François-Marie Arouet, poznatiji pod pseudonimom Voltaire, bio je jedan od najistaknutijih intelektualaca razdoblja prosvjetiteljstva u Europi. Rođen 1694. godine u Parizu, Voltaire je bio filozof, književnik, satiričar, povjesničar i politički analitičar onog vremena.
Živio je u vremenu velikih političkih i društvenih promjena, koje su uključivale uspon apsolutističkih monarhija, ratove, prosvjetiteljske ideje te rastući konflikt između tradicije i novih razmišljanja o znanosti, religiji i vladavini.
Voltaire je živio u vremenima kada su filozofske ideje bile snažno povezane s političkim i društvenim previranjima. U tom kontekstu, njegova kritika statusa quo u Europi naišla je na odjek među vladarima i intelektualcima te je postao jedan od ključnih predstavnika prosvjetiteljskih ideja.
Iako je bio žestok protivnik crkvenog i političkog autoriteta, imao je i osobne kontakte s mnogim europskim vladarima tog vremena, što mu je omogućilo da iznosi svoje stavove izravno pred one koji su držali vlast.
Mladi Voltaire u sukobu s vlastima i Crkvom
Voltaire je rođen u dobrostojećoj obitelj pravnika. U mladosti je pohađao isusovačku školu, gdje je stekao obrazovanje u klasičnim jezicima i filozofiji. Iako je započeo studij prava, Voltaire je brzo napustio pravnu karijeru, prepoznajući svoju strast prema književnosti i filozofiji. Već u ranoj dobi počeo je pisati, a prvi značajni radovi bili su mu satirički pamfleti u kojima je kritizirao francusku aristokraciju i politički sustav.
Njegovo pisanje ubrzo ga je uputilo u sukobe s vlastima, što je rezultiralo njegovim izgnanstvom iz Francuske. Proveo je nekoliko godina u Engleskoj, gdje je imao priliku upoznati radove ključnih filozofa engleskog prosvjetiteljstva, poput Johna Lockea i Isaaca Newtona. Ovaj period bio je ključan za oblikovanje njegovih budućih filozofskih stavova, osobito njegovih ideja o slobodi, racionalizmu i sekularizaciji.
Miljenik onih najmoćnijih
Voltaire je bio u kontaktu s mnogim europskim vladarima, koji su često cijenili njegove ideje, premda su bili svjesni njegovih kritika prema apsolutnoj vlasti. Njegovi odnosi s tim vladarima bili su politički pragmatični, iako je Voltaire bio poznat po svojim oštrim kritičkim stavovima.
Najpoznatiji vladar s kojim je Voltaire imao značajan odnos bio je Friedrich II. Veliki, kralj Pruske. Voltaire je bio pozvan na pruski dvor 1750. godine, gdje je proveo nekoliko godina. Tijekom tog vremena Voltaire i Friedrich su održavali blizak odnos koji je započeo s velikim simpatijama, ali se tijekom vremena pogoršao zbog osobnih nesuglasica.
Friedrich je bio filozofski obrazovan i bio je fasciniran Voltaireovim idejama o prosvjetiteljstvu, ali je, kao apsolutni monarh, imao drugačiji pristup vladavini od onog za koji se Voltaire zalagao. Iako su u početku dijelili intelektualnu povezanost, njihov odnos postao je napet zbog Voltaireovih kritika apsolutizma i autokratskog vladanja koje je Friedrich prakticirao, unatoč svojim prosvjetiteljskim stavovima.
Pen-pal Katarine Velike
Voltaire je također bio u kontaktu ruskom caricom Katarinom Velikom. Iako nikada nisu imali osobne susrete, Voltaire i Katarina bili su u redovitoj pisanoj korespondenciji. Katarina je Voltairea cijenila kao jednog od najvažnijih prosvjetiteljskih intelektualaca, a Voltaire je bio podržavatelj njezinih reformskih ideja, osobito u pogledu obrazovanja i sekularizacije društva.
Njihov odnos bio je čvrst, a Voltaire joj je nudio savjete o tome kako unaprijediti Rusiju. No iako je Voltaire hvalio Katarinu kao prosvjetiteljsku vladaricu, bio je svjestan njezine apsolutističke vladavine i često je u svojim pismima kritizirao poteze koje su ju činile ruskim despotom.
S francuskim kraljem Lujem XV. nije imao takav odnos. Zbog kritika koje je upućivao francuskom dvoru Voltaire nije uživao u društvu najmoćnijih Francuza tog vremena.
Ipak, vratio se u Francusku 1778. godine, a nekoliko mjeseci nakon toga je umro. Njegovo je tijelo prebačeno u Panteon u Parizu 1791. godine. Revolucionari su ga obožavali te smatrali da njegove ideje prenose u djelo, premda Voltaire nikada nije pozivao na ubijanje milijuna radi postizanja blagostanja.
Voltaire se smatra jednim od najvećih mislilaca 18. stoljeća. Njegove ideje bile su nove i nudile su drukčiji pristup politici u vrijeme kada je sva moć bila fokusirana u pojedincima. Ipak, svojom karizmom i intelektom privukao je pažnju mnogih vlastodržaca tog vremena, koji su onda provodili reforme kako bi svojem društvu donijeli blagostanje. Upravo su te reforme pretvorile Europu u mjesto najvećih političkih promjena u svijetu 19. stoljeća.