LJUBIŠA SAMARDŽIĆ, srpski glumac, redatelj i producent, u razgovoru za Tanjug osvrnuo se na svoje dugogodišnje prijateljstvo sa Borisom Dvornikom te je rekao kako su "u kafanama dizali goste na noge, jer su pjevali pjesme koje su voljeli i koje su ih spajale".
> Preminuo splitski glumački velikan Boris Dvornik
"Odlaskom Borisa Dvornika kao da je otišao dio naše nepresušne bogate prošlosti i ludosti koju smo obojica nosili. Kad god smo se sretali, a posljednji put je to bilo prije dvije godine u Sarajevu na zajedničkom projektu, u jednoj birtiji na Marijin-Dvoru, otvorio je dušu", ispričao je Samardžić.
"Boris je pio bezalkoholno pivo, pričao o sebi, o svojima, o svojoj Dijani, ali i o svojoj boemštini. Nije mimoišao ni duh velikog Miljenka Smoje, s kojim se svakodnevno družio", dodao je. Ispričao je i kako ga je s Borisom Dvornikom, u filmu Prekobrojna, "vezao" veliki reditelj Branko Bauer, koji je otišao prije par godina i kojem su "obojica zahvalni za put koji im je trasirao".
"Prisjećali smo se dokonih trenutaka poslije završetka radnog dana, gdje smo u kutkovima kafane i u Sarajevu, i na Hvaru, i u Jablanici, i u Gramađi kod Vladičinog Hana, dizali goste na noge, jer smo pjevali pjesme koje smo voljeli i koje su nas spajale - `U te san se zaljubio...`, `Lulela je Jana` ili pjesmu iz filma Bitka za Neretvu `Nas dva brata skupa ratujemo, ne plač' majko ako poginemo`", rekao je Samardžić.
"Svjestan sam da je i smrt život, ali se nikada nisam mirio s njom. Izražavam duboku sućut Dvornikovoj obitelji i svima koji su poštovali njegovo djelo", izjavio je Samardžić.
I.M.