U KBC-u Zagreb je 28. listopada 2018. preminuo devetomjesečni Lukas Dundović iz Delnica koji je rođen sa srčanom greškom. Na Rebru je imao dvije operacije srca te su mu u tri dana čak dva puta ugradili stent.
Kad su roditelji počeli prigovarati, liječnici su im citirali Bibliju
Njegovi roditelji sumnjaju da su se tijekom njegovog liječenja odvijale razne nepravilnosti pa im je tako jedan liječnik, kažu, rekao da je Lukas imao infarkt tijekom operacije, a drugi liječnik koji ga je operirao tvrdio im je suprotno. "Kad im je postalo jasno da ne prestajemo kopati, počeli su nam citirati Bibliju: 'Neka baci kamen tko je bez grijeha'", rekla je za Index Lukasova majka Sandra Petranović Dundović.
Njihove sumnje da su liječnici pogriješili u liječenju njihovog sina, potvrđene su, kaže ona, kad im se javila majka dječaka Petra, o kojem smo prošlog tjedna pisali.
"Krajem siječnja kad je Petar preminuo, baš na dan kada je Lukas trebao slaviti svoj 1. rođendan, nazvala me Mihaela s kojom sam dijelila ne samo taj hodnik već i tugu, strah i suze. Osim što mi je rekla što se dogodilo Petru, rekla mi je i da mi mora nešto reći, nešto što već dugo nosi na duši, a nije mi imala snage reći zbog straha za svoje dijete. Nažalost, nije mi rekla ništa što i sama nisam osjećala, znala. U petak navečer, dok je bila kod Petra, načula je doktore koji uz Lukasov krevet komentiraju kako ga ne mogu ostaviti s jednim doktorom i što će reći roditeljima, u nedjelju ujutro nije više bio s nama. Nama je jasno da iako su imali želju, nisu ga mogli spasiti, a onome ili onima koji jesu, zabranili su pristup. Da, smatram da su u konačnici oni najodgovorniji za njegovu smrt i nestručnost kada je u pitanju ova dijagnoza", ispričala je za Index Lukasova majka Sandra Petranović Dundović.
Lukas i njegova majka Sandra
Prva operacija bila je uspješna, Lukas se dobro razvijao
Lukas je rođen 24. siječnja 2018. u KBC-u Rijeka, a tri dana kasnije dijagnosticirana mu je teška srčana greška te je radi daljnjeg zbrinjavanja 1. veljače 2018. prebačen na odjel neonatologije u KBC Zagreb (Rebro).
Liječnici su roditeljima objasnili težinu srčane greške i činjenicu da će se tijekom Lukasova odrastanja morati obaviti još nekoliko operacija, s obzirom na to da se njegova desna strana srca nije razvila i da je potrebno ugraditi conduit, uređaj koji će omogućiti da njegovo srce normalno radi i opskrbljuje tijelo kisikom, ali će ga isto tako morati zamjenjivati kako se srce bude razvijalo i Lukas rastao. S obzirom na to da je Lukas rođen jako malen, s 2600 grama, dvoumili su se oko prve operacije, odnosno hoće li ugraditi premosnicu i obaviti korekciju s conduitom za 8 mjeseci kad ojača ili će to učiniti odmah.
Liječnici su se odlučili za prvu opciju i prije same operacije s roditeljima je razgovarao njegov kirurg, za kojeg roditelji navode da je divan čovjek koji im je objasnio što će pokušati napraviti, ali isto tako da će na operaciji biti čitav tim, odnosno još dvojica liječnika.
Prva operacija 9. veljače 2018. protekla je dobro. Lukas je nakon toga, kaže nam njegova majka, jako lijepo napredovao, dobivao na težini, volio je jesti i bio je sretna i vesela beba. Roditelji opisuju da je bio aktivan te da uopće nije poprimao plavu boju, na što su ih liječnici bili upozorili kao posljedicu njegove dijagnoze. Odlazili su na redovite kontrole u KBC Rijeka i KBC Zagreb kod njegovog kardiologa. Na zadnjem pregledu, u srpnju 2018., dogovoreno je da se 20. rujna jave s uputnicom za bolničko liječenje kako bi se napravila planirana korekcija.
"Napravljena mu je potrebna kateterizacija srca od strane njegovog kardiologa i svi drugi pregledi za potrebe predstojeće operacije. Bila je velika gužva na Odjelu i operacije su često odgađane, a prije samog dolaska na Odjel, saznali smo da je liječnik koji ga je prvi put operirao dao otkaz i da sada operacije obavljaju dvojica drugih liječnika", rekla je za Index njegova majka Sandra Petranović Dundović.
Jedan liječnik rekao da je Lukas imao infarkt, drugi tvrdio suprotno
Prije operacije dobili su, kaže, niz informacija.
"Našu bebu Lukasa smo, kad je imao 8 mjeseci i dva tjedna, otpratili na operaciju i posljednji put vidjeli nasmiješenu. Dok smo ispred intenzivne čekali da dođe iz sale, dežurna kardiologinja rekla im je da je došlo do komplikacija tijekom operacije. Kad je Lukas napokon došao iz sale, u pratnji liječnika i nakon primitka na intenzivnu, liječnik nam je objasnio da je operacija sama po sebi dobro prošla, ali da se nakon pola sata od završetka operacije desna strana njegova srca počela umarati, došlo je do aresta i nakon 10-minutne masaže srca je uspješno stavljen na ECMO uređaj. Taj mu je uređaj omogućio da se njegovo srce toliko ne opterećuje. Liječnik nam je rekao da je dobro da bude što kraće na njemu, ali da su imali i djecu koju su uspješno odvojili i nakon devet dana i više", ispričala nam je majka.
Dalje dodaje kako su tijekom sljedećih dana kardiolozi pratili njegovo srce te su ga 13. listopada odlučili odvojiti od ECMO uređaja, što je Lukasovo srce, navodi, dobro podnijelo. No kaže kako su mu potom 15. listopada ugradili stent u desnoj grani plućne arterije.
"Tada nam je njegov kardiolog rekao da su ustanovili da je Lukas tijekom operacije pretrpio infarkt. Posljedica kateterizacije i ugradnje stenta bila je otkazivanje bubrega, toliko je bio otečen, izgledao je neprepoznatljivo. Tlakovi su ostali isti. Idući dan stavili su ga na hemodijalizu i peritonejsku dijalizu ne bi li se što prije smanjilo nakupljanje vode u tijelu, da bi ga 17.10. opet odveli na kateterizaciju i opet stavili stent, ovaj put u lijevu granu plućne arterije. Tlakovi su se neznatno popravili, ali njegovo opće stanje bilo je još gore nego po dolasku iz sale. U razgovoru s jednim intenzivistom (ima ih 5 na odjelu pa smo uvijek razgovarali s onim koji je bio dežuran), saznali smo da je naše dijete u iznimno kratkom vremenu, u tri dana, njegovim riječima, primilo toliko toksičnog kontrasta, 400-500 mL prvi put i 500-600 mL drugi put, da bi konja ubilo, a ne malu bebu od 8 kila. Ni u jednom trenutku, a komunicirali smo svakodnevno, čak i nekoliko puta u danu, njegov kardiolog nije napomenuo tu nuspojavu kateterizacije i toliku opasnost od zatajenja organa. Tada nam je postalo jasno da tu nešto ne štima", rekla nam je Sandra Petranović Dundović.
Do tog su trena, kaže, vjerovali liječnicima.
Lukas
Liječnik koji je operirao Lukasa na pitanje zašto nije nastavio njegovo liječenje, odgovorio je: Zašto to mene pitate?
Liječnici s intenzivne su im, kaže, govorili da čine što mogu s lijekovima koje imaju na raspolaganju, ali nisu ga mogli stabilizirati. S druge strane, kardiolozi i kardiokirurg su im govorili da su napravili sve što su operacijski mogli. Stalno su, navodi Lukasova majka, bili pred zidom.
Kaže kako mu nisu pomogla dva stenta već su, ističe ona, dovela do otkazivanja bubrega i dodatne patnje srca, što je 20. listopada dovelo do dodatnog pogoršanja, reanimacije i ponovnog vraćanja ECMO uređaja, na što su joj rekli da još nisu imali dijete koje se vratilo na ECMO po drugi put i preživjelo.
"Narednih 6 dana bio je na ECMO uređaju u polusvjesnom stanju, na hemodijalizi čitavo vrijeme, ni sama ne znam je li ga boljelo ili ne jer već je stvorio otpornost na lijekove, opet je uspješno skinut s ECMA, ali 28.10. nakon mijenjanja filtera na hemodijalizi, njegovo maleno srce prestalo je kucati. Imao je 9 mjeseci i 4 dana kada je preminuo. Proveo je 18 dana na intenzivnoj. Svaki dan od podne do šest, a nekada i duže, čekali smo na hodniku ne bi li ga vidjeli barem na kratko. Nekada smo uspjeli biti s njime po sat-dva, a nekada samo 15-20 minuta. Cijenili smo svaku sekundu provedenu s njime", priča nam njegova majka.
U jednom trenutku nakon druge kateterizacije i ugradnje stenta, pitala je, kaže, liječnika tko je operirao Lukasa, s obzirom na to da su na operaciji bila dva liječnika. Rekao im je da ga je operirao njegov kolega.
Onda ga je pitala zašto taj liječnik koji ga je operirao nije nastavio Lukasovo liječenje tijekom kojeg su mu ugrađeni stentovi i dana gotova litra kontrasta. Tad je uspjela doći do liječnika koji je obavio operaciju i pitala ga zašto on nije nastavio Lukasovo liječenje, a liječnik joj je, kaže, odgovorio: "Zašto mene to pitate?"
Kaže da su ostali liječnici u sobi šutjeli.
Na Rebru im citirali Bibliju
"Kasnije sam nasamo razgovarala s njim i on mi je rekao da Lukas nije imao nikakav infarkt u sali dok ga je operirao, a kako je tvrdio njegov kardiolog, jer je Lukasovo srce, kazao mi je, radilo i bilo bez znakova ikakvog odumiranja, što bi bio slučaj s infarktom. Nadalje, saznala sam da je u inozemstvu normalno da djeca budu na ECMU, a ne da je to nužno zlo, kao što su nama rekli, dapače, da ECMO radi za njega jer su dječje žile elastične i da im treba dati vremena da takve postanu i da se rastegnu. U jednom od onih očajnih razgovora kada smo tražili rješenja, da nam kažu kome da se obratimo, što da radimo da spasimo naše dijete, rekli su nam da postoje razni igrokazi unutar bolnice i da se tu ništa ne može. Kako reagirati na nešto takvo? Kako otići od svoga djeteta s takvim saznanjima. Zamislite, pa naravno da oni znaju sve između sebe, pa bili smo svjedoci međusobne netrpeljivosti i nikakvih međuljudskih odnosa iako su oni to nastojali prikriti. Kad im je postalo jasno da ne prestajemo kopati, počeli su nam citirati Bibliju: 'Neka baci kamen tko je bez grijeha.' Nas nisu zanimali krivci, samo smo htjeli da naprave sve što je u njihovoj moći da spase naše dijete bez obzira na njihove međusobne probleme", rekla nam je Lukasova majka.
Ističe kako to očito nisu bili u mogućnosti napraviti i da su samo zbog toga odlučili progovoriti o liječenju svog sina. Lukasovi roditelji ne žele da ijedno drugo dijete i njihove obitelji pretrpe ovo što su, kaže, morali oni.
Zanima ih je li Lukas prerano skinut s ECMA te mu se time nije omogućilo da se njegove žile dovoljno rastegnu i da se tako izravnaju tlakovi, zanima ih i zašto je jedan liječnik rekao da je Lukas imao infarkt na operaciji, a drugi je to opovrgnuo.
Bebi su u tri dana ubrizgali litru kontrasta
Nije im jasno ni zašto liječnik koji je drugi put operirao Lukasa nije pratio oporavak njihovog sina te jesu li ga uopće konzultirali oko skidanja s ECMA.
"Je li naše dijete umrlo zbog nečijeg ega, sebičnih potreba da provodi svoju samovolju? Shvatila sam da je prof. koji je operirao našeg sina očito persona non grata i da je njegovo da samo operira. Zamislite, nije mogao niti ući na intenzivnu i vidjeti Lukasa! Zar su to pravila bolnice kojoj smo povjerili život našega djeteta? Podobni ispred sposobnih? Na kraju sve se svodi na činjenicu da su ga postupci nakon operacije odveli ravno u smrt s nimalo šanse za život. Čim je odlučeno da se obavi druga kateterizacija, postaje jasno da mu je sudbina bila zapečaćena. Oko 1000 ml toksičnog kontrasta u tri dana, otkazivanje bubrega, hemodijaliza, nova patnja srca, ECMO i smrt. 'Ništa, žao mi je', bile su zadnje riječi koje nam je njegov liječnik uputio", rekla je za Index Sandra Petranović Dundović.
Dodaje i kako se nigdje u Lukasovom otpusnom pismu ne spominje količina toksičnog kontrasta koju je primio. U navedenim dijagnozama čak nisu, kaže, ni navedeni datumi kateterizacija, tek u opisu epikrize s intenzivne stoje jasno navedeni.
"Moram napomenuti da čitavo vrijeme našeg boravka na Odjelu za dječju kardiologiju sestre su bile divne, vidno pretrpane poslom, ali pristupačne, nasmijane, humane. Zahvalni smo im na svemu, a to smo im i rekli. Također, na dječjoj intenzivnoj sestre koje su se brinule za Lukasa bile su divne, stručne i pristupačne. Sve osim jedne. Kada sam se obratila glavnoj sestri da zamolim da kaže kolegici da bude nježnija prema njemu, jer dok sam sjedila kraj njega, a ona bezosjećajno i grubo okretala njegovo tijelo iz kojeg je virilo bezbroj cjevčica, ljubazno je odgovorila da nema problema. Kasnije je došlo do mene da moramo malo popustiti, da ne smijemo biti toliko zahtjevni. Očito ih je ta moja molba jako zasmetala. Moram reći da su ovih 18 dana od druge operacije za nas bili pravi pakao. Biti u situaciji kada ste nemoćni poduzeti bilo što da pomognete svome djetetu, biti toliko ovisni o tuđoj volji, u potpunosti se predati i vjerovati, a na kraju saznati da je to povjerenje u potpunosti narušeno i najvjerojatnije odvelo naše dijete u smrt. Ne želimo da njegova smrt bude uzaludna. Ako pomogne da se promijene stvari unutar Rebra i pomogne spasiti barem jedan život, naše će srce biti na mjestu, a Lukasova smrt neće biti uzaludna. Sve u svemu, znamo i da ima divnih i sposobnih doktora, od srca im hvala za svaku toplu riječ podrške i ohrabrenja, pozitivizam i potporu", rekla nam je Sandra Petranović Dundović.
Lukas
Rebro šuti
Kontaktirali smo KBC Zagreb, a odgovore na pitanja u vezi s Lukasovim liječenjem nismo dobili jer su se pozvali na Zakon o zaštiti prava pacijenata.
"Obavještavamo Vas kako je KBC Zagreb kao zdravstvena ustanova u obvezi poštivati odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenata, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o liječništvu i odredbe drugih pozitivnih propisa kao i internih akata ustanove, te stoga nismo u mogućnosti iznositi bilo kakve podatke o pacijentima i njihovom zdravlju", stoji u odgovoru KBC-a Zagreb.
Pitali smo ih je li Lukas prerano skinut s ECMA, zašto im je jedan liječnik rekao da je imao infarkt, a drugi je to opovrgnuo. Pitali smo ih i zašto liječnik koji je obavio operaciju kasnije nije pratio Lukasov oporavak i liječenje te je na upit roditelja zašto on nije uključen u liječenje njihovog sina, samo odgovorio: "A zašto to mene pitate?".
Pitali smo ih i zašto je Lukas primio gotovo litru kontrasta u tri dana te zašto je Lukasu u samo tri dana 15. i 17. listopada ugrađen dva puta stent, je li to bilo prerizično za tako malo dijete.
Tražili smo ih i da nam komentiraju citiranje Biblije od strane liječnika, koji su nakon što su roditelji sve više počeli preispitivati tijek liječenja, izjavili: "Neka baci kamen tko je bez grijeha."
Također, pitali smo ih i što se događalo u noći kad je Lukas preminuo, s obzirom na to da je jedna majka tad u bolnici čula liječnike kako stoje uz Lukasov krevet i govore kako ga ne mogu ostaviti s jednim doktorom i pitaju što će reći roditeljima.
I za kraj dodajmo kako je Mihaela Bedić Indexu potvrdila da je čula liječnike koji su stajali kraj Lukasovog kreveta kako govore: "Što ćemo reći roditeljima?" Lukas je preminuo dva dana nakon te izjave.