"Svakog jutra kada ustanem, pogledam u njegovu fotografiju i poželim mu dobro jutro, svake večeri pred spavanje poželim mu laku noć, preko dana uzmem njegovu sliku, gledam je i pričam s njim", kaže Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jedne od žrtava pada rekonstruirane nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu 1. studenoga.
Dijana Hrka kaže da je, od njegove smrti, starijeg sina sanjala tri puta, a posebno težak i upečatljiv bio je posljednji san, nešto prije odlaska na groblje 40 dana nakon njegove smrti.
"Ja sam sada žena s pola srca i pola mozga"
"Znam da je to podsvijest, ali tri puta mi je Stefan dolazio u snove. On se uvijek kratko šišao, ali u snu mi je rekao da želi pustiti kosu, da bi mogao napraviti frizuru koju je ranije imao. Sanjala sam i da ga spremam, sjećam se da sam mu držala desnu ruku, na noktima je imao neke pjegice koje sam čistila. Znala sam da je mrtav, ja sam videla njegove rane, ali je u snu bio potpuno čist, neozlijeđen. Onda sam se probudila i shvatila da mi je šaka prazna, da u njoj ne držim ruku sina i fizički sam osjetila veliku prazninu. Ja sam sada žena sa pola srca i pola mozga", kaže za Novu.rs Dijana Hrka, majka poginulog mladića.
Dijana se prisjetila i dana kada je saznala da je Stefan nastradao te otišla u Novi Sad kako bi identificirala njegovo tijelo, što je, kaže, najstrašnija stvar koja se jednoj majci može dogoditi.
"Vidjela sam ga. Videla sam i te strašne povrede, vidjela sam mu glavu, noge, desnu ruku. Samo nisam vidjela lijevu ruku. Ne znam ni je li bilo lijeve ruke, sada bih voljela da sam vidjela i lijevu ruku. Ni u snu je nisam vidjela", kaže majka koja se teško nosi s gubitkom starijeg sina. Posebno potresno je bilo u utorak, na groblju, kada je u jednom trenutku Dijana glasno zavapila.
"Moj sin je bio predobar za ovaj svijet"
"Stefane, sine, ono što sam ti obećala, majka će ispuniti", rekla je nad grobom svog sina, a danas kaže da je mislila da to govori tiho, sinu i sebi i da nitko to ne čuje. Ipak, čuli su svi, čitav tužni skup.
Nakon groblja, po običaju, ljudi su pozvani da odu do restorana. "Sjedila sam i gledala u prazan tanjur, kada mi je moj mlađi sin Nemanja, polovina srca koja mi je ostala, rekao: "Mama, pusti Stefana, pusti ga da ode u raj, prošlo je 40 dana. On je bio predobar za ovaj svijet, pusti ga da ode. I u pravu je." Moj Stefan je bio previše dobar za ovaj svijet. Govorio mi je za neke ljude u vezi nekih para: "Znam da mi lažu, ali što da im radim?" Takav je bio. Posljednjih godina je živio u Novom Sadu, tamo je i radio. Volio je ponekad sjesti na tu klupu, na kojoj je i stradao", prepričala je Dijana Hrka.
Kaže i da joj ne treba nikakav novac te bi bi ga bolje bilo darovati u humanitarne svrhe. Njen sin je jedna od petnaest žrtava nesreće zbog urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu. Poginuo je dok je pratio djevojku na vlak.
"Ne želim da se ljudi tuku po ulicama zbog toga. Ono što se dogodilo u Skupštini, kada je došlo do sukoba, tužno je i sramotno. No, nadam se i vjerujem da će država pronaći prave krivce, a ne žrtvenog jarca. Policija treba raditi svoj posao, pravosuđe svoj, a zdravstvo svoj. Ne želim nikoga vrijeđati, iako bih mogla. Želim da institucije rade svoj posao i da korupcija, koja uništava ovu državu, nestane. Borac sam i nastavit ću se boriti. Rođena sam kao nedonošče, rekli su mi da neću smjeti imati djecu, a rodila sam dva sina. Moram nastaviti borbu", kaže Dijana Hrka, majka nastradalog mladića Stefana Hrke.