DOĐE vam toplo oko srca kada u ovom turobnom povijesnom trenutku pročitate intervju sa mega-uspješnom Ivom Balent, pripadnicom klana Todorić koja optimizma i pozitivnih primjera željnom narodu po tko zna koji puta servira svoju predivnu priču u uspjehu. Onu dobro poznatu i svima omiljenu todorićevsku recitaciju o "kretanju od nule". Radila je skladištu, a gle je danas, uspješna poslovna žena koja dane provodi u dvorcu.
"The Secret" by Iva Balent
Cinični Hrvat u ovom trenutku vjerojatno sjedi u svojoj skromnoj garsonijeri, gricka kuhan krumpir naboden na vilicu i pita se kako je moguće da mu je ovaj prokušani recept uspjeha svih ovih godina uporno promicao? Ta i on je krenuo od nule, mukotrpno radio, prebacivao kutije u skladištu i imao najbolju volju da uspije, ali njegov put od nule u najboljem je slučaju završio na drugom dijelu skladišta ili u najgorem - na birou. Nula bio, nula ostao. Pa kako, majku mu? Da stvar bude zanimljivija, pročitao je i "Tajnu" Rhonde Byrne, svakodnevno razmišljao pozitivno, iscijedio život iz krunice i bezbroj puta prošao glavom kroz zid samo da bi na drugoj strani pronašao još jedan - viši i deblji. Zašto on svoje dane provodi garsonijeri koja smrdi na gljivičaste tabane prošlog vlasnika, a jedna Iva Balent spava u dvorcu što miriše kao kremšnita uspjeha prelivena sirupom divote?
U čemu je tajna i kako to da češće na nailazimo na priče o blagajnicama i skladištarima koji živote provode u dvorcima iako više vole svoju ladanjsku kuću? Odgovor je prilično jednostavan i svi ga znaju – bajke su za malu djecu. Naime, ono što mi nazivamo "nedosanjanim snom", ljudi poput nje nazivaju "srijedom", a ono što Iva naziva "nulom", mi bi nazvali "jebeno dobrim početkom". Drugim riječima, kada bi svi kretali od te iste nule, svijet bi bio prepun onih koji uporno zaboravljaju da "krenuti od nule" ima drugačiji značaj za one koji se "pogrešno" prezivaju.
Zvuči holivudski
Njen boravak u skladištu naziva se "slumming" ili kratkotrajan proces upoznavanja sa svim segmentima prljavim šljakerima koji će kroz par mjeseci raditi ispod nje. Biti to što ona jest i govoriti da razumijete kako je krenuti od ničeg, podjednako je "dražesno" kao i tvrditi da vam je jasna važnost mukotrpnog treninga nakon što odgledate dvominutnu montažu iz "Rockya". No, baš kao što ni djeca bogatih roditelja koja su za vrijeme studiranja otkrila "revolucionarni chic" neće rušiti temelje gramzivog kapitalizma, tako ni Todorićevi potomci nikada neće ispričati vjerodostojnu priču o "kretanju od nule".
Ipak, ovdje se ne radi o Ivici i njegovoj djeci već medijima koji serviraju ovakve "priče o uspjehu". Ovo nije priča o uspjehu, ovo je priča o normalnom slijedu događaja. Put onih čiji su očevi tajkuni neusporedivo je lakši od puta onih koji za svoje mjesto pod zvijezdama moraju proliti krv, znoj i tu i tamo kleknuti na sve četiri. Njen put nije trnovit, u najboljem je slučaju mjestimično hrapav. To ne znači da radne navike tih ljudi nisu hvale vrijedne, ali kada pričamo o njihovim počecima, ne možemo pričati o trnju i nulama. Prosipanje svih tih "korisnih" savjeta u ovom je slučaju samo iritantno, a očekivati da će njena priča poslužiti kao inspiracija mladima u najmanju je ruku "ha ha".
Oni žele vjerovati da su imali naporan put jer "krenuti od nule" zvuči tako jebeno holivudski i dramatično, a mi još više želimo vjerovati da ćemo jednog dana dobiti priliku novinarima ispričati kako nam se mukotrpni trud isplatio. Nažalost, najčešće nije tako. Svi ne mogu pobijediti – tako ne radi kasino.