoblju. No, on još uvijek nije identificiran.
Trebamo li se bojati?
Kako stručnjaci uporno upozoravaju, loše je i neopravdano širiti paniku. No istovremeno svi ističu da trebamo biti jako oprezni. Ideja je da za sada, dok još nemamo cjepiva i lijekova, na raspolaganju imamo samo mjere izolacije koje služe kako bi se širenje COVIDA-19 usporilo. Na taj način kupuje se vrijeme do pronalaska cjepiva koje za mnoge može značiti život. Osim toga, znanstvenici se nadaju da bi novi koronavirus poput brojnih drugih sličnih virusa mogao imati obilježja sezonalnosti, odnosno da bi s dolaskom proljeća i ljeta mogao prirodno jenjati.
To su razlozi zbog kojih mjere pravovremenog otkrivanja, izolacije, karantene i sl., koliko god bile gnjavaža, ne bismo trebali doživljavati kao nešto što je usmjereno protiv nas, naprotiv. Teško je i zamisliti kako bi stvari izgledale u Kini da ondje nisu uvedene rigorozne mjere. Trebamo uvijek imati na umu da nijedna vlast nije toliko budalasta da uvodi nepotrebne mjere koje će naštetiti kvaliteti života ljudi i ekonomiji. Mjere ograničavanja uvode se kako bi se spriječile još veće veće štete štete koje bi nastale kada bi se epidemija nekontrolirano proširila.
Kada se govori o opasnosti koronavirusa, mnogi ga uporno pogrešno uspoređuju s gripom. Pritom ne prepoznaju činjenicu da je to uspoređivanje krušaka i jabuka jer je koronavirus krenuo od prve osobe u Kini u Wuhanu, dok je startna pozicija gripe neusporedivo jača – ona kreće od milijuna ljudi na jednoj polutki i prelijeva se na milijune na drugoj, s izmjenama sezone.
Umiru uglavnom 'samo' stariji i bolesni
U komentarima na društvenim mrežama također se često nailazi na relativizaciju koja se poziva na činjenicu da najviše umiru muškarci stariji od 60 godina s nekim kroničnim bolestima.
Uistinu, prema dobnim skupinama postoci rizika za oboljelu osobu kreću se od 0% za djecu mlađu od 10 godina, preko 3,6% za one u dobi između 60 i 69 godina do 14,8% za starije od 80. Rizik je gotovo dvostruko veći za muškarce (2,8%) nego za žene (1,7%). Smrtnost i teške komplikacije u epidemiji COVIDA-19 za sada su učestalije nego kod sezonske gripe i to 10 do 20 puta. Naime, uobičajena smrtnost kod sezonske gripe je ispod 0,1%, dok je kod COVIDA-19 prema WHO-u na razini Kine oko 2%. Ipak, treba imati na umu da je točan broj za sada još uvijek teško precizno utvrditi. On može biti možda i veći, no vjerojatnije je da je manji. Konačno virus i težina bolesti koju uzrokuje mogu se mijenjati.
Pritom ne treba posebno isticati da svaka brojka predstavlja nečiji život, nečijeg oca, majku ili djeda.
Osim toga, ne treba zaboraviti da COVID-19 u prilično velikom broju od 15% uzrokuje teške komplikacije kao što su upala pluća ili otkazivanje organa, prije svega bubrega i jetre. One mogu rezultirati trajnim oštećenjima, primjerice ožiljcima ili rupicama u plućima. Dakle, nije sve u mortalitetu.
Teške ekonomske posljedice
Konačno, ne treba zaboraviti niti goleme gospodarske štete koje bi COVID-19 mogao imati za hrvatski turizam kada se ne bi zaustavio tijekom proljetnih mjeseci.
Poznato je da je udio turizma u hrvatskom proračunu od 20% najveći u Europi. Jedna ozbiljno ugrožena sezona mogla bi nas baciti u ozbiljnu recesiju. Čak i razvijene zapadne zemlje poput Japana i Njemačke osjećaju teške posljedice epidemije, a što reći za Hrvatsku koju često nazivamo banana-državom upravo zbog prevelikog oslanjanja na jedan proizvod osjetljiv na izvanjske okolnosti.
Zbog svega navedenog treba se nadati da će hrvatske vlasti pravovremeno poduzimati odgovarajuće mjere sprječavanja širenja virusa, da ćemo u tome biti uspješni kao što su neke zemlje u susjedstvu Kine te da će virus imati jako svojstvo sezonalnosti tako da će jenjati već u travnju kao što se to obično zbiva s virusima prehlade i gripe.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.