MINISTAR zdravstva Milan Kujundžić jučer je komentirao donošenje novog zakona o pobačaju, koji bi trebao biti donesen do kraja veljače 2019. godine zbog roka koji je vladi dao Ustavni sud prošle godine. Kujundžić je otkrio kako je osnovana radna skupina za donošenje zakona, o čemu javnost nije bila pravovremeno obaviještena. Još više zabrinjava što ministar Kujundžić i dalje krije tko je u radnoj skupini.
“Postoji radna skupina koja radi, koja uspoređuje iskustva i zakone drugih zemalja. Tako da se vrlo ozbiljno radi, a mi u Ministarstvu zdravstva obično ne pričamo puno dok nije gotovo”, izjavio je jučer Kujundžić.
Nova grupa Borg, ovaj put za zakon o pobačaju?
S obzirom na iskustva koja hrvatska javnost ima s tajnom grupom Borg koja je pisala Lex Agrokor, čiji su članovi profitirali od odredaba zakona koji su daleko od očiju javnosti i mimo procedura pisali, skandalozno je da još jedan ministar u vladi Andreja Plenkovića, ovaj put ministar zdravstva, formira neku de facto tajnu skupinu koja će pisati zakon koji je tako ključan za zdravlje i prava žena u Hrvatskoj. Iako je Hrvatska po Ustavu republika (res publica tj. javna stvar), Kujundžić okuplja neku tajnu skupinu za pisanje zakona o pobačaju.
Vrijedi u tom kontekstu podsjetiti i da je isti ministar prije pola godina izjavio kako će i “Katolička crkva biti uključena u pripremu zakona o pobačaju”, da bi nakon oštrih kritika u javnosti ponudio ovu verbalnu muljažu kao pojašnjenje: “U demokratskom društvu kod donošenja bilo kojeg zakona, u javnoj raspravi može sudjelovati svaki subjekt i pojedinac, pa tako i Crkva. To ne znači da će u povjerenstvu sjediti predstavnik Crkve, i u ovom povjerenstvu sigurno neće.”
Seksistički ispad prema medicinskim sestrama
Stav Katoličke crkve u vezi prava na pobačaj je općepoznat - oni smatraju da žene ne smiju odlučivati o vlastitom tijelu, te da moraju protiv svoje volje roditi dijete.
Zbog toga je dodatno problematično što Kujundžić odbija javno reći tko je dio radne skupine koja priprema novi zakon, a s obzirom na ministrove stavove prema ženama, javnost ima pregršt razloga biti zabrinuta kakav bi zakonski prijedlog njegovo Ministarstvo moglo iznjedriti.
Podsjetimo, Kujundžić je već poznat po seksističkim ispadima, poput onoga kada je komentirao fizički izgled medicinskih sestara, uvjeren da je ženama jako duhovito i drago kada muškarci u javnosti, pred kolegama i medijima, procjenjuju jesu li lijepe ili nisu.
Kujundžić je odavno pokazao da nema senzibilitet za probleme žena
Još gora je bila Kujundžićeva reakcija na ispovijest Mostove zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić o hororu koji je doživjela nakon spontanog pobačaja tijekom postupka kiretaže u splitskoj bolnici. Kujundžić je opet pokazao da je posve neosjetljiv na osjećaje i prava žena, te da mu uopće nije bilo stalo do toga da čuje kakva negativna iskustva žene imaju u dodiru s hrvatskim zdravstvenim sustavom, te je cijelu stvar sveo na razinu formalne istrage - koja je provedena tako da nitko nije razgovarao s Ninčević Lesandrić - umjesto da prepozna kako je riječ o važnom društvenom problemu.
Kao i u slučaju sa svojim seksističkim pošalicama, Kujundžić je i u vezi slučaja oko kiretaže i ženske boli izrazio zavidan nivo odbijanja da išta novo nauči ili razumije, ponašajući se kao da je on popio svu pamet svijeta, iako je konsenzus javnosti kako je u žestokoj konkurenciji baš on najgori ministar u vladi Andreja Plenkovića, te da se cijeli zdravstveni sustav pod Kujundžićevim vodstvom raspada.
Retorika katoličke dogme
Premijer Plenković nesposobnog Kujundžića ne da nije dosad smijenio, nego mu sada omogućava da baš on bude vodeći član vlade u nastanku novog zakona o pobačaju, unatoč tome što je Kujundžić višekratno dokazao da nema senzibilitet za probleme žena. Kujundžić se već odavno legitimirao kao tipični ruralno-patrijarhalni tip koji s muškim kolegama komentira izgled kolegica i tako ih objektivizira, a u čijem poimanju svijeta ženama ne treba vjerovati na riječ, te one trebaju trpjeti bol.
Ministrovi stavovi o pobačaju također su retrogradni: on koristi biblijsku terminologiju o pobačaju kao “zlu”, ali koje ipak ne bi smjelo biti posve zakonski zabranjeno. Kujundžiću uopće ne pada na pamet pojmiti tematiku pobačaja kao pravo žena na autonomiju nad vlastitim tijelom i kao dio šire teme reproduktivnih prava i zdravlja, nego ga i on svodi na nivo i retoriku katoličke dogme, koju doduše onda ne želi konzekventno provesti do kraja.
Ne zaboravimo, nesposobni Kujundžić je ministar samo zato što tako želi Plenković
Umjesto da zbog svojeg dosadašnjeg smiješno lošeg upravljanja zdravstvenim sustavom i blamažama koje je već proizveo u kontekstu svojeg odnosa prema ženama i pravima žena ministar Kujundžić temi izrade novog zakona o pobačaju pristupi na drugačiji način - bez tajnovitosti, jeftinih doskočica i bahatosti - on nastavlja po starom, valjda jedino kako i umije.
U ovom trenutku hrvatske građanke i građani koji drže do prava žena imaju svaki razlog biti zabrinuti time kakav će zakon o pobačaju proizvesti Kujundžićeva tajna radna skupina. Istovremeno ne treba zaboraviti da je Milan Kujundžić ministar zdravstva isključivo zato što tako želi Andrej Plenković.