KAD će Zoran Milanović napokon shvatiti da je njegova najveća pobjeda ujedno i njegov najveći poraz? Nastupom u emisiji Nedjeljom u dva izazivao je kod svojih birača osjećaj kojeg se zapravo svi punokrvni političari trebaju kloniti - žaljenje. Kao što je kampanju vodio pod geslom "Važno je sudjelovati", tako je i izborni poraz tumačio kao "dobar pokušaj". Više sreće drugi puta. Želio je poručiti kako je dao sve od sebe, ali drugi su ga prevarili, iznevjerili ili jednostavno nije imao dovoljno sreće. Dakle, bio je luzer.
Pristojan dečko se vratio kući krvavog nosa
Upravo u tome je glavna razlika Milanovića i Sanadera. Prvome je važno sudjelovati, drugome pobijediti. Zato Milanović danas želi ostaviti dojam moralnog pobjednika izbora, onoga koji nije želio kršiti principe i istaknuti listu za dijasporu, koji nije želio koalirati s HNS-om ni usisavati glasove ljevice, kao Sanader desnice, nije želio u stilu svog protivnika poručivati da je "glas za HNS glas za HDZ" kako bi maksimalizirao svoj izborni učinak, nije želio lagati, niti voditi negativnu i prljavu kampanju. Ponašao se kao pristojan dečko u kvartovskoj tučnjavi. Normalno da se kući vratio krvavog nosa.
Sanader je upravo to, ulični razbijač, huligan koji ne preza ni od čega da pobijedi. On će samljeti desnicu, pregaziti sve principe, udarati ispod pojasa, šurovati s vragovima svih boja samo da dođe na vlast i na njoj ostane koliko je god to moguće. Zato je jednom tijekom kampanje pomalo pokroviteljski, ali pokazalo se, proročanski rekao novinarima za Milanovića: "Mali je zelen, neće ovo izdržati". I nije. Pukao je desetak dana prije izbora. Kad ga je HDZ sustigao u anketama. SDP je izgubio momentum, psihološku prednost, onu forcu koja ga je tjerala u pobjedu.
Neki politolozi precizno su dijagnosticirali razliku između dvojice šefova najvećih stranaka: Sanader ima politički eros, Milanović ga nema. U tome je cijela tajna.
Ovakva politika nije za Milanovića
Zato Milanović danas ostavlja dojam moralnog pobjednika, poštenjačine koji je ostavio otvoren auto s ključevima u bravi i onda plače da su mu ga ukrali. Politika, ovakva kakva je danas u Hrvatskoj, ona u kojoj Sanader drži pod kontrolom medije, tajne službe, pravosuđe, javna poduzeća, državni proračun, diplomaciju i ne boji se sve to upotrijebiti u borbi za vlast, jednostavno nije za Milanovića. "Nice guys finish last", kažu cinici. I definitivno su u pravu.
Što sad Milanoviću vrijedi kad plače da su mu fantomski glasovi iz Orašja ili Odžaka odnijeli jedan mandat u petoj izbornoj jedinici? Ili hercegovački glasovi u devetoj ili desetoj jedinici? Je li što učinio da sanira štetu ili je svojim nastupima protiv dijaspore samo nahuškao sve živo i mrtvo izvan Hrvatske da glasa za HDZ?
Kad ga se upita zbog čega nije sklopio predizbornu koaliciju s HNS-om, odgovara da su mu predizborne ankete davale veliku prednost pred HDZ-om, pa takva koalicija nije bila potrebna. Da, to se vidi po izbornim rezultatima. Dobar odgovor!
Danas se tješi da je lijeva koalicija dobila više glasova od HDZ-a. Tako se i Dinamo tješi da je imao puno više prilika u utakmicama protiv Branna, Basela i Rennesa, ali nažalost nije dobio ni jednu od njih.
I onda ta neviđena storija s Ljubom Jurčićem. Zašto ga se odrekao kao premijerskog kandidata? Nije moguće da je povjerovao signalima iz "žuto-zelene" trgovačko-foteljaške koalicije da su oni spremni razgovarati sa SDP-om oko sastavljanja Vlade ako bude Milanović premijer. Ako je popušio tu foru, onda je Friščić veći manipulator od Sanadera (što je nemoguće), a Milanović još "zeleniji" nego što ga je Sanader sprdao. Ali dobro, u trenutku takve hlebinske iskrenosti, Milanović je makar priznao da "nije bilo lijepo" što se Jurčića odrekao bez njegova prisustva. Nego dok je ovaj klao svinje po Hercegovini. To što ga se odrekao bez odobrenja Glavnog odbora stranke, nije spominjao. Pa nećemo se držati Statuta kao pijan plota.
Ne broje se šanse nego golovi
Milanović sada misli da je ovaj izborni rezultat njegov najveći uspjeh. Ali pritom ne želi shvatiti da utoliko veći neuspjeh. Preciznije, što je veći rezultat postigao na izborima, može više žaliti što nije pobijedio. Što mu sad vrijedi sve to kad nije došao na vlast? Još gore, što mu sve to vrijedi kad je praktički dobivene izbore (kako sam kaže, pozivajući se na predizborne ankete) izgubio u samo tjedan dana. Ma u samo par sati. I nije ih izgubio za dlaku. Izgubio ih je za deset mandata, što nije tijesan rezultat.
To nije poraz "u sudačkoj nadoknadi", kad se možete žaliti da ste pokradeni, da je protivnik zabijao golove rukom i lomio vam noge klizećim startovima, a sudac sve to nije vidio. Ne, to je sasvim regularan poraz, s deset golova razlike - ali barem se može tješiti da je SDP imao više prilika na utakmici.
Što Milanović može s tim izbornim rezultatom? Može mahati njime pred izaslanicima na proljetnoj izbornoj konvenciji stranke, kad će ih uvjeravati da je ovaj poraz zapravo neviđeno uvjerljiva pobjeda SDP-a. Bez obzira što SDP u kampanji nije promovirao svoj program, niti raskrinkavao HDZ (koji je, kako sam luzer Zoki reče, igra tako prljavo i nepošteno), on će govoriti da je u Saboru uhljebio 56 uglavnom svojih ljudi s lista i da je debelo nadmašio sve izborne limite stranke. I ono najgore, hvalit će se da je igrao pošteno, ali izgubio.
Tražit će povjerenje za vođenje stranke, obećavajući da će stranka igrati snažnu oporbenu ulogu u parlamentu, ne shvaćajući da nisu mogli odraditi ni agresivnu i uvjerljivu predizbornu kampanju, a kamoli da ruše Sanadera koji je prošli mandat izgurao s nekoliko ruku viška u Saboru.
Milanović ne shvaća bitnu razliku: Sanaderu nije bitno sudjelovati, nego pobijediti. I zato će u politici uspjeti prije nego Milanović koji će igrati "za sebe i publiku". Takvi obično završavaju na haklu u drugoj ligi. Prva je rezervirana za pobjednike. Na njegovu žalost, ne broje se šanse, samo golovi.
Tomislav Klauški
Foto: H.P./D.P.