Foto: Privatna arhiva
Posljednjih godina u Hrvatskoj se ubrzano razvija start-up scena, počele su se javljati ozbiljnije investicije, a nek od projekata ostvarili su i globalni uspjeh. Ipak, poduzetništvo i stav prema privatnom biznisu još su uvijek prečesto negativni. Prisutan je veliki strah od rizika i neuspjeha, dok se s druge strane, na one koji uspiju gleda sa sumnjom.
Kuharski: Na bilo koga tko je poduzimao gledalo ispod oka, u stilu 'ne talasaj'
Stevica Kuharski u privatni biznis krenuo je 2003. godine, nakon što je za jednu zagrebačku tvrtku napravio logistički softver. Kaže da današnja tehnologija omogućuje jednostavnu organizaciju rada, te da je šteta ne poduzimati ništa.
"O poduzetništvu se naveliko priča zadnjih desetak godina, a prije toga se na bilo koga tko je poduzimao gledalo ispod oka, u stilu 'ne talasaj'. Ono što me pokreće i motivira je želja za radom i stvaranjem nečeg novog i originalnog. Nije me strah riskirati i uživam u izazovu postavljanja nove vrijednosti. Današnja tehnologija omogućuje rad i organizaciju rada na lak način, pa je prava šteta ne poduzimati ništa. U poduzetništvo sam krenuo 2003. godine s izradom sustava za praćenje rada skladišta koji sam nadogradio knjigovodstvenim dijelom. Ta je priča započela 2001. godine s ponudom jedne zagrebačke tvrtke da im napravim sustav i pratim ih s njihovim širenjem. Pregovorima sam došao do toga da su prava na sustav i izvorni kod ostala meni, što mi je omogućilo da krenem u poduzetničke vode. Svi idući projekti bili su vezani uz razvoj softvera na velikom broju raznih platformi, neki uspješni, neki manje uspješni, a neki neuspješni", kaže Kuharski.
Na ideju za Locodels došao u SAD-u zbog korištenja Ubera
Na ideju za pokretanje svog posljednjeg projekta - Locodelsa - došao je u SAD-u gdje je intenzivno koristio Uber. U to vrijeme radio je na razvoju robotske kosilice Alamo, no kako je taj projekt zapeo s razvojem potpuno se posvetio Locodelsu.
"Nakon dvomjesečnog putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama i intenzivnog korištenja Ubera, shvatio sam da postoji niša gdje bih mogao kapitalizirati iskustvo stečeno u razvoju softvera za logističke kompanije. Naime, od 2006. do 2012. godine korisnici mog softvera bile su tvrtke koje su se bavile skladištenjem i distribucijom (Viator Vektor je bila najveća, cijela grupacija je radila oko 450 milijuna eura godišnje). U trenutku mog povratka u Hrvatsku, City Express je prestao s radom u Zagrebu i na tržištu rada se pojavilo 700 ljudi bez posla. Početkom srpnja 2015. godine ispitivao sam kolege i potencijalne korisnike kako bih vidio postoji li interes za ovakvim tipom usluge. Kako sam godinu dana razvijao robotsku kosilicu i zapeo s razvojem, vagao sam u kojem ću smjeru nastaviti. Prevaga je bila kada mi je Boris Golob, direktor Znanstveno tehnologijskog parka u Rijeci rekao "Čuj, pusti ti Alamo i kosilicu, ovo ti je prava stvar!".
Locodels je jedini sustav koji omogućuje dostavu unutar dva sata od kupovine
Servis je prije otprilike godinu dana ušao u fazu beta testiranja, a svojim funkcioniranjem podsjeća na poznatu globalnu taksi uslugu Uber. Svatko se može prijaviti kao dostavljač, a isto tako svatko može naručiti uslugu dostave. Dostavljaču ide 70 posto cijene dostave, nakon odbijanja PDV-a.
Korisnici usluge svoj paket mogu pratiti od polazišta do odredišta, kao i ocjenjivati uslugu, odnosno pojedinog dostavljača.
"Krajem srpnja će bit godinu dana od javnog testiranja usluge i u Zagrebu smo prošli put od podržavatelja (early adopters) do kupaca. Shvatili smo da tržište nije naviklo na zaista brzu dostavu, ono što se smatra brzom dostavom je dostava tokom dana, dok je moja vizija brze dostave "sad i odmah". Često se desi da se naruči dostava, a dostavljač se pojavi na vratima za manje od petnaest minuta. Naši kupci koriste Locodels dostavu kako bi zadovoljili potrebe svojih kupaca i iznenadili ih brzom dostavom. Tako postavljamo nove standarde gradske dostave i sve više kupaca nam dolazi.
Locodels sustav je jedini koji omogućuje dostavu robe unutar dva sata od kupovine ili narudžbe, a na zagrebačkom području odobreno je 65 vozača. Organizacijski smo posloženi tako da svaka dva sata možemo dostaviti pedesetak paketa. Sustav je podijeljen na dva tipa dostave, klasičnu i brzu. Kod klasične dostave prosječno vrijeme prikupa je 56 minuta, a vrijeme dostave 56 minuta uz prosječnu udaljenost dostave od 9.56 km. Brza dostava se svodi na prosječno vrijeme prikupa od 37 minuta i prosječno vrijeme dostave od 43 minute uz prosječnu udaljenost po dostavi od 10.49 km. Ovakva vremena omogućila su nam dvoznamenkastu stopu rasta od ožujka ove godine, a najaktivnijim vozačima pristojan prihod uz posao od 4-5 sati tokom dana.
Vozači koji obavljaju prijevoze su taksisti ili male dostavne tvrtke s jednim do tri zaposlena. No, imamo i "letećih freelancera" koji odrađuju prijevoze ako su dovoljno aktivni i brzi da bi ih preuzeli. Svi vozači su prošli razgovor prije nego su odobreni unutar sustava, bez obzira radi li se o profesionalnim vozačima ili fizičkim osobama. Pored te, 'one to one' sigurnosti, dostava robe je osigurana kod osiguravajuće kuće", kaže Kuharski.
Planira se širenje na regiju
Osim u Hrvatskoj, Locodels se planira širiti i na gradove u regiji. Zanimljivi su im gradovi s više od pola milijuna stanovnika, a na postojeće dostavne službe ne gledaju kao konkurenciju.
"Planovi za razvoj Locodelsa kao gradske dostave u Hrvatskoj postoje i ciljamo na regiju Osijeka i Splita. No, kako su ti gradovi još manji od Zagreba, teško je očekivati veće pomake, kako sa strane kupaca tako i sa strane vozača. U toku je prikupljanje vozača za Beč, Bratislavu, Novi Sad i Beograd kako bi nastavili sa širenjem po sredinama gdje živi više od 500,000 stanovnika ili su u neposrednoj blizini većih gradova. Na postojeće dostavljače ne gledamo kao konkurenciju, Locodels je kao platforma otvorena za sve. Zašto primati telefonske pozive i komunicirati s vozačima telefonom kad sustav sam može brinuti o svemu?", kaže Kuharski.
"Ljudi su previše zakočeni jer su naučeni ne poduzimati"
Kuharski kaže da su ljudi u regiji previše zakočeni, jer su naučeni ne poduzimati. Također, kaže da je bitno razlikovati što je posao a što hobi.
"Nedavno sam pročitao izvrstan blog Mirele Španjol Marković iz Cicerona, "Kako ne odustati". Na to bih rekao da treba znati kada treba odustati. Po mom mišljenju, nije problem započeti nešto iz želje i strasti, ali nakon nekog vremena treba trezveno sagledati ima li smisla da to što smo započeli nastavimo kao hobi ili posao. Hobi je sve ono što radimo, a ne donosi zaradu dok je posao sve ono što radimo i ima perspektivu donošenja zarade. Ljudi u regiji su zakočeni jer su naučeni ne poduzimati, jer stoje u "ne talasaj" vremenu, ne žele se isticati, misle da su samozatajni. Takav način razmišljanja dovodi do stava da je ideja jedina bitna i čuvaju je samo za sebe. No, bez izvršenja i najbolja ideja je bezvrijedna", kaže Kuharski.
Kao i gotovo svi ostali poduzetnici, Kuharski smatra da bi za stvaranje povoljnog okruženja trebalo smanjiti razne, a isto tako, poticaji koji se daju poduzetništvu trebaju biti transparentno dodjeljivani. Kaže da je bitna i politička stabilnost, kako bi se krenulo s konkretnim akcijama.
"Za početak, stabilna vlada bi nam dobro došla, pa tek nakon toga možemo razmišljati o akcijama. Dodjele bespovratnih sredstava su dobar način uz transparentnu raspodjelu. Bitno je da se mladi poduzetnici ne naviknu na takav način financiranja jer će postati "grantepreneurs". Raznorazni mjesečni nameti ne postoje u okolinama prilagođenim poduzetništvu, pa bi tako trebalo biti i kod nas. Država Utah u SAD-u je u desetak godina svog programa podrške startupima postala četvrta najbrže rastuća država s mjesečnim priljevom od 4,000-5,000 developera, većinom iz područja oko San Francisca (podaci su iz prošle godine). Pred 30 godina najčešće radno mjesto im je bilo vozač kamiona, a danas je developer. Postoji način, postoji plan. Ne treba izmišljati toplu vodu već raditi", kaže Kuharski.