NA današnji dan 1943. godine završila je Bitka na Sutjesci, poznata i kao Peta neprijateljska ofenziva, u kojoj su, u zajedničkom napadu, Sile Osovine pokušale uništiti jugoslavenske partizanske jedinice u blizini rijeke Sutjeske u BiH. Bitka je trajala od 15. svibnja do 16. lipnja i bila je to najkrvavija bitka na našim prostorima.
Iako je, prema dijelu povjesničara, odbijanje te ofenzive bila prekretnica za tijek Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, drugi ustraju u tvrdnji kako se radi o povijesnom mitu i porazu partizana. Bez obzira na sve, ostaje činjenica da su u jednoj od najkrvavijih bitaka na ovom području najveću ulogu odigrali hrvatski partizani s područja Dalmacije.
Operacija Schwarz (Crno), kako su je nazvali Nijemci, uslijedila je nakon operacije Fall Weiss (Bitka na Neretvi). Proboj Sutjeske trajao je dva dana - 15. i 16. lipnja 1943. godine. Operacije Schwarz i Fall Weiss imale su isti cilj: slomiti partizane i zarobiti vođu Josipa Broza Tita, Nijemcima tada poznatijeg pod imenom Walter.
U napad na partizanske postrojbe koje su u tom trenutku brojale 18 tisuća vojnika okupljenih u 16 brigada Sile Osovine krenule su s više od 127 tisuća vojnika formiranih u bugarske, talijanske i njemačke jedinice, zajedno sa snagama koje su pripadale marionetskoj NDH, brojnim oklopnim vozilima i s više od 300 aviona kojima su zapovijedali Nijemci. Uz partizanske borce, u grupaciji koja je sudjelovala u bitki bilo je gotovo 3000 žena, ali i ranjenika i bolesnih, pa je ukupan broj sudionika premašio 22 tisuće ljudi.
Nakon mjesec dana borbe poginulo je sedam i pol tisuća ljudi. Najviše poginulih partizana i ljudi koji su bili s njima bilo je upravo s područja Dalmacije, njih čak tri tisuće, a zabilježeno je kako je najveće gubitke pretrpjela upravo Druga dalmatinska brigada, u kojoj je poginulo 800 partizana. Najviše Dalmatinaca koji su sudjelovali u bitki bilo je iz Šibenika, 1316. Poginulo ih je 787.
Povjesničari se slažu kako je za sudjelovanje velikog broja Hrvata u bitkama koje su preokrenule tijek Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije "zaslužan" Ante Pavelić, koji je predao Dalmaciju u talijanske ruke.
Naime, 18. svibnja 1941. godine u Rimu je potpisan ugovor kojim je kvislinška Nezavisna Država Hrvatska (NDH) predala fašističkoj Italiji dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, najrazvijeniji dio Dalmacije s otocima te Boku kotorsku. Potpisali su ga ustaški poglavnik Ante Pavelić i fašistički vođa Benito Mussolini.
Otpor Silama Osovine vodila je Komunistička partija na čelu s Titom. Organizirani su kadrovi i vodstvo, a otpor koji su pružili u to vrijeme nazvan je Narodnooslobodilački rat. Upravo je njemačka operacija Schwarz imala za cilj razbijanje Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Nijemci su s ofenzivom počeli mjesec dana ranije, 15. svibnja 1943. godine, kad su partizane okružili i izolirali na području Durmitora, između rijeka Tare i Pive u Crnoj Gori. Borbe na kršnom terenu potrajale su mjesec dana, a 9. lipnja su Nijemci gotovo uspjeli u svojem naumu jer je jedna od bombi pala pored Tita i ranila ga u ruku.
U završnom okruženju njemačkih snaga partizani su se uspjeli probiti preko rijeke Sutjeske kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i 369. pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, a prema istočnoj Bosni.
Tri brigade i središnja bolnica s više od dvije tisuće ranjenika ostale su u okruženju. Njemački vrhovni zapovjednik, general Alexander Löhr, naredio je njihovo uništenje. Stradao je ukupno 6391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbu.
Preživjeli sa Sutjeske su pričali kako su u danima najvećih borbi ostali bez hrane, jeli su osušenu travu i sisali korijenje stabala kako bi preživjeli. Preživjeli su kazali kako im je Tito nakon operacije Schwarz kazao: "Sinovi Dalmacije tu su se pokazali kao dostojni potomci vaših slavnih predaka, slobodarski sinovi plavog Jadrana."
Nakon bitke preokret za partizanski pokret bio je i način na koji se promijenilo izvještavanje britanskog vojnog izaslanstva o stanju na terenu. Tek tada donesena je odluka o savezničkoj pomoći partizanima i isključivanju četnika iz programa potpore.
Spomenik Bitki na Sutjesci nalazi se na Tjentištu.
Ovaj ratni film snimljen je 1973. povodom tridesete godišnjice Bitke na Sutjesci. Snimljen je u Nacionalnom parku Sutjeska i jedan je od najskupljih filmova u povijesti kinematografije SFR Jugoslavije.
Film s temom velike partizanske bitke iz Drugog svjetskog rata u kojem je Titov lik interpretirao veliki svjetski glumac R. Burton nadgledao je i sam Josip Broz, posebice scenu koja rekonstruira njegovo ranjavanje u bitki.