Na današnji dan 1187. godine osvojen je Jeruzalem. Tada se nalazio gotovo sto godina pod vlašću križarske vojske, no nakon opsade pod vodstvom Saladina grad se predao. Križari će ga pokušati ponovo osvojiti, no u tome neće uspjeti. Saladinova pobjeda smatrala se pobjedom cijelog islamskog svijeta.
Religijska propaganda dovela je do dvjestogodišnjeg sukoba
Križarski ratovi započeli su stotinjak godina ranije, kada je papa Urban II. pozvao dobre ljude i vjernike da idu u častan rat protiv krivovjerja i islama. Nije bilo ništa časno u tom pohodu. Križarski ratovi bili su pokušaj europske aristokracije i visokog društva da uspostave kontrolu na Levantu kako bi kontrolirali važne trgovačke putove te ubirali poreze od milijunskog broja posjetitelja svetog grada triju religija.
U Prvom križarskom ratu kršćani su uspjeli zauzeti obalne gradove, a zatim su krenuli na Jeruzalem. Kada je grad pao, muslimansko stanovništvo bilo je izbodeno u svojim kućama, zapaljeno u svojim džamijama ili, u najboljem slučaju, protjerano iz kršćanskog kraljevstva.
Saladin kao muslimanski heroj
Tijekom 12. stoljeća muslimani u okolnim područjima postepeno su odustajali od međusobnih sitnih razmirica i posvetili se protjerivanju stranaca iz svoje zemlje. Kada je na političku pozornicu došao Saladin, karizmatični lik iz malog grada u današnjem Iraku, taj je proces ubrzan. U svojim posjetima okolnim zemljama Saladin je mobilizirao veliku muslimansku vojsku te potaknuo veze između Sirije i Egipta koji su mu bili glavni saveznici.
Premda vrlo vojnički nastrojen i discipliniran čovjek koji je vidio tisuće leševa i ubojstava, Saladin je poznat po činjenici da je naredio da se ne ubijaju kršćani u Svetoj Zemlji te da muslimani moraju pokazati barbarskim kršćanima da su bolji od njih. Nakon što je grad oslobođen, kršćanima je bilo omogućeno da otkupe svoju slobodu ili im je osigurao prolaz da odu.
Kontakti s muslimana potaknut će nove procese u Europi
Oslobađanje Jeruzalema imalo je više posljedica. Prva je bila ta da je Saladin bio priznat kao muslimanski heroj na gotovo cijelom Bliskom istoku, što je omogućilo bolju organizaciju u nadolazećim sukobima s križarima. Druga je bila Treći križarski rat u kojem je sudjelovalo brojno plemstvo kako bi se vratila kontrola nad Jeruzalemom, no taj cilj nije ostvaren.
Najveća posljedica bilo je širenje svijesti o muslimanskom svijetu koji je u to vrijeme uživao veći stupanj razvijenosti i kulture od jadnih Europljana. Neka od tih saznanja poslužit će učenjacima koji će se sve više zanimati za njihove knjige, pogotovo one napisane u antici. Upravo će takva literatura pridonijeti razvoju humanizma u Europi i započeti proces stasanja Europe kao svjetskog centra kulture i znanosti u stoljećima koja dolaze.