GRADONAČELNIK Slavonskog Broda Mirko Duspara danas je održao konferenciju za medije na kojoj je obavijestio javnost da gradska imovina ide na dražbu! Slavonski Brod je, naime, prisiljen rasprodati "obiteljsko srebro" radi sudskog spora s tvrtkom Novogradnja i to za radove iz početka 90-ih godina iako je objekt koji je u pitanju postao vlasništvo Slavonskog Broda tek 2000. godine!
Duspara se vrlo oštro okomio na hrvatsko pravosuđe, jer su, kako kaže, Općinski i Županijski sud u Zagrebu 1997. godine presudili u korist tadašnjeg vlasnika gradskog odmarališta na Korčuli, Republike Hrvatske. No, isti su sudovi 2005. godine presudili u korist Novogradnje, a protiv Slavonskog Broda. Od pomoći nisu bile ni ostale sudske instance, koje su slučaj riješile u rekordnom roku: Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je žalbu Grada u roku od mjesec dana, Vrhovni sud RH je donio presudu u roku 4 od mjeseca, Ustavni sud u roku od 20 dana, a Upravni sud u roku od pet mjeseci.
Gradonačelnik Slavonskog Broda tvrdi da radovi nikad nisu završeni!
Zbog tih "nelogičnih sudskih odluka" Duspara sumnja da je na djelu korupcija na najvišim državnim instancama, s obzirom da je Slavonski Brod sada prisiljen imovinu vrijednu 80 milijuna kuna na dražbi prodavati za 19 milijuna kuna!
A sve je počelo prije gotovo 20 godina, kada je tvrtka Novogradnja iz Slavonskog Broda prvi puta sudskim putem potražila naknadu za izgradnju dijela restorana na objektu odmarališta tadašnjeg Ferijalnog saveza na otoku Korčuli. No, Duspara tvrdi i kako izgradnja restorana nikad nije niti završena! Novogradnja je novac tada potraživala od Republike Hrvatske, ali Općinski i Županijski sud u Zagrebu odbacili su tužbu uz objašnjenje da se prijenosom nekretnine nije prenio i dug na novog vlasnika.
Sudski vještak procijenio dug na 150.000 eura, a sud odlučio da je 500.000 eura!
No, posebno zanimljiva je priča kako je do duga uopće došla, a u kojoj glavnu ulogu igra jedan od tadašnjih čelnika Ferijalnog saveza Željko Zorić. On je, kako nam objašnjava gradonačelnik Duspara, tada osnovao vlastitu tvrtku "F Tours" i posuđivao novac za koji je kao jamstvo isticao nekretninu na Korčuli. No, ta nekretnina nikad nije bila u njegovom vlasništvu, a već tada nije bila niti u vlasništvu Ferijalnog saveza s obzirom da ju je 1990. godine preuzela Republika Hrvatska!
Nakon što je Novogradnja zbog neplaćenih dugovanja tužila "F Tours", Trgovački sud u Zagrebu poništio je osnivanje te tvrtke. No, Novogradnji je priznao postojanje dugova i to isključivo na temelju usmenog priznanja Željka Zorića! Sud je te dugove procijenio na 1.100.000 tadašnjih njemačkih maraka, iako je sudski vještak procijenio da je vrijednost radova oko 300.000 maraka! No, na osnovu Zorićevog priznanja i dopunskog vještačenja koju je za Novogradnju obavljala agencija Agenda sud je kao dug priznao veću svotu.
Odvjetnik Novogradnje radio na privatizaciji te firme!
Tih pola milijuna eura (na koje se kroz godine nakupilo i 45 milijuna kuna kamata), ali sada će traženi novac, čini se, naplatiti od Slavonskog Broda usprkos brojnim nelogičnostima i tvrdnjama gradonačelnika Duspare da je dug izmišljen! Slavonski Brod je, podsjećamo, postao vlasnik odmarališta na Korčuli tek nakon što je u gradu na vlast došla koalicija SDP-a i HNS-a. Tada je Republika Hrvatska, 8. prosinca 2000. godine, preko Ugovora o darivanju poklonila Slavonskom Brodu spornu nekretninu.
Točno dvije godine kasnije, 9. prosinca 2002. godine, Novogradnja je pokrenula tužbu protiv Slavonskog Broda uz objašnjenje da je prijenosom nekretnine prenesen i dug, iako je po istim osnovama ranije izgubila sudski spor s Republikom Hrvatskom. Jedan od odvjetnika Novogradnje u postupku, kako nam kažu iz Slavonskog Broda, bio je i Željko Švedl koji je ranije bio član Hrvatskog fonda za privatizaciju u Osijeku i koji je, između ostalog, radio na privatizaciji Novogradnje!
Zašto Slavonski Brod plaća kamatu od 1991. godine, ako je tek 2000. postao vlasnik?
Isti taj Privatizacijski fond 1998. godine nije mogao pronaći dokaz da je Ivan Dragičević (brat bivšeg šefa Ine Tomislava Dragičevića) većinski vlasnik Novogradnje jer nisu postojali dokazi o kupnji 82 posto dionica. U Slavonskom Brodu tvrdnje da iz toga proizlazi da se Dragičević lažno predstavljao kao vlasnik. Štoviše, revizijom Fonda iz 2006. godine utvrđeno je da je formalni vlasnik Novogradnje tadašnji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Slavonskog Broda Pero Ćosić, ali dokumenti koji su ga povezivali s tom firmom vrlo brzo su netragom nestali.
No, niti jedna od tih sumnjivih okolnosti nije spriječila Općinski sud u Slavonskom Brodu da u travnju 2005. godine donese presudu u korist Novogradnje. "U presudi stoji da je Grad stekao nekretninu bez osnove, dakle ne priznaje se darovnica RH. Novogradnji je dosuđena i kamata od 1991. godine, iako je zakonom propisano da kamata može teći ili od trenutka stjecanja odnosno od 8. prosinca 2000. ili od trenutka podnošenja tužbe, odnosno od 9. prosinca 2002.), a koje postupanje ruši osnove pravnog sistema Republike Hrvatske", poručuje gradonačelnik Slavonskog Broda.
Hrvatski sudovi ne priznaju darovnicu Republike Hrvatske!
Samo mjesec dana kasnije Županijski sud je potvrdio tu presudu. No, u u obrazloženju navodi na prvoj stranici da Grad nije stekao imovinu bez osnove, dok na zadnjoj stranici istog dokumenta navodi da je grad stekao imovinu bez osnove. U listopadu iste godine je Općinski sud u Slavonskom Brodu započeo postupak ovrhe, a sudac Igor Buruš potvrdio je da Grad mora platiti 572.253,06 eura i zatezne kamate od 1991, iako je Grad formalno postao vlasnik tek 8. prosinca 2000. pa je slijedom toga i iznos kamata trebao biti izračunat od toga datuma ili od trenutka podnošenja tužbe 9. prosinca 2002.godine.
Iz Slavonskog Broda također tvrde da je kamatna stopa određena na protuzakonit način, kao i da je temeljem vještačkog nalaza društva Agenta kamata obračunata na način da se pripisivala glavnici, iako je taj način obračuna kamata još 1994. godine zabranjen zakonom. Zbog svega toga Duspara sumnja na korupciju u hrvatskom pravosuđu, a vjeruje da je i na djelu ratno profiterstvo jer se, kako kaže, sve događalo u ratnim i poratnim godinama kad je u Slavonskom Brodu bilo jako teško živjeti.