Mama curice iz prvog razreda u koji je išao dječak koji je preminuo, u suzama je dala kratku izjavu za HRT.
"Danas su naša djeca palila svijeće svojem prijatelju, svom prijatelju koji je stao i zaštitio njih. Moja i njegova kćer (kći oca koji je predstavnik roditelja, pored kojega je stajala, op.a.) su zadnje izašle iz ove škole skupa s helikopterom. Kako ću im objasniti, sada dolaze ovdje, pale svijeće, ostavljaju igračke, pišu poruke učiteljici", rekla je mama u suzama danas popodne.
Mnoga djeca iz prvih razreda danas su ostavila poruke i igračke svom prijatelju. I brojni građani i danas su dolazili u Prečko kako bi odali počast malom dječaku koji je život izgubio u petak kada je u osnovnu školu u Prečkom upao 19-godišnji bivši učenik te škole te napao učiteljicu i djecu.
"Mi ovdje ostavljamo djecu kad idemo na svoj posao. Znači očekujemo da su sigurna, ja ne želim nikome pola sata kalvarije koju smo mi doživjeli dok nismo došli do djeteta. Ona je upalila sat da nas može nazvati i vrištala da dođemo po nju u školu. Ne želim to više nikome", rekla je druga mama.
Kako o ovakvim temama razgovarati s djecom i pružiti im potrebnu podršku?
Centar za sigurniji internet, u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu, objavio je na Instagramu niz korisnih savjeta koji mogu pomoći roditeljima i skrbnicima u ovim osjetljivim situacijama. U nastavku donosimo ključne preporuke i objašnjenja o tome kako ih primijeniti.
1. Prvo slušajte, zatim govorite
Djeca često imaju potrebu izraziti svoje strahove i nedoumice, ali možda ne znaju kako ih verbalizirati. Pokušajte ih potaknuti na razgovor pitanjima poput: "Kako se osjećaš nakon svega što si čuo/la?" ili "Imaš li pitanja o tome što se dogodilo?"
Važno je slušati bez prekidanja i omogućiti djetetu da izrazi svoje misli, čak i ako ih potpuno ne razumijete.
2. Koristite jednostavan i iskren jezik
Prilikom objašnjavanja događaja, prilagodite način komunikacije djetetovoj dobi. Za mlađu djecu koristite kratke i jasne rečenice: "Dogodila se vrlo tužna stvar u školi. Nekoliko je ljudi ozlijeđeno, a sada su na sigurnom."
Starijoj djeci možete ponuditi više informacija, ali uvijek uz pozitivan ton koji naglašava sigurnost: "Škola i policija rade na tome da svi budu sigurni i da se ovakve stvari ne ponove."
3. Normalizirajte njihove osjećaje
Strah, tuga, ljutnja ili zbunjenost – sve su to normalne reakcije na ovakve događaje. Recite djetetu: "U redu je osjećati se uznemireno ili tužno. I ja se tako osjećam." Ovo im pomaže shvatiti da nisu sami u svojim emocijama.
4. Pružite dodatnu sigurnost
Djeca trebaju osjetiti da su zaštićena. Objasnite im da su kod kuće i u školi pod brigom odraslih koji se trude osigurati njihovu sigurnost. Također, uvjerite ih da će uvijek imati nekoga s kim mogu razgovarati.
5. Ograničite izloženost medijima
Previše informacija može dodatno zbuniti i uznemiriti djecu. Ako prate vijesti, budite uz njih kako biste im pomogli razumjeti sadržaj. Također, potrudite se da televizor, radio i društvene mreže nisu stalno uključeni u njihovoj blizini.
6. Potaknite zajedničke aktivnosti
Pokušajte provoditi više vremena s djetetom kroz aktivnosti koje voli, poput crtanja, igre ili šetnje. Zajedničko vrijeme jača osjećaj sigurnosti i omogućuje djeci da se opuste.
7. Obratite pažnju na znakove uznemirenosti
Ako primijetite promjene u ponašanju djeteta, poput povlačenja, poteškoća sa spavanjem ili izbjegavanja škole, nemojte ih ignorirati. To su signali da dijete možda treba dodatnu podršku, bilo od vas, bilo od stručnjaka.
8. Potražite stručnu pomoć ako je potrebno
Ako smatrate da se vi ili vaše dijete teško nosite s ovom situacijom, ne oklijevajte potražiti pomoć stručnjaka, poput školskog psihologa ili savjetnika.
Razgovor o teškim temama nikada nije jednostavan, ali otvorena komunikacija, suosjećanje i prilagođen pristup mogu pomoći djeci da se osjećaju sigurnije i shvate da nisu sama.
Rečenice koje potiču na razgovor
I tim psihologa i psihoterapeuta iz Centra Proventus napisali su rečenice koje potiču na razgovor o različitim aspektima situacije što može pomoći djetetu da lakše proradi situaciju i procesuira svoju emocionalnu reakciju vezano za nju. Prenosimo ih:
"Dogodilo se nešto strašno i tužno, mnogi su uznemireni zbog toga.
Oko sebe ćeš vidjeti odrasle i djecu koji o tome pričaju, koji su potreseni, uplašeni, ljuti, zabrinuti, bespomoćni pa će zbog toga izgovoriti i/ili ponašati se drugačije.
Pojašnjenje: U prvom dijelu smo ponudili rečenice kojima uvodite dijete u razgovor te imenujete ono što je dijete moglo vidjeti ili čuti."
"Jesi ti nešto čuo_la, primijetio_la tako nešto?
Kako si ti sada?"
Pojašnjenje: Ovdje nudimo kako možete potaknuti dijete da ono podijeli kako se osjeća, što je ono primijetilo te da može imenovati što se u njoj/njemu događa. Imenovanjem što se u djetetu događa otvara priliku da lakše procesira svoju emocionalnu reakciju."
"Sada si na sigurnom i ja/mama/tata činimo sve što možemo da ostaneš siguran_a."
Pojašnjenje: U ovakvim situacijama, uobičajeno se javi osjećaj straha. Tada je važno naglasiti djetetu da je sigurno i da vi, kao roditelji/drugi skrbnici, činite sve što možete da dijete ostane sigurno."
"Važno je da svi skupa dalje činimo sve što možemo da i ti i mi i svi drugi oko nas budemo sigurni."
Pojašnjenje: Osim što je važno da djelujemo unutar naše obitelji i da činimo da se unutar obitelji osjećamo sigurno, važno je da činimo što možemo da se i drugi, van naše obitelji, osjećaju sigurno. Tako doprinosimo da društvo u kojem svi zajedno živimo bude mjesto u kojem njegujemo osjećaj sigurnosti i podrške."
"Što ti treba sada?"
Pojašnjenje: Ovom rečenicom se ponovno vraćamo na dijete kako bi ga čuli ima li on_a neku potrebu ili želju koju je osvijestio_la a u duhu osjećaja sigurnosti.
Ove rečenice vam nude ideje kako razgovarati sa djecom te ih možete prilagoditi prema dobi djeteta i vašem stilu izražavanja.
Ako imate tinejdžera sa kojim imate otežanu verbalnu komunikaciju, možete poslati ove rečenice pismenim putem."