Foto: FAH, Wikipedia
Mađarski mediji, ubrzo nakon pobjede, pohvalili su se kako su ogulili Hrvate. Objavili su kako će troškovi parnice hrvatsku stranu koštati najmanje 30 milijuna dolara (213 milijuna kuna) pozivajući se na izračun časopisa Global Arbitration Review.
Prema pravilima UNCITRAL-a (komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi) gubitnici moraju snositi većinu troškova, tako hrvatska strana uz svoje odvjetnike mora platiti i dio troškova za pravnu tvrtku Dechert koju je angažirao Mol. I Global Arbitartion Review piše da je slučaj u kojem su odbačene hrvatske tvrdnje da je bivši premijer Ivo Sanader primio mito od šefa MOL-a Zsolta Hernádija u zamjenu za predaju upravljačkih prava Ine imao visoke, rekordne troškove.
Vlada: Fokusirani smo na Washington i osporavanje odluke u Ženevi
Tvrdnje mađarskih medija i pojašnjenje troškova zatražili smo od hrvatske Vlade, koja i dalje ne želi objaviti presudu niti pokazati troškove, što objašnjavaju time da imaju još jedan spor s Molom, onaj u Washingtonu. U odgovoru koju su poslali Indexu ističu da namjeravaju srušiti presudu iz Ženeve pred sudom u Švicarskoj.
"Vlada Republike Hrvatske fokusirana je na poduzimanje pravnih koraka u svrhu zaštite svojih imovinskih interesa u INA-i, od kojih je jedan spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), a drugi je osporavanje odluke arbitražnog suda UNCITRAL pred sudom u Švicarskoj, kao i na pronalazak najbolje opcije za realizaciju otkupa dionica od MOL-a," odgovorili su na naš upit o navodnih 30 milijuna dolara troškova za arbitražu u Ženevi.
Hrvatski troškovi najmanje 100 milijuna kuna
Prema podacima koje je objavila Državna revizija može se izračunati da su troškovi hrvatske strane u slučaju arbitraže iznosili najmanje 100 milijuna kuna. Od toga je najviše otišlo na odvjetničku tvrtku Squire Patton Boggs kojoj je plaćan mjesečni paušal od 364.000 dolara, odnosno 4,3 milijuna dolara godišnje. Za usluge vještačenja plaćeno je 12 milijuna kuna. Državni revizori su zabilježili i da je Vrdoljakovo ministarstvo gospodarstva plaćalo konzultante 2.280 kuna po radnom satu! Vjerojatno je riječ o konzultantima tvrtki AT Kearney i Oil and gas consulting, jer je poznato da su oni izrađivali studiju.
Najmanje 6 milijuna kuna plaćene su sudske pristojbe. Nepoznat je iznos honorara koji je dobio Jakša Barbić, član arbitražnog vijeća kojeg je predložila hrvatska vlada, i za kojeg se u medijima spekulira da je glasao protiv nje, a u korist Mađara. Među svjedocima na arbitraži bili su i Ivo Sanader i Zsolt Hernadi, a ključna saslušanja pratili su golemi pravni timovi, po desetak odvjetnika sa svake strane, što bi moglo donekle objasniti visinu troškova.
Ne treba zaboraviti da je arbitraža u Ženevi koju je pokrenula Milanovićeva vlada uslijedila kao odgovor na Molov postupak u Washingtonu iz 2013., pokrenut zbog neispunjavanja obaveza oko plinskog poslovanja. Za hrvatsku stranu oni su vrlo nepovoljni i nastali su kao rezultat korupcije zbog koje je Sanader već bio pravomoćno osuđen u Hrvatskoj. Zato se činilo izglednim da će Vlada dokazati u Ženevi da je bivši premijer zbog korupcije Mađarima prepustio kontrolu u Ini, no Ustavni je sud pravomoćnost presude poništio, a za Badnjak je stigla i vijest o izgubljenoj arbitraži.
>>Stajao je uz Karamarka u aferi Konzultantica, a sada bi rušio Plenkovića zbog HEP-a
>>Jakša Barbić, otac Tuđmanove privatizacije koji je smjestio Hrvatskoj